Iako se u numerologij uglavnom koriste prvih devet brojeva koje smo obradili, s iznimkama broj 11 i broja 22 (svi ostali brojevi se uvjek reduciraju na jednoznamenkasti broj), mi idemo dalje  prvo zbog toga jer u Tarotu Velika Arkana ima 22 karte, što nije nimalo slučajno, drugo u izračunu karmičkih karata koristimo jedno/dvo/i troznamnkaste brojeve i treće u snovima se brojevi mogu javiti i sa mnogo više znamenaka ili nula.............. Dakle, s brojevima idemo dalje..........

DESET je broj objave-dekaloga (deset zapovijedi, deset sefirota), sadrži u sebi smrt i život, označava dovršenost i povratak jedinstvu.

 Na osobnoj razini 10 označava razvoj uz uspone i padove, ali i sreću. Također je povoljan za putovanja. Deseta karta tarota je Fortuna. Ako destku reduciramo dobijamo jedinicu. Maga i tak stižemo do toga da je „ svatko kovač svoje sreće“, jer Mag ima i snage i sposobnosti okrenuti kolo sreće. 

Slijedeći tekst je preuzet sa http://likovna-kultura.uazg.hr/Pitagorejci.htm

Deset je savršen, sveti broj. U ovoj dimenziji, još od stare Grčke (no to seže još dalje kroz vrijeme) Dekadi su se klanjali kao sveobuhvatnom mjerilu. To je trokutasti figurativni broj što vidimo ovako: ako u bazu stavimo četiri točke, pa iznad njih tri, pa dvije, pa na vrh jednu, dobili smo piramidu, jednakostraničan trokut sa stranicama 4-4-4, zbog čega se nazivao i Tetraktis. Vidimo: 4+3+2+1=10; u stvaranju Dekade sudjeluju svi relevantni brojevi do Pet, koji je već sam napola Dekada. Kažu da se "Bog, koji uređuje vještinom, rukovođen svojim Umom, poslužio Dekadom kao zakonom za sve... i zato su cjeline i dijelovi svih stvari neba i Zemlje odnosi sklada, na njoj zasnovani, i po njoj uređeni."

  Pentalfa

Tetraktis, trokutni brojevi i kvadratni brojevi

Tetraktis je sudjelovao i u muzičkoj harmoniji, u pitagotejskoj dijatonskoj ljestvici i na tetrakordnim lirama koje su imale žice čije su dužine bile proporcoinirane brojevima 1, 2, 3 i 4, i koje su dopuštale i oktave (odnos 4 prema 2, i 2 prema 1) i intervale kvinte (3 prema 2) i kvarte (4 prema 3). Muzika je bila veoma važna; služila je da se usklade ritmovi duše (Kozmosa) i tijela. Inače, legenda kaže da je teoriju glazbe zasnovao sam Pitagora kada je prolazeći pokraj kovačnice začuo buku, lupanje u oktavama. Ušavši u kovačnicu vidio je kako kovači koriste čekiće proporcionirane prema načelu 1:2, tj. da je jedan čekić dvostruko veći i teži od drugog. Došavši kući Pitagora je na svom instrumentu počeo proučavati i mjeriti te proporcije ( i dobio oktavu), a zatim takav sistem omjera i razmjera proširio na sav pojavni svijet. Vratimo se Tetraktisu; on je članovima Bratstava bio toliko važan da su ga prizivali, klanjali mu se i upućivali mu molitve kao vrhunskom uredniku Kozmosa.

Evo teksta molitve upućene Dekadi: " Blagoslovi nas božanski broju, ti koji si stvorio bogove i ljude! O sveti, sveti Tetraktise, ti koji sadržiš korijen i izvor vječnog toka stvaranja! Jer božanski broj počinje čistim i dubokim jedinstvom i doseže sveto četiri; potom stvara majku svega, koja sve povezuje, prvorođenu, onu koja nikad ne skreće, koja se nikad ne zamara, Sveto Deset, koje drži ključ svih stvari." Deset je najveći broj; svi ostali brojevi dobivaju se interakcijom (zbrajanjem, množenjem, kvadriranjem itd.) prvih deset brojeva.

Brojevi se inače dijele na Čiste ili Božanske kojima se bavi mistika broja - aritmologija, zatim na znanstvene brojeve i na konkretne brojeve koji su predmet računanja u užem smislu, za poslovne ljude.

Znanstvenii brojevi prema Nikomahu, I st. n. e.) se dijele na: 1. ograničeno mnoštvo (danas: prebrojivo konačan skup); 2. kompozicija monada, tj. jedinica; 3. bujica, kao proticanje monada.

Spomenuli smo već ekzekuciju trojice članova Bratstva koji su izdali ljubomorno čuvane tajne: te tajne su bile konstrukcija pravilnog pentagrama, i, povezano s tim, tajna iracionalnih brojeva. "Sam Bog bavi se geometrijom" bila je poznata Platonova dosjetka, a natpis na Akademiji glasio je: "Neka nitko ne ulazi tko ne zna geometriju".

U biti konstrukcije pentagrama leži Zlatni rez (Fi) koji se izračunava formulom: 1+korijen iz 5/2=1,618... bez kraja, dakle iracionalni broj. Spomenimo i tzv. Pitagorin trokut sa stranicama 3-4-5, koji se nalaze u zrakama zvijezde (koja se dobiva iz pentagrama): hipotenuza 5 naprama baza 3 = 1, 6... Zanimljivo je da današnja istraživanja pokazuju zapanjujuću količinu prisutnosti Zlatnog razmjera u prirodi; gotovo da bismo se složili da je to doista osnova uređenja svemira. Riječi Kozmos i filozofija se prema predanju pripisuju Pitagori. Paradigma "Sve je uređeno na osnovu broja" određuje Kozmos kao skladno uređen svijet.

Nove spoznaje o fraktalnoj strukturi  to potvrđuju (moja opaska).

  Dodajmo i ovo. Osim teorije proporcija, proučavanja pet pravilnih tijela (kasnije nazvanih Platonovim), geometrijskih konstrukcija, teorije figurativnih brojeva, izučavanja (i tajenja postojanja) iracionalnih brojeva i njihove upotrebe i proučavanja teorije mužičkih intervala, pitagorejci su štovali i zakon uzajamnog pomaganja i kult prijateljstva (oblik privrženosti i nježnog prijateljstva, u kojem je čak i žrtvovanje života za prijatelja prirodan događaj). Pitagorejski obred je zahtjevao potpunu čistoću tijela i odjeće (toge od bijelog lanenog platna), svakodnevno ispitivanje savjesti, upotrebu mirisa i zajedničku pričest na kojoj se uzimalo samo bijelo meso žrtvenih životinja: bijelih pijetlova, prasadi i kozlića. Kozlić je još povezan i sa mitom o Mliječnoj stazi iza koje u zvijezdanim vrtovima borave bogovi (utjecaj hinduizma).    Zaustavimo se ovdje. Pokušajmo na kraju dozvoliti da nas prožme ideja pitagorejstva: bogovi su samo pokušaj shvaćanja i strukturalnog uravnoteženja našeg zbunjujućeg i nepredvidivog svijeta i traženje harmonije i suštine njegovog porijekla u jednim transcedentalnom uređenom ishodištu. Zato je pogrešno bogove atribuirati u ljudskom obliku; time se vrlo lako izgubi iz vida da govorimo o nečem neizrecivom, što ne pripada našoj dimenziji. Ali: "Bestjelesne veličine kao kvaliteti, oblici, jednakost, odnosi, uređenja, položaj, vrijeme - u suštini su nepromjenjive i uzajamno zamjenjive, a mogu slučajno učestvovati u promjenama tijela kojima su namjenjene. Od toga je sazdana istinska realnost." Dakle, Jedno nam je nepojmljivo, ali su bitne relacije i odnosi unutar njega izmjerljivi i objektivno prepoznatljivi. U takvom gledanju, staviti bestjelesne brojeve kao nosioce metafizičkih bestjelesnih kvaliteta čini se kao ingeniozan potez rasterećivanja ljudskog uma od ikonografije antropomorfnih divova sa Olimpa; kako njima tada, tako i nama danas. Privlači ideja da se kroz razmjere zlatnog reza možda mogu matematički otključati i pomalo otškrinuti mistična vrata iza kojih iskri rajska svjetlost Božje konstrukcije Univerzuma. Metafizička matematika je izmjerila svoju okolicu i brojeve međusobno usaglasila. Matematičari-filozofi nisu zadovoljni mišljenjem da je umjetnost i ljepota samo intuicija; traži se ono što nije slučajno, subjekti traže objektivno. Pitagorejske molitve tetraktisu nisu upućene broju kakav mi danas poznajemo; to je mistični princip harmonije i ljubavi, načelo stvaranja. Broj je apsolut je Bog, barem za nas u ovoj dimenziji u kojoj govorimo o nečen iz druge sfere o čemu se ne može govoriti. Ali to ne znači da ipak nećemo pokušati.