Iako već danima pišem post na neku drugu temu, inspiracija ima neke svoje puteve, protiv kojih se ne mogu suprotstaviti. To je nešto poput toka rijeke, gdje je najbolje ići niz tok rijeke. Tako je i sa inspiracijom. Dok god idem u skladu s njom riječi same teku i dolaze. Ne trebam puno razmišljati i smišljat, niti krojiti rečenice. U suprotnom, nema odgovarajučih riječi, sve nekako zapinje i teško završavam rečenicu, a post nikako da se privede kraju.

Tema, je dakle nepobjedivo Sunce ili na latinskom sol invictus, a koja se baš dobro nadovezuje, na prethodni post o ljetnom solsticiju. Na temu Sunca postoji jedna slika Alberta Dührera, a koja je prepuna astroloških simbola i koja je zbog toga, barem meni, posebna, slika nosi naziv Sol Justitiae, odnosno Sunce pravde, a koju možete pogledati ovdje.

Međutim, nije mi namjera raspredati o slojevitosti navedene slike, niti ulaziti u neke filozofske rasprave astrološke prirode, a također ovaj post nema nikakve veze sa kultom Sunca u Starom Rimu, takve stvari mogu biti tema nekih drugih postova. 

Naime, radi se o tome da je Sunce u horoskopu, baš kao i u stvarnosti središnja točka oko koje se sve vrti i to sa pravom. U ovom sunčevom sustavu Sunce je jedina zvijezda i kao takvo ono je izvor života na Zemlji. Izvor svjetla i topline i stoga pretpostavka samog postojanja života.

U horoskopu određujemo, kojem znaku zodijaka pripada neka osoba, s obzirom na poziciju Sunca u trenutku rođenja. Na temelju toga izvlačimo i tumačimo psihološki profil pojedinca. Odnosno njegov osnovni karakter, jer Sunce iako glavni planet u astrologiji,  samo za sebe ne daje potpun opis cjelokupne osobnosti i sudbine pojedinca.

Međutim, Sunce je općenito simbol svijesti, svjesnosti, to znači da svaka promjena koja se događa u odnosu na Sunce ne prolazi "ispod radara", nego smo svjesni događaja i promjena oko sebe. Za razliku od Mjeseca, gdje sve registriramo na podsvjesnoj razini, a reagiramo instiktivno, brzo i bez puno razmišljanja. 

Sunce često puta pokazuje i ego, naše nastojanje da privlačimo pažnju ili našu težnju da budemo posebni ili drukčiji od drugih. Nekada može pokazivati i naše težnje da dominiramo nad drugima, posebno ako se nalazi u fiksnim znakovima. Sve to je u biti potpuno bespotrebno jer Sunce uvijek sjaji punim sjajem, bez obzira na to da li netko to odobrava ili ne, bez obzira na to da li netko hvali ili grdi Sunce. Zamislite situaciju da ljudi hvale Sunce, jer tako lijepo sjaji ili mu kažu kako je vrijedno i baš je za pohvaliti, kako snažno sjaji i grije cijeli dan. 

To je potpuno smiješno, jer Sunce ne ovisi o našim stavovima i mišljenjima, ali kada to preslikamo na horoskop i svoj osobni život, to više i nije tako smiješno, bez obzira što se radi samo o našem unutarnjem osjećaju, a ne o objektivnoj stvarnosti, koja i nije toliko objektivna, a još manje nepristrana, jer je ona samo odraz našeg unutarnjeg stanja i stava prema sebi i drugima. 

Razlog tome je razina svijesti na kojoj funkcioniramo, pa svoje osobine koje smatramo pod nedostacima nastojimo kompenzirao nekim oblikom ponašanja, kako bi zadobili priznanje ili odobravanje vanjskog svijeta i tako nadomjestili onaj unutarnji osjećaj nedostatnosti. 

Kada bismo u svakom trenutku bili svjesni našeg unutarnjeg Sunca, a to znači svjesni svoje Božanske prirode, ne bi imali 90% problema, pogotovo na području samoprihvaćanja, dokazivanja i zadobivanja tuđeg priznanja i prihvaćanja,nego bismo sjajili i svojim unutarnjim Svjetlom privlačili ljude i povoljne prilike, bez puno napora i truda. 

Gledano astrološki, to znači da bi živjeli svoje Sunce, međutim u najvećem dijelu slučajeva to se ne događa, jer prevagnu drugi faktori u horoskopu, poput Mjeseca, koji predstavlja naš instinktivni dio, ili Južni Mjesečev čvor, koji je između ostalog naša zona komfora iz koje se ne damo izvući, a to znači da ne živimo punim sjajem svog Sunca, budući da naš ostanak u zoni komfora, znači otpor na promjene. 

Nekada može prevladati Saturn, kao planet karme, koji nas je ispunio osjećajem krivnje, često puta bez nekog vanjskog uzroka i tada si ne dopušta no da zasjajimo punim sjajem nego sami sebe kočimo ograničenim mislima i uvjerenjima. 

Nekada je i samo Sunce u nekom bliskom aspektu sa planetom koji ga sputava da se u potpunosti izrazi, poput Plutona ili već spomenutog Saturna, a ponekad i Mjesec može zavarati Sunce, pa se čini da sve što se izrazi kroz Sunce je dio svijesti, dok u stvarnosti na vidjelo izlaze neke stare, podsvjesne stvari, koje svoj izvor imaju u Mjesecu. 

Kombinacije su bezbrojne i različite, ali uzrok je samo jedan - neprobuđena svijest o vlastitoj snazi i moći koju imamo i koja može sve nadvladati i pobijediti. 

Naša bit, naša duša, izvor odakle i dolazimo, je u horoskopu predstavljeno upravo Suncem. Simbol Sunca je više nego riječit, rekli bi znakovit, krug unutar kruga. Mi kao mali krug dolazimo iz većeg kruga. Svemoćnog, uvijek svjetlećeg kruga. To je simbol, rečenice "stvoreni na sliku i priliku Stvoritelja" davnih dana i prije nego je napisana ova rečenica. 

Što god da naše Sunce ometa u natalnom horoskopu, to je samo varka, privid da nešto ne možemo, ne smijemo ili nismo dostojni. Ta ometanja u horoskopu su poput oblaka na nebu, koji imaju prividnu moć da zaklone njegovo svjetlo, ali ne i moć. Međutim ako se svojom sviješću povežemo ili samo imamo tu predodžbu da Sunce sjaji jednakom snagom bez obzira na sve, tada ćemo isto tako biti svjesni privida ovih oblaka i da su oni samo privremeno, samo usputna smetnja. 

Svijest o tome da smo mali krug, ali istovremeno dio većeg kruga, je znak da živimo Sunce u svom horoskopu svojim punim sjajem i Svjetlom i da što god nam se nađe na putu, ne može umanjiti tu snagu i svjetlo Sunca.

I zato je Sunce uvijek nepobjedivo.