Um Tvorca reče: "Na Troje!", i istog trenutka sve stvari bijahu na taj način podijeljene. Ovo proročanstvo, koje se pripisuje Zaratustri, odnosi se na dijeljenje Prirode na tri aktivna elementa - vatru, zrak i vodu. Zemlja predstavlja mješavinu ova tri elementa u različitim proporcijama. Prema ovoj podjeli, i mitološkim činjenicama, carstvo vatre pripada Hadu ili Plutonu, carstvo zraka Zeusu ili Jupiteru, dok je voda kraljevstvo Posejdonovo ili Neptunovo.

Neptun je Gospodar Mora, kao i velike rijeke Oceana, koja opasuje cijelu zemlju. Nije mudro smijati se apsurdnim činjenicama stare geografije. Zemlja nije ravna ploča, ali Sunčev sistem jeste; na rubovima te ravne ploče nalazi se usamljena lopta - Neptun, sam početak Sunčeve tvrđave. Sretna je okolnost što ova planeta nosi ime Gospodara Mora.

Poljuljani su temelji palače našeg znanja, u mudroj i iskrenoj zemlji snova filozofa. Hajde da pogledamo kako su njihovi čudnovati simboli postali nagovještaji istine, kako je korijen poezije izrastao u drvo proze.

Kao prvo, pogledajmo Neptun kako usamljenički kruži graničnim područjima našeg svijeta. Razmislimo o samoći i tami tog mističnog i vječitog putovanja - kakve nam sve misli nadolaze? Zar neće biti tajanstvene, mistične i stroge? Koju poruku nam može donijeti kometa iz udaljenog svemira? Pustolovni duh uskomeša našu krv i zamrzne je dodirom sa prostorom ledene ništavnosti, čuvajući (možda) meteore i tamne zvijezde. Neptun je uvijek osvijetljen zvijezdama. Na toj udaljenosti od Sunca, naš Otac je jedva veći od bilo koje druge zvijezde. Tako Neptun Putuje kroz vječnu noć, dok su toplina i pokret suviše daleko da bi ga bodrili nadom, vjerom i ljubavlju.

Koliko moraju biti produhovljene, zvjezdano jasne, skrivene misli jednog takvog pustinjaka u Sunčevom sistemu? Koliko snažna, koliko usamljenička, koliko profinjena moraju biti njegova raspoloženja.

Ima nečeg u samoći što čovjeka tjera na sanjarenje. Sanjarenje ne predstavlja uvijek vitešku čežnju da se zavjetuje nedodirljivoj Gospi, da kroz prozor ukrade iskre neobuzdanog veselja. U bezbrižnim trenucima, on posjeduje nešto trubadursko, čak podsjeća na Pierrota, zbog melankolične težnje k nedostupnom. U Neptunovoj prirodi nema utjehe. On žudi za ljubavlju i prijateljstvom. Ako ih dobije, povlači se, jer ništa ne može da zadovolji žeđ za beskonačnim, pošto ne postoji dostižan cilj. Neptun je čovjekov neobuzdani duh. Nebo je premalo za njegove želje. Zbog toga u njegovoj prirodi ima razdragane koketerije. On postaje svjestan svog bola, koji ispoljava preko želje za šegačenjem. On zna da je ljubav nedostižna, pa se tako i igra u ljubavi. On zna da je za njega sreća daleko, te je traži nasilno ograničavajući svoje postojanje. Njegova prava priroda, vođena mudrošću zvijezda, sa kojima zajednički upravlja razgaljenim dovikivanjem kroz vijekove tog bezvremenog bdijenja, tjera ga na mistične transove, spoznavanje božanskog, na tajnovite veze s elementima izvan našeg sistema. On je Ismael među planetima. Nikad ne okreće lice k Suncu.

Ali, ako nije bio dovoljno izdržljiv da podnese izgnanstvo, da dosegne snježne vrhove sveznanja, i blaženstvo mudrog svećenika, tada će druga priroda parodirati onu istinsku. On tulumari i uživa, zamišljen i nježan, u gorkoj komediji, u upotrebi čudnih droga iil upražnjavajući perverzna zadovoljstva, kroz bezdušno i neurotično sanjarenje on teži da utješi dušu.

Da, Neptun je duša!

Zar ona nije slična moru? Zar nije beskonačno more odjednom mirno, pa zatim razljućeno? Zar nema more čudna obličja, prelamajući svjetlost na mnoštvo nestvarno obojenih pukotina? Privid i umjetnost, kameleon i zmaj, takvo je more! Zar nije more u jednom trenutku nježno, ljupko, obljubljeno Suncem, a u drugom zastrašujuće u svom divljanju, kovitlac neutoljivih žudnji? zar se nije Sapfo bacila u more, a Ondin iskušao gorko uživanje presjekavši vene.

Zar nisu morska raspoloženja neispitana i nepromjenljiva, zar nisu utočište za čudovišta, groznija nego što ih je mašta antike zamislila? O, da! Zamislimo more Odisejevo i Jasonovo, more Mandevilla i Swinborna. Dozvolite da ljubav i strah, misterija i nadzemaljska radost svih umjetnika svijeta, ostave na vama traga. Pogledajte preko mora u njihove oči, i urežite u vašu dušu čudo i razuzdanost. Potom, uvidite koliko je More prava predstava duše, koliko je Neptun jedini vladaoc Oceana, gospodar duše!

Da, tu je sve! Neptun je duša, zajedno sa svojom nervaturom, koja se poigrava zracima dalekih sistema, zlobno ćudljiva, bljedolika, kao harfa koju svira netko izdaleka, suviše profinjena i božanska da bi njeni zvuci doprli do smrtnika.

Samo ta naklonost, ta čežnja, to drugo biće u nama, taj utjecaj Neptuna u našim horoskopima, dozvoljavaju nam da uhvatimo udaljeni eho lire, svjetlucav, i omamljujuću glazbu Psihe našeg najdubljeg dijela bića. To je bilo sve najuzvišenije o Neptunu što je pjesnik napisao.

(Iz studije o Neptunu A. Crowleya, Lava)