Mit o Škorpionu na nebu, je dio priče o Orionu, kojeg inače svi poznajemo više kao sazviježđe nego mit, ako bude prilike možda i napišem poseban post o mitu o Orionu.  Škorpion na nebu je jedno od najsjajnijih sazviježđa, a u srcu Škorpiona nalazi se najsjajnija zvijezde ove konstelacije -  Antares. Inače, Antares je dobio ime jer se nalazi ponekad u blizini Marsa (Ares) i po boji mu sliči, a po imenu to bi bilo nasuprot Marsa anti Ares = Antares. Sazviježđe Škorpiona jednako je vidljivo sa Zemlje na sjevernoj i na južnoj polutki.

Mit o Škorpionu, započinje dakle pričom o Orionu, koji je bio sin Poseidona, boga mora i Eurijale, kćeri kretskog kralja Minoja, začetnika minojske civilizacije, a koji je i sam bio božanskog porijekla, jer mu je otac bio Zeus, a majka Europa. I tako je Orion bio div lovac, najljepši čovjek na Zemlji, koji je mogao hodati po valovima mora zahvaljujući svom podrijetlu po ocu Poseidonu i koji je usprkos svojoj veličini lako osvajao srca ne samo smrtnica nego i božica.
Orion je bio prije svega lovac i bio je toliko spretan i vješt, da je bio gotovo jednak bogovima, što im baš i nije odgovaralo posebno bogu Apolonu. Ne bi Apolon niti njega dirao da Orionu nije za oko zapela Artemida, Apolonova sestra blizanka. Međutim, u Oriona se tijekom drugih zgoda zaljubila Eos, boginja zore i njoj je obećao svoje srce, što je Apolon već znao.

Pored ljubavnih avantura i zgoda, Orion je bio svjestan svoje vještine lova, te je jednog dana odlučio obznaniti kako će poubijati sve životinje i zvijeri. Iako je Artemida simpatizirala Oriona, to joj se nimalo nije dopalo, jer iako božica lova, ona je i zaštitnica svih životinja. Tako je  Artemida odlučila potražiti pomoć kod majke svih bogova i božice zemlje - Gejom, koja je stvorila divovskog škorpiona, za divovskog lovca, a koji će škorpion spriječiti da se ostvari Orionov plan. Inače, majka Geja je u više navrata stvarala kojekakva čudovišta, koja su trebala obraniti čast bogova.
Orion se tako sukobio sa strašnim, divovskim škorpionom i na kraju je u tom sukobu i poginuo. Nakon bitke božice su zamolile vrhovnog boga Zeusa, da Oriona stavi na nebo kao podsjetnik na časnu borbu, a Zeus je također odlučio staviti škorpiona među zvijezde. Tako da Orion i Škorpion stoje jedan nasuprot drugog na 180° razlike i gdje se čini da se još uvijek love. Tako za vrijeme zimskih mjeseci na nebu je vidljiv Orion, a za vrijeme ljetnih mjeseci Škorpion,tako da se Škorpion i Orion i danas love na nebu i nikada ih se ne može vidjeti zajedno.

Vezano uz mit o Škorpionu ima još jedna zanimljiva priča, ovaj puta umjesto Oriona, glavnu ulogu ima Faeton, smrtni sin boga sunca,  Heliosa. Helios je svom sinu obećao da će mu ispuniti bilo koju želju. Kako to obično biva u takvim slučajevima, njegov sin zaželio je da se provoza očevom kočijom nebeskim svodom, kojom se njegov otac svaki dan uputio, kako bi na Zemlji sjalo sunce i davalo život. Otac je pokušavao uvjeriti svoga sina da to nije pothvat za nekog neiskusnog, ali neumoljivi Faeton tvrdoglavo je ustrajao na svojoj želji. I tako je u osvit dana otac predao svoju sjajnu krunu i zlatnu kočiju sa četiri sjajna, prekrasna konja. Konji su ubrzo nakon izlaska na nebeski svod shvatili da ih vodi neiskusna ruka i poletjeli su u vis nebu pod oblake, toliko visoko da je na Zemlji ponestalo sunčevog svijetla i nastupila zima. Istovremeno Faeton je otišao toliko visoko te je došao do nebeskog škorpiona gdje je zarobio smrtonosni ubod,od čega se naglo sunovratio na Zemlju, na tlo Afrike. Na mjestu gdje je svojom kočijom dotakao tlo nastala je pustinja Sahara, a ljudi koji su živjeli na području, Etipoljani postali su potpuno crne kože. Situacija sa pomahnitalom kočijom je postala neizdrživa, te je božica Geja zamolila Zeusa da zaustavi kočiju. Zeusu nije ništa drugo preostalo nego svojom munjom pogoditi i srušiti kočiju, što je i učinio a Faeton je pri tome pao u bezdan u rijeku Eridan.
Život na Zemlji je bio tako spašen. Faetonove sestre Helijade su se od tuge pretvorile u topole, a od njihovih je suza nastao jantar.

Budući da svaki mit drži neki ključ za znak horoskopa, pa tako i ove dvije priče,  možda se pitate, gdje je tu simbolika i neki ključ za znak Škorpiona. Iako kratke i naizgled bez nekog dubljeg značenja i simbolike za znak Škorpiona, one itekako odražavaju simboliku Škorpiona.
Dakle, prvi ključ je da kod Škorpiona ništa nije onako kako izgleda, a drugo s tim povezano je da Škorpion ništa ne odaje i ne pokazuje, barem ne na površini.
Tako je sa mitom o Škorpionu, naizgled jedna, dvije nepovezane kratke priče, kao bez značenja. Prva simbolika, kod Škorpiona nema razmetanja i raskoši kao kod Lava, ali svima onima, koji imaju dar ili ustrajnost da pronađu ono što Škorpion skriva, otvara se prava riznica blaga. Ova vrata se u tom slučaju sama otvaraju, jer samim tim što ste otkrili što doista misli, namjerava Škorpion ili samim tim što ste "prokljuvili" značenja ono što Škorpion govori, stekli ste njegovo poštovanje i zato širom otvara vrata, ali i ovaj put bez pompe i čini se kao da ga nije briga.Tako je kratkoća priče i privid da ništa ne govore, odraz upravo spomenute osobine Škorpiona.

Druga simbolika u obije priče jest da svako razmetanje, bahaćenje i prekoračivanje prirodnih zakona i reda, kad tad dođe na naplatu, često puta s teškim posljedicama, a Škorpion to najbolje zna - iz vlastitog iskustva. Možda to iskustvo i nije iz ovog života, ali je njegovo iskustvo i to on na nekoj podsvjesnoj razini jako dobro zna i jako dobro čita kod drugih. Podsvijest je ovdje još jedna ključna riječ koju vežemo uz Škorpiona. Škorpion je vezan uz sile prirode u najjednostavnijem obliku to su sirovi instinkti i tada djeluje naglo i bez razmišljanja, na višoj razini funkcioniranja Škorpion je iscjelitelj, terapeut i dakako psiholog, koji vrlo dobro prodire u samu srž postupaka i motivacije drugih ljudi, jer to radi jako dobro i kod sebe.

Škorpion se isto tako veže uz smrt - smrt je nekad može izgledati kao kazna, nekada se čini da je to kraj, ali u svakom slučaju smrt je krajnji oblik transformacije, a to je ono što Škorpion radi - neprekidno se transformira. Isto tako smrt je u obije priče bila korekcija - ispravljanje pomaknute ravnoteže koja ugrožava živote ostalih i zato je bila potrebna korekcija, oba puta u obliku eliminacije. Eliminacija je kod Škorpiona neprekidno prisutna i ona je vitalno važna za normalno funkcioniranje, kako prirode tako i nas ljudi. Oriona je trebalo maknuti jer je samom svojom namjerom ugrozio, danas bi rekli eko sustav, a Faetona je trebalo ukloniti jer svojom nepromišljenošću i neznanjem ugrozio cjelokupni život na Zemlji. Tako je Škorpion u prvom slučaju obavio svoj ključni zadatak na Zemlji, a drugi put na Nebu.  U oba slučaja dogodila se transformacija i kod drugih i ništa više nije bilo kao prije.

Škorpiona je u prvoj priči stvorila Geja, Majka Zemlja, došao je dakle iz zemlje, a to je ujedno i simbolika osim da dolazi iz zemlje, simbolika govori i da svoju snagu crpi iz sile prirode i u sebi skriva ogromnu kreativnu snagu, koja se ne pokazuje, ali često puta ostaje i neiskorištena, osim u slučaju krajnje opasnosti, kada se Škorpionova snaga i kreativnosti samo otvori i čini čuda.

Zanimljivo je kako svaki mit o nekom znaku uvijek na neki način odgovara simbolici tog znaka, nekada je to u priči, a nekada kao u slučaju Škorpiona, ključ simbolike bude skriven, ne samo u priči, nego i u njenom obliku, ovog puta u njenoj kratkoći, a sve to izgleda kao slučajno kako bi bilo neprimjetno, a istovremeno pred očima.