Svaki dan se dobro pogledaj. Ljepotica koju gledaš zaslužuje puno bolje. Zapravo, ima puno toga za dati. Svoga, sebe. Želi tvoju pažnju da ti nešto da. Čuva neki dar za tebe, i čeka da ispružiš ruke da ti pokloni to nešto posebno, samo njeno.
A kad netko iz dubine srca vrišti Gledaj mene! usudi se pogledati, nemoj da te zaplaše ideje o vlastitoj nesposobnosti i bezvrijednosti. Kad netko vrišti, lavlje riče – Gledaj mene! – pogledaj, jer to što je stvorio ti želi dati. Budalo! Zašto ne želiš primiti?
Što tražiš, zahtjevaš, prohtjevaš od mene? Neću!
Ja ću nešto stvoriti! Ja! Pa ću ti onda to dati. Što u mene guraš svoje ideje, svoje gluposti, svoje stare prožvakane priče. Ja sam centar svog svijeta, a ti si dio moje priče! Igraj svoju ulogu, pleši sa mnom! Ako si ušao u moj život, zakoračio na moju pozornicu, pa bar pogledaj me! Poslušaj me! Primi od mene ono što stvaram! Divi se mojoj kreaciji, daj da ti dam! Ne možeš nonšalantno ušetati u moju priču i preuzeti glavnu ulogu, ne ne. Shvati, u moju priču si ušao jer sam ti ja to dozvolila, jer sam ti dodijelila ulogu koju ćeš odigrati. Prati scenarij koji sam napisala!
Čekaj! Zašto bježiš od mene? Budalo! Vrati se! Zar da trčim za tobom, bacam ti latice pod noge, obasipam darovima! I hoću, jer ja volim! Ja mogu iz ničega stvoriti takvu bujicu ljubavi da će i brda i planine krenuti u potragu za tobom! Potragu, ne potjeru. Nisam psihopat. Nisam Škorpion. Ako me nećeš, dobro. Ima tko hoće.
I? Budalo? Zar me ni onda nećeš prihvatiti? Zar te ljubav toliko plaši?
Budalo! Ja vrijedim, ja znam da vrijedim! To što si ti zaboravio na sebe i na ljubav, to moj problem nije! To što truneš u dosadi, što si zaboravio igru, pričati priče, tvoje su stvari. Ja plešem, vičem, čuje me se, vidi me se jer ja sam odlučila biti živa! Tvoje mrtvilo, tvoj jad, tvoje patničke bajke mene ne zanimaju. Život me oduševljava, u svim svojim nijansama.
Ako ne možeš podnijeti bol, zaboravi na ljubav, zaboravi na igru, zaboravi na stvaranje. Ako ne možeš podnijeti bol, zaboravi na život. Ja nisam ljubitelj drame, ja samo od svega što mi život donese mogu napraviti priču, SVOJU priču, imam na to pravo! I moja priča će biti točno onakva kakvu ja želim!
Tko mi ima pravo za reći da je ono što pričam, kako vidim svoj život, pre-ovako pre-onako? Svatko od nas sam sebi priča neku priču, i onda to naziva – životom.
Moje priče su samo zanimljivije od tvojih.