Sazviježđe Lava je od davnina poznato starim narodima. Tako vec u pećinama Francuske nalazimo crteže starije od 20.000 godina, a koji simboliziraju sazviježđe Lava. Lav kao sazviježđe već je bio poznat narodima Mezopotamije i Egipta.
U Egiptu je pak lav imao posebno značenje. Naime, lavovi sa udaljenih ravnica na jugu, u ljetnim mjesecima, kada je Sunce u znaku Lava, premještali su se na obale Nila, kako bi si osigurali dovoljno vode i našli utočište da se hlade za vrijeme ljetnje žege.
Njihov dolazak poklapao se ciklusom u poplava Nila, koji se upravo u tim ljetnim mjesecima izlijevao iz svog korita i natapao plodnu zemlju. O ovom ciklusu ovisilo je blagostanje Starog Egipta, jer je umjerena poplava donosila i bogatu žetvu, dok je nedovoljna značila sušu, a prevelika bi uništila uvjete za bogati urod. Tako su Lavovi imali posebnu simboliku u životu Starog Egipta, a time i sazviježđe Lava.
Čak je i postojala božića s glavom lava i zvala se Sekhmet, a svojim je razornim dahom stvorila pustinju. Njeno ime znači moćna, te je štitila faraone i vodila ih u bitku. Tako je Lav, barem što se tiče Egipćana zaslužio da bude s punim poštovanjem uzdignut na nebo, među zvjezdama.
Što se pak tiče antičkih Grka, na čijoj kulturi se temelji naša Zapadna civilizacija, Lav na nebu odnosi se na mit o Heraklu i njegovom prvom od 12 zadataka.
Radi se o posebnom lavu, barem dvostruko većim od uobičajenih lavova, neprobojnog krzna tako da  mu niti jedno oružje nije moglo nauditi, nego se samo odbilo ili skliznulo. Lav je bio potomak strašnog diva Tifona i još groznije Ehidne, a odogojila ga je Selena božica Mjeseca i koja ga je jako voljela. Međutim, vječno ljubomorna Hera, sestra i žena Zeusova, odlučila je pustiti lava u područje grada Nemea, sjeverozapadno od grada Korinta, na Peloponeskom poluotoku. Tako kaže predaja da je lav pao sa Mjeseca , a zadatak mu je bio da spriječi ljude da prinose žrtve i odaju poštivanje bogu Zeusu u njegovom svetištu, koje se nalazilo u gradu Nemei.  Razlog tomu je, naravno, Zeusova neorekidna nevjera, koju ljubomorna Hera nije mogla podnositu. Tako je lav, osim što je sprječavao ljude da priđu Zeusovom hramu, proždirao ih i haračio po nemejskom kraju, neprekidno ugrožavajući grad Nemeu, po kojem i nosi ime - Nemejski lav.
I tko zna koliko dugo bi Nemejski lav haračio, da Heraklu mikenski kralj Euristej nije zadao 12 zadataka, od kojih je prvi bio ubiti upravo Nemejskog lava. Heraklo je lutao i tražio strašnog lava nemejskim krajem, da bi ga pronašao na gori Tret. Neznajući s kakvim lavom se bori, Heraklo je ispalio Apolonove strijele, koje nepogrešivo pogađaju svaku metu, ali one su ovog puta samo skliznule sa kože Nemejskog lava. Heraklo se nije obeshrabrio, nego je isukao mač, kojeg mu je dao sâm Hermes, glasnik bogova. Međutim, Hermesov mač savinuo ae poput grančice na neprobojnoj koži lava. Kao oružje još mu je preostala toljaga, ali i ona je bila potpuno beskorisna u borbi sa strašnim lavom.
Videći da to nije običan lav, Heraklo je shvatio da ga mora dobiti na dtugi način. Nemejski lav živio je u spilji sa dva ulaza, te ga je Heraklo naveo u spilju zatvorivši pri tome drugi ulaz. U spilji se Heraklo golim rukama borio protiv lava i jedini način da pobijedi strašnog Nemejskog lava je da ga udavi, što mu je nakon duge borbe i uspjelo. Međutim Heraklo je kao dokaz trebao mikenskom kralju Euristeju donijeti kožu i krzno lava, a kako niti jedan nož, niti jedna oštrica nisu mogli nauditi, čak ni mrtvom lavu, Heraklo se našao pred novim izazovom. Predaja kaže da su mu bogovi šapnula da kožu odere lavljim pandžama, jer jedino one mogu rezati i trgati kožu Nemejskog lava.
Iskoristivši jednu lavlju pandžu Heraklo je oderao kožu i krzno Nemejskog lava i došao pred mikenskog kralja Euristeja, ogrnut lavljom kožom. Ugledavši Herakla , Euristej inače kukavica i slab karakter, na smrt se preplašio te nije htio Herakla ni pogledati u oči, a s njim je razgovarao samo na daljinu.
Heraklu, je koža Nemejskog lava bila zaštita u njegovom drugom zadatku, u borbi protiv Lernejske hidre.
Nemejski lav zadobio je mjesto među zvijezdama, iako ne znamo točno je li ga uzdigao Zeus ili Hera zbog moguće tuge il grižnje savjesti. Budući je Lav isto tako i znak ljubavi, meni se najviše sviđa varijanta, da je Hera uzdigla Nemejskog lava na nagovor božice Mjeseca, Selene koja ga je jako voljela.