MISTERIJ MUŠKO-ŽENSKO

Djevojka je okrugla dograđena kula na čijoj ivici ona opasno intrigira svojim ključevima. Upravo »Ovan« se zove ratna sprava koja razbija vrata utvrda; zatim bodu koplja dok kula ne dobije novu zastavu, životni smisao — ili se pretvara u zgarište, ruševinu. Ovan je ratnik, inicira proljeće, godinu, linijske zrake, primum mobile, princip začetnika; Kula je Bik, prve okrugline, brazde, cvijeće, plodovi, recep-tivni smisao dubine. Prostorima juri muška Energija dok se ne sruči u gravitacioni vir Materije. Dva principa iz kojih se prirađaju svjetovi i životi; iz braka E i M rađa se kolaps, novi svjetovi; iz braka muško-žensko novi čovječji sin. Tajna ravne oštrine i spiralne udubine; izvor, ponor, vir, božanska trojstva prvih religija... I da sve sumnje o sve­miru i čovjeku povežemo u jasnije predstave morali bismo preko Grka bježati u drevni Egipat i Indiju, e da bi nekako pronašli pokidane konce pretpotopnih umovanja o vezi čovjeka i prirode. Ali... rekbi, nismo zreli, spustimo zasad durbin.

Provjeravajući prakisom dosadašnji studij možemo oštro fiksirati kako koji tip erotski reagira, zatim odvojiti dva vrlo naglašena tipa, u egzaltiranom obliku muško-žensko. To su Škorpion-Bik, ili njihovi srod­ni planeti Mars-Venera; na njima ćemo rješavati svu tajnu polova.

Majski Venerini zraci neke godine izvajaše ženske grudi, snažni iz­raz bogatstva ljepote, — posebno naglašeno baš kod majskih žena. Mesnata usta, Ainorov luk gornje usne, bahantski tip donje, nabubrene bradavice ikoje govore o bogatstvu kapilara, lakšem uzbuđenju, erotski signal ravno maternici — ta žena lakše zanese. Njene su ćelije startale s krupnim molekulima masti, hrana djetetu. U krupnim očima živi Eros, Venerin sin. I nesretna je ako joj je sve to prikraćeno; manji kolobar bradavica to je teže uzbuđenje, slabi bubrezi i štitnjača, bliža je sterilnosti.

Ako ONA ima mnogo elemenata u Biku brzo ćemo je prepoznati: Bujne okrugline, mirne oči, melanholičan izgled, senzualne usne, svi­jetla kosa, lirski glas. Crnica zemlja žeđa vodu da izbiju cvjetovi, žena rođena pod tim zemaljskim znakon čezne da prima, oplodi, rodi, očuva život. Ona je zemlja, njiva, bus, BUSEN — kao što je i nazva Ćazim Sijerčić u romanu Bihorci. Rodi li se muško pod sličnim znacima, to će biti onaj krupni dobričina, mesnata lica, krupnih zuba, što jede-pije, — pa ćemo i njega lako prepoznati. To je Bik: U proljeće smo svi veseliji;  veselom čovjeku se rašire zjenice, on je ženskiji, bolji. Uspo-

ređujte: Mnogo elemenata u znaku Bika imadoše: Žam Gaben, Balzak, Brams, Silvana Mangano, An Margaret, Širli Temtpl, Žaiklina Satsar, Daliborka;   pjesnik erosa  Tagore,  analizator  seksa Frojd.

Najljqpša su božanstva jutra i proljeća, Vesna i Lađo. Afrodita-Venera, gola boginja ljepote sve poljepšava, inspiriše, otvara cvjetove, potiče kulturu, sliku skulpturu, namješta luksuz i užitak, bez nje bi život bio čamotinja. Tajna »raspolovljene Venere« je u tome da daje ljepotu i obilje; na nesreću ovo drugo ljudi ne umiju rasporediti i iz toga se rađa nova mržnja, razaranje.

Gornja ženina pojava je čista Venera: Obrazi, oči, sise, obline, sve zapovjeda da bude poštovano i ljubljeno. Dok skrivena donja pojava je nečista Serkit: Vagina je, čujte ljubavnici, maskirana stupica na va­šem putu, crna jama, kolapsar, pritajena školjka, grotlo ponornice, bez­dan koji vuče u smrt. Tom intrigom se izigra stari život da se za sreću rodi novi. Žena izaziva, zatim se nećka, stiska, a kad dohvati sjeme više ga ne pušta. (Neke se ženke grče da ne uteče skupocjeni plijen; kakva stupica prirode!). Lijepa je žena: Na njenim obrazima je žig prvotnog stvaranja zvijezda; zvijezde isijaju u njenim očima; planetna gustima u njenim grudima. Ali strašna je žena: U njenim ponamim dubinama su zvjezdane crne jame, rijeka ponornica, što vrtložno gura mušku svi­jest u smrt; za novo rođenje. Od ove dvije varijante satkana je i psiha žene; ona je sva izvor i ponor, tajna stvaranja; muškarac je sami gor­nji tok rijeke tajna razaranja. Issa koptski Uasi, je djeva i mati, VE-MO, žena odjevena u sunce; Deva-dasi = boginja-robinja, prostitutka hrama, nedoučena podzemna rijeka. I ako je nešto previše naglašeno zovemo je nesretna maj.ka ili bludnica, već prema našem siromašnom odgoju.

Marsovi crveni zraci sagorijevaju molekule masti hrane bicepse, podžižu libido; lako se uzbudi jer ima više željeza, na Asc stvara ma-deže od pigmenata; jesenji muški tipovi su tamnije puti. Najveći rasjpon tipova je tankoćutna plavuša sjevera i znaka Bika, tamnoputi borac juga ljutog Škorpiona. Kakav bi to Homer bio ikad bi Jelenu zamislio kao crniku!

Ako ON ima masu elemenata u Škorpionu onda je nabijen gladnih prugastih mišića, stisnute oči, ubistveni pogled; kao rijeka dere svoj tok, nezna uzmicati. U prvoj ljutnji stisne oči, ukoči zmijski pogled, glava mrtvaca, sjena smrti; opija se maštom, kao (rijetka lomi brane, razara busove, vukući sve u more, bezdan, smrt. Pa i krv mu je tam­nija zbog željeza; sve ga .gura u »malu smrt« i pravu smrt. Dakako, po­stoji i tako fatalna žena znaka Škorpiona; nju su žigosali kao vješticu, jer i goni ljude do ludila i ubistva. Sretnu li se takva dva ista tipa, muško-žensko, divlja strast ih goni do sebeuništenja. Astrolog i režiser Šjut (Nevile Shute) stvorio je najbolji vestem-film »Dvoboj na suncu«. Provjerite: Masu elemenata u Škorpionu imadoše: Robespjer, Danton, Trocki, Kemal, Karađorđe, Luter, Paganini, Marija Antoaneta, Pikaso. To ima i Henri Miler što ilustrira seks rijekom i smrti. I zločinac Mensoin, sa mirisom seksa i okusom smrti, pseudoreligije »Ubij da ljubiš«.

Mars, taj ljuti bog u oklopu, razara sve; ruši ljepotu i kulturu, pro­rada  disciplinu i odricanje, guši se u puritanstvu krvi, sije nasilje i

smrt. Ali bez njega bi se učmalo, on je neumitna katarza; Heraklit uči: »Rat je otac svih stvari«. Rat nas vraća barbarstvu, pijanstvu razaranja, rušenju ljepote, kao što nabujala rijeka dere obale, diže mutež, razlije se i čekamo nova razbistrivanja.

Čitava pojava muškarca je marsovska: Osigurana pleća, bezdušni pogled, u džepu gvožđe, dolje — skriveno koplje. Sve je usmjereno na prodor, razaranje, ubijanje, otimanje. On je jasan kao rijeka, neza­drživ tok opčinjen tajnom regeneracije, traži svoj utok, more, smrt. »Neka ja idem u jamu, na glavu, cipele gore,... ali drukčije ne mogu, jer ja sam Karamazov«. I ako je nešto prenaglašeno, eto heroja ili zlikovca, već prema našem nesretnom vaspitanju.

Osnovna ljudska priroda teži za užitkom i ljepotom. Doseg toga po­stepeno degenerira, sputava, opija, uljuljkuje. Prevelika sigurnost, na lovorikama, mir sa .užicima, guši stvaralačko biće. Svi porivi za stva­ranja, borbe i agonije, svi izviru iz želje za nečim ljepšim, iz Venerine erotske busije. A to stvara i razlike uživaoca, rađa se ljubomora... Tafko uči Frojd. Ali stari Herr Freud je dočekao svjetski rat i brže^jbolje dopunio je učenje motivom samoodržanja, tzv. instinktom smrti. Ovaj suprotno od principa užitka nudi neke slatke opasnosti, tjera ljude u nepromišljene podvige, skakanje u provalije, ratne juriše, prkos smrti... i sve to starac pripisuje seksu, ali na suprotnu stranu.

Tako, od kolijevke do groba, od izvora do uvora, između osmjeha i suza, jutarnje pastirske i večernjeg razbojnika, na svim horizontima bore se dva principa: Raskoš obilja i ljepote što osigurava mir, kulturu i tradiciju, i ljubomorna zavist koja sve hoće preokrenuti, novi tok života. Na to bismo morali misliti svako jutro i proljeće Ikad priroda živi svoj djevojački pubertet, svako veče i jesen kad ista ta priroda razdire zemlju sivim oblicima smrti. Kao zora i suton gonaju se život i smrt, ne uspijevajući smiriti opasne polove. Početalk je zora, izvor, sisa, ljepota, ljubav... svršetak je suton, ponor, vagina, uništenje lje­pote. Muški put vanjskog ekstravertnog upućen je kao rijeka, od izvora do uvora; ženski put je tajna od vagine do sise, nutarnja, introvertna, podzemna rijeka. Iz majčinskog busena bukte cvjetni oblici života, jesenja muška rijeka razara i zamulji zemlju za nove plodove. Stalna smjena Zore i Sutona, Venere i Marsa, Života i Smrti; japanski Kojiki, film »Jutro« Puriše Đorđevića rođenog u jutarnjem znaku Bika.

Zemlja je pupak sunčanog sistema; oko pupka njenih sinova igra se tajna života-smrti. Gore je sisa, izvor čiste rijeke, okruglina, izdaš­nost, bogatstvo, ljepota koja neodoljivo začiikava. Prema dolje je nečista ponorna rijeka, rupa, otrovna škorpija, bezdani vir što vuče u smrt. Iza drame oplodnje, duboko ispod pupka, nutarnja zagonetna rijeka ponavlja vasionsku igru do novog života.

Iz oblaka lije kiša, voda u zemlji tajnim kanalima nađe izvore; rijeke plode zemlju, idu uvoru, umiru u zemlji. Prozaična učenost površnoga, duboka tajna iskonskoga mudraca: Put Iziđe u podzemlje, ugrabljena Perzefona, labirint Minotaura, Demon i Tamara, skok n Ćičen Ica, ples Ćelupa, ponor — pomor između mamca života i pri­jetnje «mrti,osvajanje sreće između jutra i večeri, istoka i zapada. Sud-

bina je heroja da škorpionski stradava, i da ise podmiti zakon tragič­noga pradavno je izmišljenja kuvada — običaj da otac odleži 40 dana nakon porođaja; parastos pokojniku nakon toliko dana. Termin regeneracije.

■I kiša nebeskih Energija slijeva se spiralno u novo nebesko tijelo, koje zatim poprima sve gušće obline, princip Žensko. Iz pregustog ti­jela poći će radijalne zrake prostorom, sve do konačne eksplozije ti­jela, rođenja novog Sina energije. Tajna regeneracije.

Erekcija; juriš na dkru,gline; začeće; rađanje; ponovni ciklusi. Od svemira do čovjeka. Tajna velika. Izmiruje istok i zapad; mogla bi Istok i Zapad.