Takav je slučaj s Karmom, što čak i nije ideja, koncept ili misao, već prije Kozmički Zakon. Kako sve više i više ljudi u svijetu prihvaća činjenicu da taj izakon postoji, veća je sklonost da sam zakon postane iskrivljen, jer ga svatko tumači kroz vlastitu razumijevanja.

Ako bi tisuću ljudi pitali što je Karma, ogroman spektar odgovora bio bi zaprepašćujući za čuti. Još bi zapanjujuće bile složenosti pridate vrlo jednostavnoj suštini tog Univerzalnog Zakona.

Da bi jasno razumjeli što je Karma, moramo vući njeno značenje iz tri osnovna izvora i tada ih sintetizirati u najrazumljiviju mješavinu toga što je u stvari suština u samom temelju Zakona Karme.

Kao prvo, imamo riječi Gautame Buddhe od prije nekoliko tisuća godina, kada je rekao: "Vi ste to što mislite, postavši to što ste mislili." Što li je on mislio tom dubokoumnom izjavom? Čovjek se uvijek pita što on jest. Činjenica je da se od trenutka do trenutka, to što jest, mijenja. I te bezbrojne promjene su to što ga navodi na razmišljanje o tome da li u njemu uopće postoji stalnost. Ako čovjek jest "to što misli da je", tada, kako se njegove misli mijenjaju od trenutka do trenutka i iz dana u dan, tako se mijenja i on! Ako čovjek misli: "Ja sam gladan", tada je to to što on je, u vrijeme kada to misli. U trenutku kada to više ne misli, on više nije proizvod, ishod te misli. Ako čovjek misli "Ja sam umoran", "Ja sam zao", "Ja sam siromašan", tada je on sve od toga. Do toga dolazi jer postoji vrlo jaka sklonost da osoba vjeruje kako je sve što misli istina. Tako, imajući vjerovanja u svoje misli koje ju okružuju, osoba se poistovjećuje sa svojim vjerovanjima i stvarno postaje sve što misli. Ako je isti uzorak misli ponavljan tokom mnogih godina, postaje time sve vjerojatniji osobi koja ga misli. Tako, prošireni misaoni uzorci tokom bilo kog misaonog toka, vodit će osobu vjerovanju ne samo da je na tom putu, već i da je to jedini put kojeg može vidjeti.

Uzmimo analogiju gladi još jednom, jer postoje toliki oblici gladi da je doslovno svatko doživio to iskustvo na ovaj ili onaj način. Zamislite dvije osobe koje se spremaju pojesti komad kolača. Prva bulji u kolač i istog trena ima sukob misli: "Ja želim kolač, ali znam da će me udebljati". Kad ta osoba pojede kolač, njeno će tijelo upiti hranu s istom nervozom koja je bila izazvana njenim razmišljanjem. Tako, nesvjesna sklonost odbijanja da sama sebi prizna kako je kolač pojeden zajedno s psihološkim razočarenjima u sebe što ga je pojela, oboje proizlazeći iz izvorne misli da je kolač štetan, stvaraju okolnosti u kojima dodir između kolača i tijela čini kolač vladarom a tijelo slugom.

U međuvremenu, druga osoba kontemplirajući jedenje kolača, na njega gleda kao ona izvor radosti. To je Božja hrana priskrbljena čovjeku da bi ispunila njegove potrebe za hranom, ljepotom i vitalnosti. Svaka mrvica u tom kolaču bit će u skladu sa svakom stanicom u njenom tijelu najskladnijih proporcija, jer tijelo i kolač su u skladu. Osobe toga tipa naizgled nikada ne postaju predebele, bez obzira na to što jedu. Prva osoba može dobiti nekoliko kilograma od jednog jedinog korneta sladoleda. Tu vidimo savršen primjer toga što je Buddha mislio riječima: "Vi ste to što mislite, postavši to što ste mislili".

Tako, prvi princip Karmičkog Zakona temeljen je na mislima. Kako bi bilo jednostavno promijeniti život promijenivši samo svoje misli. Ali istina je da niti jedna misao nije otok sam za sebe. Uvijek jedna misao vodi drugoj, koja vodi idućoj, koja vodi narednoj, koja ja koncu osobu vodi u smjeru njenih misli. Tako, prolaskom godina, neizbježno je da osoba uistinu postane "sve što je mislila".

Zanimljivo je primijetiti, što se duže osoba zadržava na određenom toku misli, tim više u svoj život dovodi vrste osoba čije misli umnožavaju njenu izvornu ideju. Tako, nikad nije sama u svome razmišljanju. Umjesto, kroz sklonost dijeljenja misli s drugima, uvijek postoji rastuće misaono tijelo u masovnoj svjesnosti koje podržava osobinu ideju o tome tko jest. Osoba će biti na istoj valnoj dužini s onima koji vjeruju kao ona, kloneći se tih čija su vjerovanja različita. Svaki put kada su osobine misli o tome tko ona jest ugrožene, još će se dublje povući u svoju prošlost, tražeći upravo ljude čije će sadašnje misli ponovno osnažiti sve na što se navikla biti. To je jedna od čovjekovih najvećih slabosti - njegova sklonost da izbjegne nadrasti misaone oblike na koje se navikao.

Čak i kad je čovjek na putu duhovnoga rasta, on se dvoji svaki puta kad u drugima vidi misli koje su slične mislima koje je nekad imao o sebi. Do tog dolazi stoga što, kad je u te misli vjerovao čvrsto, osjećao je to kao svoju obvezu, dužnost i svoj način ispunjenja svog osjećaja da je potreban, proslijediti ih drugima. Iskušavajući ispravnost vlastitih ideja, čovjek je pokušao uvjeriti druge da su njegove misli bile valjane.

Sada dolazi zanimljiv dio. Kako je toliko Karme temeljeno na posljedicama toga što je osoba mislila u prošlosti tako, da bi nadvladala zastarjele misaone uzorke, osoba mora uzeti u obzir posljedice koje je uzročila u životima drugih ljudi, pokušavajući utisnuti u njih vlastite misli iz prošlosti. U nekoj mjeri, osoba je postala dio njih, jer pročišćujući se i uvodeći red u svoje osobne probleme, privući će mnoge izvore svojih odgovora. A jedan od tih izvora bit će riječi koje je osoba u prošlosti drugima rekla. Slijed toga, kozmički, matematički i fizički, svakoj je osobi nemoguće potpuno se izdići iz vlastite Karme, sve dok se svaka druga osoba čiji je život takla nije izdigla iznad vlastite Karme, na način kako ih je takla!

To nas vodi drugom tumačenju Karme koje dolazi iz Newtonovog zakona fizike. "Za svaku akciju mora postojati jednaka i nasuprotna reakcija". Čovjek je ponekad činitelj, počinitelj i stvaratelj svog života, dok je u ostala vremena prijemčljiv i podložan posljedicama svega što je stvorio. Tako, ponekad je činitelj (actor) dok je u drugom vrijeme počinitelj (reactor). Ipak, uglavnom je dio Zakona Uzroka i Posljedica.

...

 

(Martin Schulman - Što je karma zapravo?, Karmička astrologija - nastavlja se)