KRIZA INDIVIDUACIJE U ERI VODENJAKA
|
Piše Dubravka ŠTEMBERGER, dipl. astrologinja I.M.R.
Stalno težimo savršenstvu. Tražimo i težimo idealu i idealnom. Sve što radimo želimo obaviti na najbolji mogući način. Da, lako je osmisliti ideju, ali kada krenemo u ostvarenje, počinju problemi i rađa se nezadovoljstvo. Ma nikako da ispadne u potpunosti ono što smo zamislili. Idealno ne postoji. Barem ne ovdje u materiji, na Zemlji. Nismo mi jedini koji to spoznajemo. Ideja je sigurno stara koliko i čovječanstvo. Uostalom, nezadovoljstvo postojećim rađa potrebu za traženjem novih i boljih odgovora te savršenije budućnosti.
Mitološka priča
Očinski kompleks, tj. sukob generacija i strah starijih da će ih mlađi svrgnuti s trona protežu se do današnjih dana. Svaka nova generacija smatra da je bolja od prethodne, ali ubrzo shvati da je i od njih netko mlađi koji misli da zna bolje..., i tako u nedogled. Sve kasnije generacije bogova u mitologiji su potomci Urana, boga neba, i nose u sebi također snažnu želju za vladanjem, ali na svoj osobit način. Isto tako svako ljudsko biće posebno je na svoj način. Neponovljiva kreacija s božanskom stvaralačkom iskrom u sebi, ali i vlastitim biološkim te društvenim ograničenjima zajednice u kojoj živi. Stalno smo razapeti između želja i ideja s jedne strane te realnih mogućnosti u stvarnom materijalnom svijetu s druge.
Cijela ova mitološka priča ponavlja se na simboličan način kroz vjekove u našem ljudskom društvu. Saturn nosi simboliku prvog elementarnog materijalnog oblika života. Također simbolizira i mogućnosti, odnosno granice materijalne egzistencije, preko kojih se jednostavno ne može prijeći i ostati živ. Tradicija, tj. stari okviri društvenih i moralnih vrednota prenose se s generacije na generaciju. Često sputavaju mlade generacije, koje nerijetko buntovno nastoje zbaciti granice za koje smatraju da ih ograničavaju. Strah od prolaznosti, želja za vladanjem i nametanjem svoje volje drugima, prisutna je oduvijek u ljudskom društvu.
Čovjek - biće prirode
Popratna pojava već krajem 19. i početkom 20. stoljeća bila je porast psihičkih problema u čovječanstvu. Uzroci: otuđenost čovjeka od čovjeka i čovjeka od prirode. Javljaju se psihijatri Sigmund Freud i Carl Gustav Jung sa svojim tehnikama psihoanalize te njihovi sljedbenici sve do današnjih dana. Vrlo zanimljivo, rekli bismo da bi se ljudi trebali osjećati bolje, ali u duši nije tako. Porast kolektivne moći nije urodio zadovoljstvom. Udaljavanje od prirode ili, bolje rečeno, izdizanje iznad prirode ima za posljedicu svijest o osamljenosti i ostaje podsvjesna težnja za pripadnosti na bilo koji način.
Nadalje, u eri kolektivizacije javlja se sve veći trend pokušaja bijega od odgovornosti, što je u stvari i bijeg od sebe. Tako se na primjer istovremeno odgovornost za sebe i svoje zdravlje nastoji prebacivati na društvo i društvene institucije. Po sistemu - svatko neka radi svoj posao, ali i brine o meni. Liječnici neka brinu o mom zdravlju, pa nije to valjda moj posao! Prehrambena industrija valjda zna kakva je hrana potrebna čovjeku, netko valjda kontrolira te proizvode pa ne moram ja valjda slušati kako moje tijelo reagira na hranu, a osim toga nemam vremena čitati što piše na etiketama... A budući da su reklame tako simpatične i lijepe, vjerojatno je i proizvod dobar.
Ovo su samo neki izgovori za bjegove od sebe i vlastite odgovornosti. Težnja za naklonosti, koja ne može dolaziti izdaleka. Moramo prije svega sami skrbiti o sebi i svojim potrebama. Morali bismo imati u vidu profit, koji je ideja vodilja većini proizvođača. A kad nas nešto zaboli, trebali bismo se podsjetiti da moramo okrenuti energiju i svijest prema sebi.
Pet puta sukob starog i novog na nebu
Budite svjesni da već danas možete svojom voljom promijeniti stanje, samo ako osvijestite sebe i svoje želje i krenete u njihovo ostvarenje. Ne moramo se slijepo prepuštati kolektivnim trendovima pod bilo koju cijenu i na bilo kojem planu. Imamo mogućnost odabira i slobodne volje. Možemo i dužni smo ići svojim individualnim putem, dakako ako to nije u suprotnosti s kolektivnom normom. Dakle, kao što je i Jung rekao: »Individualni put je vrijedan, specifičan i malo drugačiji od kolektivnog, ali ne bi smio biti suprotan kolektivnoj normi jer onda postaje norma sama«.
Od jeseni 2008. do ljeta 2010. godine čak pet puta će se na nebu ponoviti aspekt opozicije Saturna i Urana, naglašavajući pritom sukob starog i novog. Aspekt upozorava da nije sve novo dobro došlo i primjenjivo u prirodi, ali da i stare dotrajale obrasce treba mijenjati. Tijekom ove godine opozicija obuhvaća područje Riba-Djevica te ističe u prvi plan rad, hranu te zdravlje i higijenu. Ekonomske krize u svijetu, koje su tek počele prošle jeseni, zahuktavat će se i dalje te će kulminaciju doživjeti u 2010. godini, kada će neminovno uslijediti drastična promjena u kolektivnoj svijesti čovječanstva. Naime u cijelu priču upliću se Pluton i Jupiter, koji s Uranom i Saturnom ulaze u formaciju kardinalnog T-kvadrata.
Da se ne bismo pretvorili u bezosjećajne robote, potisnutih osjećaja i zakržljalih osjetila, ne smijemo zaboraviti na činjenicu da smo tek dio prirode, ali s najrazvijenijim razumom na planetu Zemlji. Iz čega slijedi i odgovornost za sve ono što se događa u prirodi. Prebacivanje odgovornosti s jednog na drugog zatvoren je krug i opet dođemo do sebe kao jedinke, jedne od gotovo sedam milijardi ljudi na Zemlji. Svi mi svojim djelima činimo sastav kolektivne cjeline. Kao što je rekao Dobriša Cesarić u pjesmi »Slap« »...i moja kaplja pomaže ga tkati«.