Ja sam Vodenjak, ja gledam izvana.

Nisam u vrtlogu, ali to ne znači da mi nije stalo. Dok vas Jarac pridržava, ja mu dajem ideje. Kuda da vas odvede, kako da vas razveseli. Dajem mu mali uvid u budućnost, da i on bude sigurniji da su njegove riječi zaista istina. Ja sam taj koji mu daje garanciju u ono što vi zovete bolje sutra.

Ja ne bih rekao bolje, život je takav kakav jest, sa svojim usponima i padovima. Ja vam samo želim reći da postoji i mjesto iznad. Mjesto odakle možete živjeti nevezani za ono što zovete prošlost i budućnost. Na tom mjestu, sve se događa odjednom. I sve što se događa, dio je mreže života.

Ja živim u toj bezvremenosti, i za vas ću skočiti do mjesta na kojem ste pohranili svoju prošlost, i do mjesta gdje ste sakrili svoju budućnost. I reći ću vam ponešto, da se prisjetite da i sami imate pristup toj mojoj informacijskoj mreži.

Ja ne plačem ni ne tugujem, jer ja ni ne postojim. U vašem smisli riječi.

Za vas je postojanje osobna stvar. Jedna priča jedne duše u jednom tijelu. Ali ja nisam jedan. Ja sam mi svi. Grupa. Kolektiv.

U meni živi sve što živi u mojoj zajednici. Sve ideje, nedoumice, snovi svakoga od vas - to je tkivo od kojeg je satkano moje tijelo.

Ja sam kolektivni um.

Ne grlim vas pojedinačno, jer iz daljine vas sve moram imati na oku. Moram držati na životu mrežu koja je dostupna svima, svakome, bilokada, bilogdje.

Ja šaljem impulse. Ja sam pulsacija informacijske mreže. Ja sam ono što u isto vrijeme živi u svakome pojedinačno i u cjelini.