Došli smo do još jednog nastavka na temu Spaljenog puta. Neću reći da je zadnji, jer kako je krenulo, odgovori se samo nižu jedan za drugim, sloj po sloj, pa tko zna što se još sve može iznenada pojaviti.

Danas govorimo o jednom, meni posebno zanimljivom aspektu Spaljenog puta, a koji je vezan uz teoriju da je Spaljeni put ustvari mjesto zodijaka, na kojem su stari astrolozi gledali našu galaksiju - Mliječnu stazu. 

Iako najveći objekt koji možemo uopće zamisliti u našem dijelu Svemira, Mliječna staza je zanemarena, kako u promatranju neba, tako i u tumačenju horoskopa. 

To je samo jedan od dokaza da ukoliko nešto želite sakriti, da je najbolje to staviti na najistaknutije mjesto. Uostalom i sami smo još u školskim danima shvatili da je najbolje se "sakriti" u klupu u prvom redu, a ne u onu u zadnjem redu. 

Tako je i sa našom galaksijom, ogromnim nebeskim objektom. Skupina zvijezda, planeta i ostalih nebeskih tijela, nezamislivo velikog broja i to toliko ogromnog broja, da nam je to čak i teško pojmiti, tako da nam ta veličina jednostavno ispada iz našeg pogleda. Paradoksalno, ali istinito. 

Dakle,  pojas zodijaka, kojeg promatra zapadna astrologija, pripada sustavu tropske astrologije, što znači da za početak zodijaka uvijek uzima točku početka proljeća. Ta se točka u odnosu na fiksne zvijezde, zbog pojave pod imenom  precesija, svake godine pomiče za određeni stupanj, zapravo 48 kutnih sekundi svake godine, što je skoro jedan stupanj. 

Na temelju toga precesija nam pomaže u određivanju prošlosti, odnosno matematika govori da je Mliječna staza, koja se sada nalazi u znaku Strijelca, a njeno središte na 27° Strijelaca, bila na području Spaljenog puta u vrijeme 2300. godine prije Krista pa slijedećih 2500 godine, 'pomičući' se malo po malo, ali ostavljajući simboličke tragove astrolozima toga vremena. 

2300. godina prije Krista za mnoge od nas je vrlo apstraktno razdoblje, pa bi bilo zgodno vidjeti što se događalo otprilike, kako bi mogli shvatiti i približiti si kako su astrolozi iz davnina shvaćali pojave na nebu. 

To je vrijeme stvaranja novog carstva u Mezopotamiji, plodnoj ravnici omeđenoj rijekama Eufrat i Tigris. Ključna riječ za nas u ovom slučaju je ravnica, najbolji teren za promatranje zvijezda i planeta na kristalno jasnom nebu, na čistom i ničim zagađenom zrakom, gdje se sve jasno vidi i gdje se upravo rađala astrologija. 

To doba je vrijeme nastajanja Mikenske kulture na Kreti, koja će vremenom postati jedna od najrazvijenijih civilizacija Sredozemlja, ali koja nam u naslijeđe nažalost nije ostavila nikakve pisane tragove o astrologiji. Kroz vrijeme su se do nas probili mitovi, koji će postati dio kulture Stare Grčke, na koju je Mikenska kultura sigurno višestruko utjecala, ali su se materijalni tragovi izgubili u vremenu. 

Naravno, Egipat je u to vrijeme bio već razvijena civilizacija, koja je započela gradnju piramida, najmanje još 500 godina unatrag od vremena o kojem pričamo. Njihova znanja, tehnologija i svjetonazor jedna su od najvećih zagonetki, a spominje se i da su potomci drevne Atlantide, koji su prebjegli nakon njenog pada. Kada pogledamo koliko je bogato i duboko znanje nama dostupne astrologije, a koliko bi drugačije izgledala ne samo astrologija već i cijeli svijet, da su nam u potpunosti prenijeta znanja Starog Egipta ili još i bolje Atlantide. 

U Europi toga vremena vlada ono što se naziva brončano doba gdje na našim prostorima cvijeta Vučedolska kultura. 

Bez obzira kojoj kulturi pripadali ljudi toga doba, svi su imali pogled uprt prema gore, u nebo, u potrazi za nekim svojim odgovorima, ali sigurno im nije mogla promaknuti slika Mliječne staze ispunjena zvijezdama i koja je na njih zasigurno ostavljala duboki dojam. 

Mliječna staza je spiralna galaksija promjera oko 100.000 svjetlosnih godina. Što znači ukoliko bismo prevladali ograničenje današnje fizike i putovali brzinom svjetlosti, trebalo bi nam upravo 100.000 godina, da stignemo sa jednog kraja galaksije na drugi. Vjerujem da su negdje u Svemiru sigurno dostupne tehnologije koje nadilaze ovo ograničenje i višestruko krate ovakva putovanja. 

Naš planet je udaljen nekih 20.000 svjetlosnih godina od središta galaksije i zajedno sa cijelim Sunčevim sustavom se okreće oko središta galaksije. Da bi napravio krug oko središta galaksije Sunčevom sustavu, potrebno je nekih 260 milijuna godina. Fascinantno zar ne? U svemu tome naš život izgleda kao milijarditi dio milisekunde

Mliječna staza gledano sa Zemlje se pruža poput velikog traga, koji se proteže sa jednog kraja zodijaka na drugi, ali jedan dio je istaknutiji i jasnije se vidi. Naravno onaj koji je vidljiviji se protezao se u to doba dijelom koji se naziva Spaljeni put. Po toj se logici drugi dio nalazi na suprotnom kraju horoskopa, između 15°Ovna i 15° Bika. 

Naime taj trag je toliko velik da zauzima otprilike 30° stupnjeva kruga horoskopa i promatraču, a posebno astrolozima davnih vremena, ta je slika imala za njih sigurno posebno značenje. 

U svjetlu toga ovdje se uklapa i priča o Faetonu sinu Heliosa, boga Sunca. Naime, još uvijek ne znamo pouzdano što se točno nalazi u samom središtu naše galaksije, znamo samo da je prepuno svjetlosti. Znanstvenici kažu (iako sada već sve više sumnjaju) da se tamo nalazi ogromna crna rupa ili više njih, koja guta zvijezde isijavaju ću pri tome ogromne izboje svjetlost i bacajući tu i tamo pokoju zvijezdu, koja će postati dio neke nove zvijezde. 

To mi nikada nije imalo nekog smisla, s druge strane kažu da je tamo skupina zvijezda, a možda i rađaonica zvijezda, gdje se stare zvijezde raspadaju u nezamislivim eksplozijama supernove i stvaraju materijal i podlogu za nove zvijezde. 

Također, a posebno zadnjih godina se govori o tome da se tamo nalazi sunce svih sunaca, jedno ili više njih, koje je posebno snažno energetski i duhovno, da je to mjesto izvora Energije stvaranja, koja se raspršuje i raspoređuje diljem galaksije i da je to mjesto eteričnih bića najviših duhovnih razina. To se središte naziva i Helios - središnje galaktičko sunce. 

Upravo se zbog toga, kao i upečatljivi trag koji vidimo na nebu uklapa mit o Faetonu i Heliosu bog Sunca u grčkoj mitologiji, a koji je zbog svoje nesmotrenosti, svom sinu Faetonu obećao ispuniti bilo koju želju. 

Faetonu naravno nije palo ništa drugo na pamet, nego upravo ona želja, koju Helios nije mogao ispuniti, jer je znao koje posljedice takva želja nosi sa sobom, kako je Faeton bio neumoljiv, Helios je na kraju morao dati Faetonu na jedan dan da vozi njegova kola nebeskim svodom.

Njegov sin također zbog povrijeđenog ponosa i dokazivanja, nije htio ništa drugo i iskoristio je je svoj najveći adut u najmanje smislenu svrhu. Katastrofa je bila neizbježna. Nesiskusni i u sebe nesigurni sin krenuo je tog jutra na svijetlim kolima boga Sunca, a leteći konji koji su vukli kola osjetili su to neiskustvo i nesigurnost i počeli vući po svome. Faeton ih nikako nije mogao ukrotiti, te su tako počeli mahnito šarati nebom, prijeteći da spale sve oko sebe i na Zemlju umjesto svjetla i života donesu plamen smrti i razaranja. Zeus je morao intervenirati i svojim je munjama srušio Faetona i njegova kola, koji su pali negdje u Egejskom moru. Zvijezde i trag koji se još uvijek vidi na nebu, je trag koji je Faeton ostavio dok se mahnito vozio i padao nebom. Stoga se i taj dio neba zove spaljeni put. 

Ovo se uklapa po priči i vremenu, uklapa se po simbolici. Spaljeni put je dakle dio našeg života, gdje smo osjetljivi i zbog toga možemo donositi nesmotrene odluke, mjesto u kojem su nam svijest (Sunce) i osjećaji (Mjesec), posebno povodljivi, osjetljivi i gdje nam koncentracija nije na visini. Rezultat može biti koban (Mars) i za to plaćamo, odrađujemo ili već na bilo koji teži način snosimo odgovornost (Saturn). 

Simbolika priče i onoga što su vidjeli astrolozi davnina, savršeno se nadopunjuju i uklapa se u potrazi za odgovorom na pitanje zašto se upravo ovaj dio horoskopa naziva Spaljeni put i koja je njegova simbolika. 

Vidimo da je tumačenje višeslojno. U ovom slučaju, Spaljeni put je posebno osjetljivo mjesto na kojem se naša pažnja i osjećaji mogu poskliznuti, vodeći se nekim nižim porivima i ciljevima. Posljedice ne moraju biti katastrofalne, ali su svakako poučne, često puta bolne i donose nam važne lekcije. Imamo li to na umu, možemo ovo područje iskoristi da prihvatimo neke dužnosti ili odgovornosti, koje smo izbjegavali ili da odvojimo to vrijeme za sebe i napravimo inventeuru svojih postupaka i da iz svega onoga što gledamo kao da je loše, izvučemo pouku i iskustvo i da odbacimo krivnju i oprostimo sebi i drugima. Vaga je znak koji objektivno može sagledati situaciju, dok je Škorpion znak eliminacije, ali nažalost često puta zaglibi u negativnosti umjesto da otpusti tu negativu, a najjače otpuštanje je opraštanje. Prvo sebi. Zatim ćemo lako oprostiti i drugima. 

Vjerojatno nikada nećemo dobiti onaj točan i pravi odgovor, zašto i kako je došlo do Spaljenog puta, nego nam u tome mogu pomoći samo oni naši unutarnji osjećaji. Uostalom i cijela se astrologija temelji na tom unutarnjem osjećaju, intuiciji i sposobnosti da čujemo i slušamo odgovore unutarnjeg glasa, glasa sa viših razina, sa razina čije odgovore ne možemo mjeriti ovim zemaljskim, osjetilnim mjerilima.  

Sve ono što računamo i sva ona znanja i simboli u astrologiji služe samo da probude naš unutarnji osjećaj i glas, koji će nam dati odgovore na naša pitanja.

Tako je i u ovom našem istraživačkom putovanju. Dolazili smo do odgovora i značenja Spaljenog puta u slojevima. Spaljeni put nije samo neka sezona ili mjesto naše osjetljivosti. On je ujedno i naš pokazatelj, koliko smo i sami sposobni, srušiti ili spaliti svoje mostove, koji nas vežu za nešto staro i ograničavajuće ili koji jednostavno više ne vode nikuda. Spaljeni put može pokazati smještajem planeta da se volimo navezivati poput Škorpiona, koji se s jedne strane ne voli navezivati, dok istovremeno na nekom drugom polju života pokazuje gotovo bolesnu navezanost na osobe ili situacije. Uran ili povezanost s planeta na Spaljenom putu mogu ukazivati na našu spremnost da režemo i siječemo bez poteškoća, možda i prečesto. Pluton može ukazivati na naš osjećaj da smo sami i da nam se sve u životu siječe bez našeg utjecaja. Kombinacije su razne. 

Ono što Spaljeni put u svoji simbolici uvijek ukazuje je, da transformacija, gubitak, odustajanje i eliminacija nije sama sebi svrha, niti ima namjeru i svrhu nanositi bol i patnju. One nastaju uglavnom zbog našeg neprihvaćanja situacija i navezanosti na njih. Svrha svega ovoga je stvaranje novih prostora, mogućnosti i prilika za nešto bolje i kvalitetnije. To se zove rast i razvoj, a bezbrojne zvijezde naše galaksije koje su ostavile neizbrisiv trag na ovom dijelu horoskopa pokazuju i danas svojim svjetlima kolike brojne mogućnosti i prilike uvijek stoje pred nama.