Četiri izvora na kojima se temelji tibetanska astrologija, a to su drevna Bon religija i kineska astrologija. Sada ćemo nešto reći o preostalim izvorima, a to su indijska astrologija i budistička Kalačakra tantra.

Indijska astrologija
Ovo je grana astrologije koja potječe iz Indije, a na Tibetu je poznata kao Kartsi ili “bijela astrologija”. Ovo ime potječe od tibetanskog naziva za Indiju - Gyakar, što znači “bijela zemlja” (ljudi u Indiji obučeni su u bijelo). Prema hinduističkoj tradiciji, astrologija je jedna od grana Veda koja se zove Vedanga. To je drevno učenje maharišija ili velikih mudraca, koji su posjedovali veliku duhovnu snagu pomoću koje su bili sposobni komunicirati s Gospodinom Brahmom, Stvarateljem, te su od njega dobili inicijaciju u ovu božansku znanost. Rišiji su tada širili ovo znanje za dobrobit čovječanstva.
S povijesne točke gledišta znamo da je na početku našeg tisućljeća, prije Krista, u dolini rijeke Ind cvjetala vrlo napredna civilizacija Mohenjo-Daro. Ova kultura nije bila indoeuropskog podrijetla, a prema arheološkim nalazima znamo da je održavala trgovačke veze sa Sumeranima u Mezopotamiji. Od tog razdoblja pa nadalje dolazilo je do stalnih izmjena ideja između ova dva civilizacijska centra.
Indijska astrologija ukazuje na očitu kulturalnu razmjenu u prilagodbi zodijaka koji je identičan s mezopotamijskim. To se očituje u korištenju dvanaest kuća i dvanaest znakova, dok je podjela znakova na dekade zajednička Egiptu, Mezopotamiji, Grčkoj i Indiji. Indijska i zapadna astrologija dijele zajedničko podrijetlo, no, za razliku od zapadnog sustava, indijska se astrologija temelji na sideralnom zodijaku, tj. na fiksnim zvijezdama. Indija je, također, vrlo rano imala kontakt s Kinom, na što nam ukazuje 28 kineskih lunarnih konstelacija ili Siu, i 28 ili 27 indijskih nakšatra, koje su opisane u Vedama. Kineske konstelacije bile su u uporabi već u vrijeme cara Yaoa u drugom tisućljeću prije Krista. Ova dva sustava vjerojatno imaju zajedničko podrijetlo, a kasnije je došlo do njihovog razdvajanja s obzirom na različita astronomska shvaćanja. Indijska astrologija dijeli s kineskom zajedničko shvaćanje mjesečevih čvorova - Rahu i Ketu, koji se u kineskom sustava zovu “zmajeva glava” i “zmajev rep”.
Indijska je astrologija razvila i različite precizne tehnike kao što je podjela zodijaka na manje dijelove i izračunavanje planetarnih snaga. Ona je, također, izvršila i značajan utjecaj na Tibet u različitim formama i u različitim vremenskim razdobljima. Preko Kašmira u Tibet su stizala različita znanja, pa tako i znanje o indijskoj astrologiji.

Kalačakra
Kalačakra (tib. Dukyi khorlo) znači “Kotač vremena”. Ovaj tekst nije samo astrološka rasprava, već je i kompletan sustav tantričkog učenja i prakse koja pripada redu ne-dualne Anutara Yoga Tantre, najviše Tantre.
Učenja Kalačakre obuhvaćaju tri razine. “Vanjska Kalačakra” govori o svijetu i o vanjskim fenomenima. Ovo je učenje povezano s proučavanjem elemenata u svemiru i njihovih dinamičnih odnosa. Govori nam o međudjelovanju kozmičkih fenomena i o njihovoj transformaciji u određeno vrijeme. Ova je Tantra povezana s kozmologijom, kronologijom i s astrološkim proračunima te opisuje izgled i građu svemira, planeta, konstelacija i sunčevog sustava. Ovdje je opisano cjelokupno znanje indijske astrologije, njena načela i praktična primjena.
“Unutarnja Kalačakra” govori o unutarnjim fenomenima, kao što je suptilna građa ljudskog tijela. Ona opisuje prirodu i funkcioniranje suptilnih kanala (1) nadija, (2) kotača ili energetskih centara, čakri, i (3) unutarnjeg zraka, prane, koja cirkulira unutar tijela, kao i o (4) suštinskoj energetskoj kapljici, bindu. Kretanje zraka u kanalima i u energetskim centrima povezano je s kretanjem kozmičke energije zvijezda i planeta.

Tijelo je u osnovi izgrađeno od suptilnih struktura i savršeno je, kao i svemir koji je predstavljen mandalom u kojoj su smješteni naši udovi, organi i energetski centri (čakre), tj. skrivena mjesta ili prebivališta bogova. Ovi bogovi su, zapravo, naši unutarnji elementi, naše želje, naša osjetilna svijest. Drugim riječima, to je kombinacija naših mentalnih i fizičkih elemenata u svojoj istinskoj čistoći. Ova kombinacija zove se Dijamantno tijelo (Vajrakaja).
Prve dvije razine Kalačakre povezane su s vanjskim svemirom, ili makrokozmosom, i s unutarnjim svemirom, ili mikrokozmosom, a oni su, opet, povezani sa skupinom astroloških podudarnosti. Kako bi yogin postigao prosvjetljenje ili stanje Buddhe, on mora pročistiti svoja unutarnja i vanjska osjetila.

“Alternativna Kalačakra” opisuje metode za pročišćenje naših nesavršenih osjetila. Da bi yogin mogao uspješno primjenjivati svoju duhovnu praksu, mora primiti “prijenos snage” ili “inicijaciju” od kvalificiranog majstora. U tom prijenosu on dolazi u kontakt s energijom prosvjetljenja koja je inkarnirana u božanstvu Kalačakre.
Povijest Kalačakre i njezin dolazak na Tibet nije jednostavan. Prema tradiciji, korijen Kalačakre tantre je naučavanje Buddhe Shakyamunija koji je ovo znanje prenio Sucandri, kralju Shambhale, na njegovu molbu. To se dogodilo na mjestu gdje se danas nalazi stupa “Dhanyakataka”, u južnoj Indiji, za vrijeme punog mjeseca kada je Buddha imao 80 godina.
Kralj Sucandra bio je inkarnacija Vajrapanija, Boddhisatve, “prosvjetljene energije”. On se vratio u svoje kraljevstvo i napisao prvi komentar (Kalačakra tantra). Njegovi nasljednici su kasnije napisali i preostala dva komentara. Tako se ovo učenje raširilo po kraljevstvu Shambhale.

Gdje se nalazi ova mistična zemlja Shambhala koja golica znatiželju putnika i duhovnih tragatelja? Odgovor ćemo potražiti kod dva eminentna majstora Kalačakra tradicije. Prema sadašnjem Dalai Lami, njegovoj svetosti Tenzin Gyatsou, Shambhala je mjesto na jednom dijelu našega planeta koje se ne može vidjeti, osim u slučaju kada su naše karmičke sklonosti i naš um pročišćeni. Drugim riječima, bez obzira gdje se Shambhala nalazi, to je “Čista zemlja” u koju možemo ući jedino ako su naša osjetila čista. Treći Panchen Lama kaže: “Onaj tko želi stići u ovu zemlju u tjelesnom obliku mora posjedovati snagu vrline i znanja Tantre. U protivnom će se morati sukobiti s yakšama, nagama i drugim zlim bićima koja ga mogu ubiti na njegovom putu”. Ovi demoni na putu simboliziraju emocionalne nečistoće i zemaljske želje koje predstavljaju prepreke u našem duhovnom razvoju.

Poslije sedam velikih kraljeva, uključujući i Sucandru, na vlast je došla loza Kulika kraljeva. Sadašnji 21. Kulika kralj, Magakpa, kraljuje u Shambhali. On je došao na prijestolje 1927. godine. Njega će naslijediti Miyi Senge u goditi “Vatrene ovce” sedamnaestogodišnjeg ciklusa (2027. godine). Predviđeno je da će 25. kralj Drakpo Khorlo Chang pobijediti u velikom ratu (2425. godine), koji će se voditi između kraljevstva Shambhale i negativnih snaga na Zemlji. Ova pobjeda otvoriti će novu eru prosperiteta u kojoj će Buddhina učenja ponovno zaživjeti. Era prosperiteta će trajati 800 godina, a na kraju tog razdoblja, 5014. godine, nakon Buddhine smrti, njegovo će učenje ponovno nestati.

Indijski majstor Chilupa u 10. stoljeću je posjetio kraljevstvo Shambhale, gdje je dobio kompletno znanje Kalačakre s komentarima. Njegovim povratkom, oko 966. godine, Kalačakra se počela širiti Indijom, Nepalom i Kašmirom, putem njegova učenika Nadapade. Indijski učitelji, Somanatha i Atisa, donijeli su ovo učenje na Tibet 1024. godine. Danas na Tibetu postoje tri velike linije Kalačakra majstora. Trenutno je mnogo ljudi inicirano u Kalačakru, ali samo je nekolicina sposobna prakticirati unutarnju i vanjsku Kalačakru zbog potrebe povlačenja od svijeta.

Utjecaj Kalačakre na tibetansku astrologiju više je nego vidljiv, jer ona u sebi sadrži znanje indijske astrologije, kao i sintezu načela kineske astrologije. Tako je 1027. godine šezdesetogodišnji ciklus pilagođen tibetanskom, koji se koristi kako u Indiji tako i u Kini.

20.02.2008.

Mario Piškur, đjotiši

www.alternativa.hr