U prošlom postu smo vidjeli da je Zemlja naša zajednička točka gledišta, ali da isto tako može biti naša prva stepenica da se vinemo u Svemir. 

Druga stepenica moglo bi biti naše Sunce. Ovo su dakako metafore i odnose se više na stanje svijesti nego na fizičke razine.
Budući da  astrologija kao znanost promatranja planeta i njihovih simboličkih tumačenja našeg života, sudbine, prilika i opasnosti koje na stoje na putu, najviše ovisi o kutu gledanja, zamislimo što bi se dogodilo da promijenimo točku gledišta. Kako bi izgledala astrologija gledano sa nekog drugog planeta ili nekog drugog kraja Sunčevog sustava?  Za sigurno bi astrologija u tom slučaju izgledala potpuno drugačije,  baš kao što bi i život na nekom drugom planetu bio drugačiji, ne samo kao stil života, nego bismo živjeli u nekom drugom obliku, možda u nekom netjelesnom, jer koliko sada znamo fizički život kakvim ga živimo na Zemlji, u Sunčevom sustavu na drugim planetima nije moguć - barem za sada.
Međutim, da živimo na nekom drugom planetu tada bi u naša razina svijesti bila potpuno drugačija od ove sadašnje razine. Dakle, ne radi se samo o poziciji sa koje promatramo planete već je to kao što vidimo puno dublje.

Astrologiji se ponekad zamjera da ima zastarjele metode, jer da promatra planete kao da se oni okreću oko Zemlje. Svi mi znamo da se sve okreće oko Sunca, ali u našem slučaju je ključ da gledamo i promatramo zbivanja sa Zemlje, pa onda i tako promatramo kao da se sve vrti oko Zemlje, jer Zemlja je naš temelj i razina života kojeg živimo. I upravo ta primjedba o zastarieloj metodi, kao i činjenica da u mnoštvu opcija na današnjim astrološkim portalima za izradu horoskopa postoji i mogućnost izrade heliocentričnog horoskopa, horoskopa koji gleda planeta sa stajališta Sunca, mi je dalo ideju da zamislim kako bi izgledao život na Suncu i kakav bi to mogao biti horoskop, čime  se ovaj post koji se ujedno nadovezuje na prethodni Pogled sa Zemlje.

Dakle, heliocentrični horoskop gleda planete koji se okreću oko Sunca. To bi nam najbolje odgovarao kada bismo živjeli na Suncu. "Ali, ali, život na Suncu nije moguć" - to je zasigurno rečenica, koja prva iskače u našem umu.  
Zanemarimo na trenutak sve one činjenice o visokim temperaturama i drugim nezamislivim čudesima, koja vladaju na Suncu i oko njega.  Zamislimo dakle da. živimo na Suncu, kakav bi to horoskop bio?  Da živimo na Suncu kao prva stvar to bi značilo da u potpunosti živimo iz svoje svijesti, iz razine na kojoj smo cjeloviti i u dodiru sa svojim višim sebstvom i potpuno povezani sa Izvorom, sa Bogom. To bi bio život u kojem bi bili u potpunosti svjesni sebe i Boga, da smo cjelina, Jedno.  Sunce je kao što znamo simbol Boga, Svjetla koje daje život. Bez Sunca nema ni života, Zemlje niti bi postojao ovaj mali dio Svemira, kojeg nazivamo Sunčev sustav. Dakle, Sunce je izvor života, početak i kraj. Kada jednom naše Sunce umre, umire i sav ovaj svijet i sve se mijenja u potpunosti. Dakle život na Suncu bio bi doslovno i simbolički život u Svjetlu.

 Tako bi u potpunosti ispunili značenje simbola Sunca u astrologiji. Kao što znamo simbol Sunca pokazuje mali krug unutar velikog kruga. To znači da smo jedno sa Svemirom, sa Bogom ili ako više volite sa Stvoriteljem. I to je ujedno rečenica 'stvoreni na sliku i priliku' pretočena u simbol. Mali krug na sliku i priliku velikog kruga. Iz tog razloga vrlo je vjerojatno da ne bismo niti bili u fizičkom obliku, jer za život na toj razini svijesti, ne bi bilo potrebe za fizičkim tijelom niti za životom kakvim ga živimo sada na Zemlji.

Nadalje, da živimo na Suncu, svi bi se planeti i dalje vrtjeli oko Sunca, ali istovremeno to znači da ne bi bilo unutarnjih planeta niti vanjskih, kao što je sada slučaj dok smo na Zemlji. U tom slučaju svi planeti su vanjski planeti. Dakle, ne vi bilo osobnih planeta, što ima smisla, jer je sva osobnost pretočena u razinu svijesti koja je povezana i cjelovita sa Božanskim. Znači da je naša osobnost cjelovita. Dakle ono što planeti predstavljaju u našem geocentričnom horoskopu u ovom slučaju bi bile eventualno samo neke vanjske okolnosti. Dakle, ljubav, ambicija, sreća i sve ostalo ne bi bilo važno jer nam ne bi bilo potrebno, budući da su to samo neki od načina da ostvarimo djelomičnu ispunjenost. Budući da bi životom na Suncu bili u potpunosti povezani sa Stvoriteljem bili bi isto tako u potpunosti ispunjeni beskonačnom i bezuvjetnom Božanskom ljubavlju i tada ne bismo imali takve zemaljske potrebe, a sve što bi poželjeli ili trebali bilo bi odmah ostvareno i ispunjeno jer bismo imali svoju volju usklađenu sa Božanskom voljom i sve bi bilo u skladu.
Nadalje, niti Mjesec ne bi više bio simbol podsvijesti, jer ona jednostavno ne bi postojala, budući da je sve osvijetljeno Svjetlom naše više svijesti, s druge pak strane, fizički gledano Mjesec ne bismo uopće mogli vidjeti sa Sunca, pogotovo ne bi bilo mjesečevih mijena i utjecaja kakav Mjesec ima na Zemlju. Na kraju krajeva zbog svoje velike udaljenosti ne bi imao nikakav značaj i sigurno ga ne bi uzimali u obzir, baš kao što ne gledamo mjesece Jupitera, Saturna ili Urana, jer oni nemaju nikakvih utjecaja na naš život na Zemlji, bez obzira što ih se na desetke njih vrti oko svakog od spomenutih planeta. 

Budući da se svi planeti vrte oko Sunca, koje je u središtu tog kruga, ne bi postojali niti retrogradni planeti nego bi planete vidjeli da se kreću onako kako se i stvarno kreću oko Sunca, a u tome je ujedno i velika simbolika.  To znači da bismo okolnosti i situacije koje u ovom slučaju predstavljaju planeti, vidjeli  upravo onakvima kao što jesu, bez zamagljivanja, bez predrasuda. Planeti ne bi više ocrtavali našu osobnost, niti bi u u ovom slučaju bilo zatomljenih energija ili dijelova naše osobnosti koje bi bile zanemarene ili potisnute, uslijed utjecaja nekog retrogradnog planeta. 
Da živimo na Suncu, mnogo toga bi bilo drugačije, a jedna od tih stvari je da bismo u potpunosti imali sve konce u svojim rukama, i njima bi upravljali zahvaljujući svojoj povezanosti sa Stvoriteljem. Umjesto da planeti utječu na nas mi bismo mogli utjecati na planete, baš kao što Sunce u stvarnosti to i čini i utječe na sve planete bez obzira koliko planeti daleko ili blizu Sunca bili. To bi značilo da život koji bismo živjeli na Suncu bi bio u potpunosti pod našom "kontrolom", ne bi bilo iznenađenja i neočekivanih situacija, jer bi bili u potpunosti svjesni svoje misije i životnih zadataka i imali bismo gotovo beskonačne izbore i puteve na koje bismo mogli nešto ostvariti, jer bi svojom svješću mogli vidjeti i posljedice svojih akcija.
Kako više Mjesec ne bi bio ključan u takvom jednom horoskopu, da živimo na Suncu u našem horoskopu ne bi bilo više niti Mjesečevih čvorova, jer je to tehnički nemoguće, budući da se Mjesec okreće oko Zemlje, a svojim kretanjem presjeca Zemljinu putanju oko Sunca, te tako stvara čvorove. To također ima jednu duboku simboliku, a to znači da bez Mjesečevih čvorova više nema niti karme, tereta prošlih života, niti bismo imali nekakav novi zadatak za obaviti, kroz koji bismo morali učiti i prihvaćati upravo ono prema čemu imamo otpor, jer razina svijesti koju bismo imali živeći na Suncu bila bi daleko iznad toga. No sigurno bismo imali zadatke na  nekoj nama nezamislivoj razini i ti bi zadaci siugrno bili izazov svoje vrste.
Budući da bismo bili u središtu svog horoskopa, da živimo na Suncu ne bismo imali niti četri osnovne točke ascendent, descendent, zenit i nadir. Sve ove točke rezultat su promatranja dnevnog kretanja Sunca na nebu, gledano sa Zemlje. Na Suncu bismo eventualno mogli vidjeti kako izlaze i zalaze pojedini planeti, ali ne bismo imali neki planet na temelju kojeg bismo mogli odrediti ove glavne točke kao što to radimo kada izračunavamo geocentrični horoskop.
Vjerujem da bi bilo još mnoštvo drastičnih razlika u značenju i izgledu horoskopa gledanog sa Sunca u odnosu na onaj gledano sa Zemlje. Isto tako vjerujem da gledano sa Zemlje, život na Suncu, odnosno na takvoj razini svijesti nadilazi svaku maštu bilo kojeg SF filma ili romana. Međutim, ne vjerujem da je to baš toliko nedostižan cilj (ako nam je uopće to u cilju) i da smo ustvari mnogo bliže tom cilju nego što uopće mislimo. Iako živimo na Zemlji često puta ograničavajućim životom, zaboravljajući na svoje božansko porijeklo i izvor, nepobitna je činjenica da svi u sebi nosimo božansko Svjetlo, da smo svi Božje iskre, stvorene na sliku i priliku i da je potrebno "samo" maknuti veo, naslage ega, uvjerenja i svih onih psiholoških i emocionalnih divota i čudesa koje nam sprječavaju istinski pogled na stvari i odvajaju nas od života istinske povezanosti sa Bogom. Stoga vrijedi svaki napor kojeg ulažemo u rad na sebi, u podizanju i širenje svijesti. I svaka duša,  koja zasvijetli,  jer je podigla razinu svijesti i ojačala svoju povezanost sa Božanskim,  doprinosi i pomaže drugim dušama da učine to isto i da jednog dana Zemlja zasvijetli Božanskim svjetlom i postane sjajna i blještava baš kao i Sunce.