Vasane, nesvjesne klice, ili planeti, odašilju u našem svakodnevnom životu ono što smo u njih i pohranili.

Patanđali ovom problemu ne pristupa teoretski već nas usmjerava na praksu. Pošto mi na Zapadu stvarnost zahvaćamo intelektualno tj. kroz teoriju i tog se vlasništva ne moramo odreći, ono što je identično za Junga i Patanđalija jest da nije dovoljna intelektualna spoznaja već da je potrebno da se čovjek osvijesti i emocionalno, jer jedino na taj način može biti pokrenuta naša volja i mogućnost da se promijenimo.

Patańđali u Yogasutrama tvrdi da iz vasana nastaju klese (uklještenja svijesti zbog kojih nastaje bol) a one su egoizam, sjećanje na zadovoljstva, sjećanje na bol, neznanje i strah od smrti. Jung tvrdi da svijest projicira arhetipove (vasane) na stvarnost, drugim riječima, ono što mi zovemo stvarnošću su projekcije našeg nesvjesnog, te zbog krive percepcije stvarnosti nastaje bol.

Karma i nesvjesno

Stvaranje karme donosi mentalna vrtloženja, ili ti stvaranja kompleksa koji upravljaju našim raspoloženjima.

Yoga smatra da se tom problemu može izaći na kraj kroz osmeročlani put kako se nove akcije ne bi taložile u nesvjesnom ili u vasanama.

Patańđali je usmjeren na spaljivanje nesvjesnog (vasana) i iskustava koja stvaraju pogrešno sagledavanje stvarnosti. Takvo vrhunsko iskustvo Patańđali zove nirbidja samadhi, odnosno samadhi (prosvjetljenje) bez klica(vasana).

Ono što nitko od autora ne objašnjava jest zašto smo uhvaćeni u tu nesvjesnu struju koja gotovo automatski tjera ljude da proživljavaju iskustva prošlosti. Jedno od odgovora s kojim se moramo zadovoljiti jest da ljudi u tim akcijama razvijaju mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. J

ung tvrdi da se analizom snova može vidjeti koliko je osoba napredovala u tom razvoju, odnosno koliko se oslobodila utjecaja nesvjesnog. Međutim ono što se, kao i Prometeju, postavlja kao pitanje: Tko nas je pitao želimo li proživljavati takva iskustva? Kako god okrenemo, kažu tekstovi da se čovjek ne treba pitati zašto smo postavljeni u takvu situaciju, već kako iz nje izaći.

Stoga, činjenica je da smo primorani na transformaciju, ali da bi skratili taj put potrebno je obaviti dijagnostiku, odnosno vidjeti što je potrebno učiniti u ovom sadašnjem životu kako bismo smanjili patnju.

Kroz povijest, mnogi su krivo tumačili transformaciju, pa su tako bježali u askezu. Ashrami i samostani postali su domovi za mnoge koji su pobjegli od života, gdje se zaboravlja da ako smo mi mislima u svjetovnom, onda je takvo povlačenje bijeg od problema.

Često možemo pronaći ljude u ashramima i samostanima koji su mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze, ili depresije. Stoga je bitno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da se duhovni život odvija u Crkvama i samostanima, a da svjetovni život nema mnogo veze s duhovnošću (Sv. Augustin je rekao: ''Ljubi Boga i čini što hoćeš'').

Tri razine razvoja

U jyotishu se vidi što osoba mora proći u ovome životu i kakva su joj bila iskustva u prošlom. Također, ono što se zove karma zapravo je zadatak kroz koji razvijamo sve razine postojanja.

S druge strane, sve dok postoje klice (vasane, arhetipovi, planeti) postoji želja za akcijom i djelovanjem. Kada svijest isprazni spremnike i spozna da su planeti njegovi aspekti osobnosti, tada nastupa oslobođenje.

Naime, ako imamo sedam planeta i sedam čakri, to znači da postoji sedam stanja svijesti kroz koja putuje i razvija se duša na svome putu prema božanskom, odnosno kroz tih sedam razina razvijamo mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja.

To znači da čovjek ne može sva iskustva dobiti kroz meditaciju i svete spise, već je potrebno proći kroz različita materijalna, emocionalna i mentalna iskustva.

Svako razdoblje u jyotishu označava određenu čakru, a to znači određene akcije koje dovodedo osvještavanja spomenutih aspekta osobnosti.

Primjerice, ako se Mangal (Mars) nalazi u desetoj kući, onda će osoba kroz posao učiti razvijati i usmjeravati volju, odnosno osvještavati će i iskustva vezana uz treću čakru. Pošto se Mangal nalazi u desetoj kući koja je Shanijeva (prva kuća-zemlja) tako će ta osoba razvijati i materijalnu razinu postojanja.

Kako vidimo, nemoguće je osvještavati u jednom životu jednu razinu postojanja. Ipak, potrebno je mnogo života kako bi se razvio živčani sustav i otvorili svi energetski kanali, od kojih su spomenutih sedam najvažniji. Primiti u ovom stanju takvo iskustvo značilo bi izložiti sebe ludilu.

Stoga je tanka granica između ludila i genijalnosti. Primjerice, jedan shizofreničar je u ludnici ponavljao ''Svijet je slika i predodžba'', isto to iskustvo je u kolektivnom sadržaju Schopenhauer primijetio i napisao knjigu ''Svijet kao volja i predodžba''. Jedan je prerano shvatio nešto i nije znao čemu to odgovora, dok je drugi bio spreman primiti iskustvo.

Mnogi ljudi vjeruju da sami stvaraju svoje misli, ali one dolaze iz nesvjesnih sadržaja (planeta), iz naših prošloživotnih iskustava.

Također, kroz jyotish možemo vidjeti što osoba treba razviti. Primjerice, osoba rođena u Raku sigurno će u ovom životu razvijati emocionalni život što znači da bi s obzirom i na druge konstelacije, trebala razvijati bakti yogu, odnosno predanost.

Kroz takvu lepezu iskustava i raznolikost osobnog doživljaja filozofski tekstovi, poput Patanđalijevih Yogasutri, postaju jasniji i bliži našem doživljaju stvarnosti. Duhovnost nije nešto što je daleko, neshvatljivo i neprimjenjivo u svakodnevnom životu, njom je ispunjena svaka naša misao bila pozitivna ili negativna, a korak prema tom saznanju postaje stvarnost u kojoj se oslobađamo kolektivne krivice.

Stoga, jyotish predstavlja svijetlo kojim osvjetljujemo sebe i dobivamo jasniji uvid u negativne događaje zbog kojih nastaje osjećaj krivice i neprihvaćanja nas samih. Kao civilizacija koja potiskuje emocije i racionalno stavlja ispred emocija što jača osjećaj vlastitog neprihvaćanja, potrebno je ozbiljnije promotriti taj problem ukoliko želimo doći do realnih odnosa i osobne sreće.

www.vedski-jyotish.net