NEPTUNALIJA - BLAGDAN BOGA NEPTUNA

Kada se danas spomene 'Neptun', kod većine ljudi izaziva asocijacije u vezi nekog arhaičnog božanstva iz davne prošlosti, koje se odavno već ne slavi. Po njemu nose nazive brojne komercijalne firme, npr. one koje se bave prodajom ronilačke opreme, potom tvornice ribe, hoteli (osobito na morskoj obali), restorani, kafići itd. To ime nose brodovi, kazališta (u Engleskoj i SAD), pa i čitavi gradovi. Tako recimo u SAD postoji gradić Neptune City, u državi New Jersey, te zajednica općina Neptune Township, a u Italiji grad Nettuno, 60-tak km južno od Rima. U ovom potonjem se nalazio velebni hram boga Neptuna.

Do današnjih vremena nije se potpuno očuvao nijedan Neptunov hram. U samom gradu Rimu su postojala dva, jedan na području Circus Flaminius, još od 3. stoljeća pr.n.e. dok je drugi[1], odnosno Neptunovu baziliku, dao sagraditi godine 25. pr.n.e. Augustov vojskovođa Agripa[2]. Najveći dobro očuvani hram posvećen bogu mora nalazi se na arheološkom lokalitetu Paestum, kod Salerna u Campaniji. Nosi ime Posejdonov hram, jer je južna Italija u vrijeme gradnje (5. st. pr. n.e.) bila grčka kolonija.

Na današnji dan, 23. srpnja, stari Rimljani su slavili blagdan Neptunalia, kao praznik posvećen bogu mora i voda. O ovome se blagdanu malo zna, jer ima malo sačuvanih povijesnih dokumenata. U drevnim antičkim kalendarima bio je obilježen kao 'Nept. ludi et feriae', iz čega zaključujemo da je proslava toga dana bila popraćena igrama. O ceremonijama vezanim uz Neptunalije ne može se ništa pouzdano reći, osim ono malo sačuvanog u djelima rimskih autora (Varona, Horacija i Tertulijana) - da su ljudi na taj dan pravili kolibe od lovorova pruća i lišća ('umbrae'), gdje su u hladu slavili, pili i zabavljali se.

Neptun je među Rimljanima bio manje popularno božanstvo, negoli Posejdon među Grcima. Slavio se kao Neptunus Oceanus, bog mora i voda (osobito voda za navodnjavanje), ali i kao Neptunus Equestor, bog zaštitnik konjskih utrka, neobično popularnih u starom Rimu. Upravo na području spomenutog Circus Flaminiusa nalazio se stadion sa trkalištem za konjske zaprege. U umjetničkim prikazima Neptun Oceanus je bio također često prikazivan kako 'surfa' na morskoj školjci, koju vuku morski konji. Dio Neptunova mita govori također o tome, da je dao prve konje ljudima.

Mitološki značaj Posejdona-Neptuna

Dobar dio mitologije vezan uz boga mora Rimljani su pruzeli od starogrčkog boga Posejdona, međutim također i od drevnih Etruraca, naroda koji je živio na području sjeverne Italije. Tako rimski naziv Neptun potječe od etrurskog 'Nethuns'. Oboje su dakle, bili bogovi analogni Posejdonu. Sačuvani natpisi govore o tome, da je Posejdon bio štovan na području Grčke još u brončano doba, a kasnije je postao jedan od Olimpskih bogova.

Posejdon je bio glavno božanstvo u nekoliko grčkih gradova; u Ateni je bio odmah iza Atene po važnosti. Pomorci su se molili ovom božanstvu za sretan put po morskim prostranstvima, te su ponekad potapali konje, kao žrtvu njemu. U svom dobroćudnom aspektu, Posejdon je bio stvaratelj novih otoka, i onaj, koji omogućuje mirno more. Kada bi bio uvrijeđen ili pak zanemarivan, smatralo se da pogađa zemlju svojim trozupcem, te uzrokuje kaotične izljeve vode, potrese, potapanja i brodolome.

Ime Posejdon čini se potječe od grčkog 'posis' (gospodar) i indoevropskog 'don' (tekuća voda).

Kao «onaj koji trese zemlju» bio je već ustanovljen u razdoblju Mikenske kulture. Iako je ova kultura usko povezana s morem, Posejdon još nije morsko božanstvo; on to postaje tek kada je bio uvršten u Olimpske bogove.

U mitološkom smislu, Posejdon je sin boga Kronosa i Ree. Najveći broj predaja navodi kako ga je progutao otac Kronos odmah po rođenju. Ipak, prema nekim verzijama, njega je spasila majka Rea.

Grčka umjetnost Posejdona oslikava kako se vozi u kočiji, koju preko valova vuku brzonogi konji. Povezivalo ga se sa delfinima, te trozupcem, sa kojima se također često prikazuje. Mit govori o tome, da je živio u palači na dnu mora, načinjenoj od koralja i dragog kamenja. U sačuvanoj himni Posejdonu, na njega se ukazuje kao «krotitelja konja i spasitelja brodova». 

U rimskoj je pak mitologiji Posejdon rano uveden (početkom 4. stoljeća pr.n.e.), najprvo kao bog voda Neptun, u paru s božicom Salacijom, božicom slanih voda. Do 1. stoljeća pr.n.e. bog Fortunus bio je taj, kojem su se odavale počasti zbog pobjeda u pomorskim bitkama, no tada ga je zamijenio Neptun. Tada se vojskovođa Seksto Pompej[3] proglasio «Neptunovim sinom», a već je ranije spomenuto veliko štovanje Neptuna drugog slavnog rimskog vojskovođe, Agripe.  

Simbolika Neptunova trozupca

Trozubac se kao religijski simbol susreće još kod drevnih naroda Sumerana, Kaldejaca i Asiraca. Recimo kod prikaza akadsko-sumerskog boga Nimroda nalazi se u njegovoj lijevoj ruci, dok u desnoj drži sjekiru. Trozubac sa stepenastim krakovima može se često vidjeti na prikazima asirskih bogova. Babilonski bog Marduk oslikavao se sa dvostrukim trozupcem, koji pak asocira na hinduistički sveti simbol vajra (ova riječ na sanskrtu označava dijamant, ali i grom). 

Trozubac u hinduizmu zastupljen je također od davnih vremena kao jedno od simboličkih obilježja božanstva Shive. Ovdje ima pretežno pozitivno značenje, pa predstavlja oružje kojim Shiva uništava zlo i uspostavlja red. Ovaj trozubac ima značenje trostruke naravi prakriti (supstancije) – sattva (prosvjetljenje, inteligencija); rajas (pokretačka energija, mentalna aktivnost) i tamas (statična inercija, psihička tmina).

Ove naprijed iznijete činjenice ipak su danas manje poznate, pa se trozubac uopćeno smatra obilježjem bilo Neptuna-Posejdona, ili pak Sotone. Isključivo negativno tumačenje ovog simbola, jasno, proizvod je kršćanskog demoniziranja svega što ima pogansko obilježje[4]. Možda bi se osnovna simbolika ovog simbola boga Posejdona mogla svesti na manifestacije groma, kao karakteristike «boga zemljotresca», ali ujedno i onog koji gospodari izljevom vode (kiša) s neba, koja opet omogućuje plodnost i život. Dakle, tri zupca bi predstavljala u tom slučaju svjetlost (sijevanje), strijelu munje (pošto se najčešće očituje u obliku stepenaste strijele) te prasak (grmljavina).

U novije vrijeme se on prikazuje i u obliku spoja izvrnutog križa ('Petrov križ') i polumjeseca[5], što se u novijoj filozofskoj astrologiji tumači kao individualnu volju[6], povezanu s kolektivnom svijesti čovječanstva. Ja bih osobno ponudio trostruko tumačenje Neptunovog  simbola, prvo u njegovom arhaičnom značenju boga oceana[7], drugo kolektivnog nesvjesnog, te treće transcendentalne ljubavi, kao ljubavi prema čovječanstvu u cjelini.    

Neke astronomske karakteristike Neptuna

Neptun je planet pronađen relativno nedavno, 1846. godine. Njegovo je postojanje bilo prethodno nagoviješteno na temelju računskih predviđanja u vezi poremećaja u kretanju planeta Urana. Udaljen je od Sunca oko 4,5 milijarde km, ima promjer četiri puta veći od Zemljinog, a orbitu oko Sunca prijeđe za 165 godina.

Neptun je osim s astrološkog, zanimljiv i s astronomskog aspekta. Ima vrlo brzu rotaciju, tako da se okrene oko vlastite osi za 18 sati. Međutim, u području između ekvatora i polova okrene se za 16 sati, a na polovima za samo 12 sati. Dakle, poput Sunca, ima različitu brzinu rotacije, jer se ne radi o čvrstom tijelu, već o fluidnom – gustoća mu je nešto veća od gustoće vode. Ove velike razlike u brzini rotacije uzrokuju vjetrove, koji pušu brzinom najvećom u cijelom Sunčevom sistemu, i do 2100 km/h, dakle brzinom koja je gotovo dvostruko veća od brzine zvuka.

Svoju azurno-plavu boju Neptun ima zbog prisustva plina metana u atmosferi, no pošto ima sličan sastav kao Uranova atmosfera (a Uran je svjetloplave boje), mora postojati još neki sastojak koji daje Neptunu tamniju nijansu. Isto je tako zagonetan sloj Neptunove atmosfere, termosfera, gdje temperature dostižu preko 500° stupnjeva C. (Inače, temperatura površine je oko -200° C.) Planet je predaleko od Sunca da bi od njega dobivao toplinu, pa se pretpostavlja da ona potječe bilo od njegova magnetskog polja, ili pak od gravitacijskih valova koji dolaze iz unutrašnjosti planeta, gdje je visoka temperatura.

Astrološki značaj Neptuna

Tradicionalni atributi Neptuna u astrološkom smislu su oceanski osjećaj, nedokučivost, mašta, psihički fenomeni; sve što je misteriozno i temelji se na i-racionalnom vjerovanju. Za Neptuna i njegove energije vezuje se pojam 'glamour', u svojem popularnom značenju (kozmetičkog izgleda i pojave) te autentičnom značenju (opsjene). Njegovim energijama također pripada propaganda i masovni pokreti; snovi, iluzije i nesvjesno; hipnotizam i ropstvo; religioznost i fanatizam; narkotici i psihologija; film i masovni utjecaj medija.

Prema astrologu Michaelu Meyeru, Neptun simbolizira pritisak kolektivnih čimbenika (kao što su masovni pokreti) na pojedinca, a to predstavlja pritisak koji teži rastvaranju intergriteta osobnosti u oceanske tokove emocija, u univerzalističke osjećaje fascinantnih vizija i karizmatičnih ličnosti.

U vrijeme svog otkrića, 1846. godine, Neptun je u znaku Vodenjaka, no već slijedeće godine prelazi u znak Riba (njegov domicil[8]). Četrdesete i pedesete godine su s jedne strane donijele nacionalističke pokrete, a s druge začetak komunističkih ideja i pokreta[9] (revolucionarna 1848., kada je objavljen i 'Komunistički manifest'). Doba je ovo začetka i univerzalističke bahai religije, koja se zalaže za jedinstvo svih religija, svjetski arbitražni sud parlament i vladu. S druge strane, sa sličnim idejama javlja se preteča teozofskog pokreta Eliphas Levi, koji također govori o velikoj univerzalnoj religiji, nestajanju ratova, te jednom međunarodnom zakonu. Javlja se također pisac i mistični filozof Ralph W. Emerson, te postaje vođa novog transcendentalnog pokreta[10]. Od duhovnih pokreta, u to je vrijeme vrlo značajan i popularan spiritizam, osobito u Americi. No, još je jedan događaj obilježio ovo razdoblje, a to je Morseov izum telegrafa, naprave s kojom je počelo nepovratno sve veće komunikacijsko povezivanje svijeta, koje evo danas kulminira sveopćom premreženošću internetom.

Astrolog Alan Leo smatra kako Neptun može pridonijeti očitovanju genija, na taj način da inspirira um idejama iz unutarnjih razina prirode. Doći pod istinski Neptunov utjecaj znači duhovno probuđenje najvišeg stupnja, smatra on. Zapravo, ključna je stvar dobro kanalizirati Neptunovu energiju, jer upravo ona potiče kreativni potencijal (prvenstveno duhovni i umjetnički) osobe. Jedan drugi poznati astrolog, Dane Rudyar veli kako je paradoks Neptuna da se do slobode često dolazi kroz neslobodu, vezanost. «Osoba koja je dosita slobodna je ona izvan mogućnosti izbora, budući se potpuno i nepovratno poistovjećuje s jednim jedinim načinom života.» On navodi kao primjer Bodhisattvu, koji je dosegao čisto duhovno i sveobuhvatno stanje svijesti, u kojem ne može ne biti suosjećajan. «On jest suosjećanje», zaključuje Rudyar. Neptun nas dakle podučava najvišem izrazu ljubavi (agape), suosjećanju i empatiji, prema cijelom ljudskom rodu, te u krajnjem prema svemu živom, svemu stvorenom, te univerzumu kao cjelini.

Neptun kao vladar 12. kuće označava kolektivno nesvjesno, a to je ujedno područje gdje se pojedinac osjeća najmanje 'upojedinačen'. Zato recimo bilo pod utjecajem narkotika, ili pak kod duševnih poremećaja (a ponekad i pri stvaranju umjetničkih ili znanstvenih djela), čovjek osjeća jednu vrst transcendentnog stanja, u kojem dolazi do osjećaja jedinstva sa svemirom. I psiholog William James ističe da se takva mistična stanja jedinstva ne postižu samo religioznim praksama. Neptun predstavlja, prema tome, opreku vladaru 1. kuće Marsu, dakle planetu koji predstavlja sinonim za individualnost i ego. Također predstavlja opreku (u odnosu na i-racionalni, intuitivni način razmišljanja) i vladaru 6. kuće Merkuru, planetu čija je karakteristika racionalno razmišljanje.

Spiritualna astrologija sagledava Neptuna dakle, kao duhovno najpozitiviniji planet. Međutim, Neptuna se sve donedavno smatralo malefikom, dakle planetom koji donosi loše stvari. Među ovima, najčešće se navode duševni poremećaji (prvenstveno vezani uz deluzije, opsesije  i paranoidne ideje), te razne vrste ovisnosti – o drogi, alkoholu, tabletama, hrani itd. Poznato je da Neptun može donijeti obmanu, i kada se nalazi u isključivo harmoničnim aspektima[11].

Stresni aspekti između osobnih planeta i Neptuna redovito donose raznolike neugodnosti. Jedna zajednička karakteristika napetih aspekata između Sunca, Mjeseca, Merkura,Venere, Marsa sa Neptunom jest eskapizam, bijeg od stvarnosti. Vrlo je karakterističan stresni odnos između Venere i Neptuna, niže i više oktave/vibracije ljubavi i ljepote. Dok Venera predstavlja odnos prema drugima kao pojedincima, Neptun označava jedinstvo, stapanje, te gubitak jastva. Oni koji posjeduju ovaj aspekt mogu idealizirati kako drugu osobu, tako i sebe same. Ovaj je aspekt dosta čest u show-businessu, svijetu glamoura, mode, fotografije, glazbenih spotova i holivudskih filmova. Tu radi većinom o lažnom blještavilu, iza kojeg se krije zapravo vrlo ništavni sadržaj. Jednom riječju, to je maya-iluzija iz hinduističke filozofije.

S napetim odnosom Venere i Neptuna recimo, žene će maštati o njihovom Mr. Right (ili Mr. Perfect, svejedno), zamišljat će ga kao nadnaravno biće bez mana. Mogu se zaljubiti i u nekog tko je stotinama, ili tisućama kilometara daleko, kojega su vidjele samo na slici, u nekog svećenika ili pak zatočenika, osuđenog na doživotni zatvor.

Pa, koji je onda lijek za neugodne osjećaje uslijed neharmoničnih Neptunovih vibracija? Po mom mišljenju, lijek je vrlo jednostavan – poštovati Boga Neptuna, boga transcendentalne ljubavi i njegove energije. Ne moliti se sebičnom molitvom, već u mislima uputiti molitvu cjelokupnom ljudskom rodu, kao cjelini, kao ukupnom božjem djelu. Čovjek ne mora biti pripadnik poganske religije, recimo može biti i bahai, ili pak praktikant transcendentalne meditacije, svejedno. Dobra je bilo kakva molitva ili meditacija, upućena u pravcu dobrobiti čovječanstva, od ma koje religije dolazila. Štovanje Neptuna kao božanstva u tom smislu ne predstavlja povratak antičkom poganstvu, već je to religija budućnosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

[1] Za treći, djelomično očuvan, dugo se mislilo da pripada Neptunu, međutim tek je u 20. stoljeću ustanovljeno da se radi o Hadrijanovu hramu. Za Neptunove hramove kod nas, u Poreču i na Brionima, mislim da se ne bi nitko mogao zakleti da su stvarno pripadali bogu mora. Prvi je naime sačuvan samo u fragmentima, a od drugog samo temelji.

 

[2] Agripa je bio veliki štovatelj Neptuna. Nakon pomorske pobjede nad Markom Antonijem 31. g. pr.n.e. dao je izgraditi svetište na Marsovom polju, s hramom posvećenim bogu Neptunu (nalazio se u blizini Panteona). Po ovom je vojskovođi uzeo pseudonim mistični filozof Agrippa von Nettesheim.

 

[3] Nakon Cezarove smrti ostvario je pomorsku vlast nad velikim područjem Sicilije, Sardinije, Korzike i Tirenskim morem.

[4] Usprkos ovome, revni protestantski fundamentalisti uvijek uspiju pronaći poganske znakove u raznim katoličkim i drugim objektima. Tako se primjerice može uočiti trozubac (točnije čak četiri) na križu u londonskoj katedrali sv. Pavla. Također se trozupci mogu uočiti uz statue novorođenog Isusa i Bogorodice. (kliknuti na manje slike)

[5] Može biti također prikazan i u obliku sidra (kao što se vidi na gornjoj slici) s alkom na vrhu, te šiljastim krakovima križa.

 

[7] Tj. simbola kolektivnog nesvjesnog.

[8] Znak u kojem je planet gospodar, u kojem se 'osjeća dobro'.

[9] Nije li ovo začetak trvenja i sukoba među fašistima i komunistima, desničarima i ljevičarima?

[10] Zanimljivo je kako i samo ime pokreta asocira na transcendenciju, jednu od osnovnih osobina Neptuna.

[11] Jedan od očitijih primjera jest horoskop Curta Cobaina, sa čak sedam harmoničnih aspekata Neptuna.

23.07.2008.

www.myexercises.mojblog.hr