Astrologija i karma

Najjednostavnija i univerzalna definicija astrologije glasi: Astrologija opisuje odnos između Čovjeka i Univerzuma.

Odnos čovjeka i svemira ne samo u praktičnom smislu, kao povezivanje čovjekove sudbine s položajima nebeskih tijela, nego još više u filozofskom smislu, kao jedan način poimanja i doživljavanja svijeta. Astrologija u tradicionalnom smislu definira jednu sliku svijeta.

Možemo je dijeliti po disciplinama na bezbroj načina (interpretativna, simbolička, funkcionalna...), a za potrebe ovog teksta odabrana je sljedeća podjela astrologije:

1. astronomija
2. prirodna astrologija
3. horoskopija

Astronomija je nekad bila pomoćno sredstvo astrologije sa zadatkom da opiše trenutne i proračuna prošle ili buduće položaje nebeskih tijela.

Racionalna i egzaktna, ona ne zahtijeva ni intuiciju, ni vjerovanje, i zbog toga će se u vremenima nakon pada astrologije uzdići kao znanstvena disciplina.

Astrologija i astronomija su zamijenile uloge jer je službeno prihvaćen stav da je jedina korist od astrologije ta što je omogućila nastanak moderne astronomije.

PRIRODNA ASTROLOGIJA

Astrologija izražava stav da je čovjek sastavni dio kozmičkog organizma, da se ne može izolirati od svega onog što ga okružuje na bilo kojem planu postojanja.

Kao što ne možemo ignorirati zimu kao godišnje doba, nego se prikladno tome odijevamo, isto tako ne možemo ignorirati mogućnost postojanja određenih stanja univerzuma, bez obzira što ih na ovom stupnju znanosti ne možemo egzaktno opisati i otkriti.

Pod takvim stanjima ne treba nužno podrazumijevati nešto misteriozno, osim ako epitet “misteriozno” pripisujemo svemu što je trenutno nepoznato. U tom slučaju, pojava radioaktivnosti bila bi misteriozna za čovjeka renesanse, premda je ona danas normalna pojava.

Astrologija je praktična provedba jednog prastarog principa koji kaže da je čovjek (mikrokozmos) slika u malom svemira (makrokozmosa).

Ono što se događa na razini makrokozmosa, na velikom planu, mora nužno imati svoj odraz na mikrokozmos, čovjeka.

Odmah je potrebno naglasiti da ovaj princip nije ni u kakvoj suprotnosti s isto tako starim principom o slobodi izbora, koji kaže da postoji slobodan izbor, slobodna volja, da čovjek sam donosi odluke, da nije igračka u rukama sudbine, fatuma.

Naime, moderni kritičari astrologije s pravom napadaju astrologiju kao shvaćanje da zvijezde određuju čovjekovu sudbinu, shvaćanje da je sudbina zapisana u zvijezdama i da stanje neba u trenutku djetetovog rođenja određuje njega kao biće.

To bi bilo isto kao i tvrditi da to čine vremenske prilike. Ako, na primjer, pada kiša, onda ljudi “moraju” nositi kišobrane, dakle, sloboda im je ograničena. Istina je, zapravo, da je nošenje kišobrana samo prilagodba trenutnom stanju prirode, a ne gubitak slobode. Sigurno nećemo tvrditi da je čovjek marioneta vremenskih prilika samo zato što nosi kišobran kad pada kiša.

Sloboda izbora ne leži u odabiru vanjskih uvjeta, nego u našem postavljanju u odnosu na te uvjete.

Treći važan element prirodne astrologije je stav da je cijeli univerzum jedan živi organizam. Živ, ne po tome što ima probavni trakt, ili mogućnost razmnožavanja, već po tome što ima smisao, svrhu postojanja.

Taj smisao se, možda, ne može opisati pojmovima koji su vezani uz čovjeka, ali bi bilo užasno antropocentrično poricati to samo zato što nije pojmljivo našem razumu, što naš razum ne može svemir dohvatiti kao cjelinu.

Prirodna astrologija oduzima čovjeku pravo da sebe smatra jedinom organiziranom formom materije koja je postala svjesna sebe. Kao da je umalo smisao postojanja kompletnog svemira sažet u postojanju čovjeka – svijesti.

Ona mu oduzima povlašten položaj u svemiru, ekskluzivno pravo na posjedovanje samosvijesti. Ovo pomalo podsjeća na odnos geocentrični – heliocentrični sustav, samo što sada umjesto Zemlje (fizičkog čovjeka), iz središta svemira treba pomaknuti čovjekovu samosvijest.

Prirodna astrologija definira sliku svijeta i samim tim stvara filozofski i duhovni prostor unutar kojeg je moguće interpretirati ono što zovemo horoskop.

HOROSKOPIJA

Nekada još nazivana sudska ili sudbinska astrologija, horoskopija je praktična primjena “teoretskih” principa prirodne astrologije na konkretan, pojedinačni slučaj.

Ona je umijeće izrade i interpretacije horoskopa: na koji način povezati sudbinu jednog čovjeka, jedne zajednice ili cijelog čovječanstva sa slikom nebeskog svoda.

Upravo ta grana astrologije je ono beskrajno polje uspjeha i padova astrologa i, isto tako, nepresušan izvor kritika i napada na astrologe i astrologiju uopće. Senzacionalizam, koji prati ono što danas zovemo astrologijom, dolazi isključivo od horoskopije.

Sama izrada horoskopa je relativno egzaktan postupak. Ako se znaju točan trenutak i mjesto rođenja osobe, ostalo je posao koji zahtijeva elementarno poznavanje matematike i posjedovanje nekoliko priručnika. Uz dobre priručnike, svaki laik može izraditi horoskopsku sliku. Ono što je stvarni problem, je interpretacija te slike.

PROBLEM INTERPRETACIJE

Interpretator-astrolog je ključna, a često najslabija karika u lancu interpretacije horoskopske slike.

Dubina i kvaliteta s kojom doživljavamo “objektivnu” stvarnost ovisi o našoj nutarnjoj psihičkoj strukturi; dubina doživljavanja i širina horizonata s kojom obuhvaćamo tu stvarnost ovisi prvenstveno o našem stanju.

I u jednoj takvoj interpretaciji dijela stvarnosti, kao što je jedan horoskop, rezultat ne ovisi samo o objektu interpretacije, horoskopu, nego i o subjektu, astrologu.

O širini njegovih horizonata ovisi širina kojom će astrolog obuhvatiti jedinstvenost osobe kojoj radi horoskop, i obrnuto, njegova vlastita ograničenja postat će ograničenja onog što je stvorio.

S tog aspekta, astrolog bi morao biti filozof i psiholog, poznavalac osnovnih elemenata spoznaje vezanih uz čovjeka: njegove biti, smisla postojanja, evolutivnog razvoja u tradicionalnom smislu.

Na kraju krajeva, astrologija kao umijeće upravo je i izgrađena na tim elementima. Zato je apsurdno koristiti se astrologijom, a ne poznavati te elemente, i čovjeka promatrati kao jednu status quo psihičku pojavu.

Danas se astrologom smatra svatko tko je pročitao nekoliko priručnika, prošao sedmodnevni tečaj i naučio par šablonskih interpretacija.

Tradicionalno, astrolog je mudrac univerzalne naobrazbe, čovjek koji snagom proživljenog i snagom vlastite svijesti može sagledati dubine ljudskog bića i dubinu univerzuma te ih povezati u jedno, a to se ne stiče priručnicima i tečajevima nego životom.

S druge strane imamo osobu kojoj se radi horoskop. Tu možemo postaviti pitanje čemu zapravo služi horoskop? Da li samo zato da saznamo koje sve divne osobine imamo i koje sve dražesne mane posjedujemo, ili zato da saznamo što nas čeka na poslu, u ljubavi, kakvo zdravlje, dobici, karijera, putovanja...?

Moramo znati da je tek u antičkoj Grčkoj uvedeno pojedinačno čitanje sudbine; do tada se astrologija bavila isključivo sudbinom zajednice, države, odnosno kralja kao oličenja države.

Horoskopi su se radili samo za one istaknute ličnosti pred kojima su bili posebni zahtjevi i odgovornosti, za ljude od čijih su odluka i djela ovisile sudbine mnogih, pa i sam povijesni tijek. To su ljudi koji život vide kao transformaciju samih sebe i svega što ih okružuje.

Jer, na kraju krajeva, što je život? Zar samo puko vegetiranje od danas do sutra u beskrajnom nizanju dana do konačnog kraja? Ili život predstavlja mogućnost stvaranja, rađanja novog, transformacije?

Za čovjeka koji je sposoban i voljan na takav aktivan, stvaralački način provesti život, horoskop ima smisla; on mu tad predstavlja smislenu orijentaciju, a ne šablonu koju mora slijediti.

Takav čovjek u onom univerzalnom, što je i karakteristika horoskopa, prepoznaje svoje vlastito, individualno. To mu omogućuje njegov vlastiti izgrađeni identitet i individualitet.

Za one kojima je vlastiti horoskop samo još jedan oblik zabave, zgodan za podilaženje vlastitim infantilnim željama i laskanje taštini, to je samo jedna atrakcija više u moru senzacionalizma, još jedan način da se utroši vrijeme.

Ako se ovako pristupa horoskopu, onda je opravdana tvrdnja kritičara astrologije da dva djeteta rođena istovremeno u istom rodilištu ne mogu imati istu sudbinu.

Međutim, uzmemo li da je horoskop simbolička, univerzalna slika koju je nemoguće interpretirati šablonski, onda on svoju vrijednost postiže jedino u interakciji s onim individualnim, unutarnjim što svaka osoba nosi sa sobom kao karakteristiku vlastitog bića i vlastite sudbine. Snaga individue, osobe, jest ono što opće i univerzalno pretvara u konkretno i ostvareno.

Tu leži razlog što astrologija nije bila namijenjena masovnoj upotrebi. U slučaju da ta interakcija izostane, onda se samo slijedi vanjska šablona. Čovjek se poistovjećuje s jednom vanjskom slikom, umjesto da slijedi vlastiti nutarnji zakon. U tom smislu astrologija je zabluda.

Vrijednost astrologije, kakvom je ovdje želimo prikazati, ne leži u njoj kao tehničkom umijeću, nego kao još jednom izrazu pogleda na svijet koji je bliži istini, u njoj kao filozofiji.

Ono što danas nalazimo u masmedijima samo je još jedna šarena iluzija više, prije svega štetna, a u svakom slučaju nekorisna. Premda je većina astroloških rubrika zamišljena kao zabava (ako takvo što uopće može biti zabava), velik broj ljudi ih shvaća preozbiljno.

HOROSKOP ČOVJEČANSTVA

Čovječanstvo nije samo skup ljudskih bića, statistička gomila od šest ili sedam milijardi jedinki. Ono kao cjelina predstavlja jedno biće, ima svoj individualitet, sudbinu, proživljeno iskustvo na sebi svojstven način, pa prema tome, i ono što možemo nazvati horoskopom čovječanstva.

Ako prividni prolazak Sunca kroz zodijak tijekom godine opisuje jedan ciklus transformacije vezan uz čovjeka, onda je taj ciklus za čovječanstvo mnogo duži i traje približno 26 tisuća godina (Platonova godina).

Taj period je definiran prolaskom proljetne točke kroz zodijakalni krug. Proljetna točka je položaj Sunca prema zodijaku u trenutku proljetne ravnodnevnice. Iz godine u godinu ona se pomiče u suprotnom smjeru od smjera prividnog godišnjeg gibanja Sunca kroz zodijak i nakon otprilike 26 tisuća godina vraća se na isto mjesto.

Prolazak kroz jedan znak traje onda jednu dvanaestinu tog perioda, dakle, nešto više od dvije tisuće godina, i taj period se naziva era.

Negdje oko 1950. godine proljetna je točka prešla iz znaka Ribe u znak Vodenjaka pa se ovaj period od dvije tisuće godina naziva era Vodenjaka, a onaj prethodni je bila era Ribe.

Prema tradicionalnoj astrologiji svaka od ovih era posjeduje karakteristike u skladu sa znakom po kome se zove. Potpuni opis ovog horoskopa postojao je u svim civilizacijama, a izložen je u simboličkoj formi u obliku mitova. To su ciklusi mitova vezani uz sunčane heroje (Heraklo, Gilgameš, Rama...) koji moraju savladati niz teških zadataka prije nego dosegnu besmrtnost.

Heroj u mitu, odnosno Sunce na nebu, simbolizira čovječanstvo, a svakom od tih zadataka odgovara jedan zodijakalni znak, odnosno era.

Na taj način je u simboličkoj formi opisano što čovječanstvo čeka u svakoj pojedinoj eri: koji su mu zadaci, koje prepreke i koji načini i snage su mu potrebne da ih savlada.

Ivan Tomašević
Iz: časopisa Nova akropola broj 2