Evo danas jedne zanimljive teme, o kojoj već dulje tumbam i razmišljam, a zove se kao što naslov kaže povezanost iluzije i astrologije. Sigurno skeptici u astrologiju sada misle da sam progledao i konačno shvatio istinu. Da jesam ali ne na način na koji bi to oni mogli pomisliti. Naime, iluzija kao tema me već dulje vrijeme zanima i tražio sam odgovore, ali od toga dugo vremena mi nije ništa 'sjelo'. Naravno omda je došla astrologija i tu sam isto nekako shvatio da se jednim dijelom bavimo iluzijom, ali da opet sve sjeda na svoje mjesto i tako se to u meni kuhalo, postavljao sam si pitanja, nema odgovora, pa opet se pitam, pa slažem ko slagalicu i kada sam odlučio pisati o tome samo se počelo slagati. No da ne bi upitnici iznad vaše glave dugo lebdjeli i množili se krenimo prvo od toga što je iluzija i pogledajmo na koje sve načine koristimo tu riječ, često puta potpuno nesvjesno.
Iluziju često koristimo kao oznaku za nešto što vidimo, ali ne postoji. Primjer bi bio fatamorgana -  u pustinji smo i vidimo oazu, ali ona uistinu ne postoji. To je dakle naša fikcija ili varka našeg oka, ovisno o tome kako tko tumači tu pojavu. Upravo u tom smislu najviše koristimo tu riječ i na sve automatski lijepimo i shvaćamo. Tako sam svaki puta protrnuo kad bi na početku svog duhovnog treninga čuo da je naš život iluzija, jer naravno stavljao sam tu izjavu uz upravo opisanoi smisao te riječi.  Međutim, vidjet ćemo kasnije, da ta  rečenica, da je život iluzija ima smisla u jednom drugom kontekstu.
Idemo dalje, drugo slično značenje iluzije može biti u smislu obmane, da nas netko navede da pomislimo da se neka situacija događa na određeni način ili da se netko ponaša prema nama onako kako vidimo, odnosno na način na koji nas je naveo da pomislimo, a da u stvarnosti to što vidimo ili uopće nije istina ili ono što vidimo je istina ali ne na način na koji smo to mi shvatili. Zbog naše nesposobnosti da proniknemo u nečije namjere, budemo obmanuti i ono što se odvija pred našim očima  nije isto sa onim kako mi doživljavamo, jer nam je netko sa strane uspio baciti veo preko očiju. To je osim iluzije ujedno i manipulacija.

Najbolji primjer su životna osiguranja ili osiguranja bilo koje vrste, jer tu moramo biti vrlo pažljivi na ono što se govori i predstavlja. Jedan vrlo jednostavan primjer je riječ ponuda. Naime radio sam par godina na tom području kao agent životnog osiguranja gdje smo tražili smo buduće korisnike osiguranja, a kada bi netko pristao da uzme policu osiguranja, ispunjavali smo ponude. Ne razmišljajući puno o tome, ponuda je za mene značila da mi nudimo police osiguranja i tražimo okolo kandidate, pa je to jel naša ponuda. Mi objasnimo sve koje su mogućnosti, a u ponudi osim osovnih podataka kandidata, budućeg korisnika osiguranja,  piše i koji je iznos police u slučaju smrti, kak će plaćati, koji je iznos  i sve to. Dakle to je za mene zbog toga bila naša ponuda, a vjerujem da su i klijenti to shvaćali tako iako mislim da malo tko razmišlja puno o polici osim o onin glavnim stvarima. I tako jednog dana nam je voditeljica na jednom motivacijskon sastanku onako usput rekla, da osiguravajuće društvo razmatra ponude potencijalnih klijenata i ako odobri mogu imati police. Baam, molim?! Znači mi trčimo okolo, maltene vučemo ljude za rukav i onda se pravimo važni kao razmatramo tobože ponude klijenata. Smijeh živi pimislim si. Međutim to je dobar primjer iluzije u kojoj stvari postoje, ali su prezentirane na način na koji mi želimo da netko shvaća, a ne onakve kakve jesu - sve na rubu obmane.

Treći slučaj kada koristimo riječ iluzija je u smislu privida, kada ono što se događa, postoji ali ne onako kako mi to doživljavamo, slično kao drugi primjer ali nitko nas ne obmanjuje, nego tu iluziju ili privid izravno doživljavamo i tretiramo kao stvarnost, toliko da nam je uopće nemoguće pojmiti istinu. Razlozi mogu biti različiti od toga da je ta percepcija dio kolektivne svijesti i isto tako kolektivnog zastarjelog i ograničavajućeg uvjerenja  do toga da smo zarobljeni sa svojih pet osjetila i smatramo da sve ono što nije u okviru percepcije naših pet osjetila, da to ne postoji.
Najbolji primjer je za to izlazak i zalazak Sunca. Dakle, da li se Sunce kreće nebeskim svodom? Odgovor je da. Je li to stvarnost? Ne, jer se u stvarnosti Zemlja okreće oko svoje osi, pa nam se čini da se Sunce kreće. E tu dolazimo do onoga što povezuje astrologiju i iluziju. Znači iz istog razloga, jer se Zemlja okreće oko Sunca, promatrano sa Zemlje, nama se čini da tijekom godine Sunce putuje iz jednog znaka zodijaka u drugi, a iz istog razloga imamo i izmjenu godišnjih doba. Dakle, iako su te pojave privid, one doista djeluju na nas i imaju određeni utjecaj.
Uzmimo sad na primjer planete u asrologiji, njih gledamo kao da se okreću oko Zemlje, iako to nije  istina, ali je ipak vjerodostojno, jer je njihovo prividno kretanje odraz kretanja Zemlje oko Sunca.
S druge strane pak, planete su energija i one utječu kao energija jedne na druge, a mi promatramo sa gledišta Zemlje kako te planete utječu na naš život, odnosno promatramo ih kao simbole koji nam govore o nsšoj sudbini, karakteru, životu i životnim lekcijama. Iako znamo da je istina ta da se sve planete okreću oko Sunca, to u slučaju horoskpa nema velikog značaja, jer nam ne otkriva odgovore na pitanja što i kako se događa na Zemlji. Upravo ovo treće značenje iluzije odnosno privida vezano je uz astrologiju. Čak i ako bi uzeli astronomiju u razmatranje ona također promatra iluziju odnosno privid u onom dijelu, koji se tiče udaljenih zvijezda.
Astronomi dakako, baš kao i astrolozi ozbiljno shvaćaju svoj posao i kad govore o nekoj udaljenoj zvijezdi navode veličinu, sastav i udaljenost u svjetlosnim godinama. Upravo tu je caka koja se preskače ili se navodi usput. Dakle ako je neka zvijezda udaljena 1000 svjetlosnih godina, to je udaljenost koja označava put koji je svjetlosti potreban da stigne do Zemlje, budući svjetlost prevali 300.000 km u jednoj sekundi, u 1000 godina prevali ogroman put izražen u kilomezrima. Istovremeno to znači da ono što vidimo kad gledamo takvu jednu zvijezdu znači da gledamo svjetlost ili sliku zvijezde kakva je ona bila 1019. godine, u vrijeme srednjeg vijeka i normanski osvajanja ili u vrijeme kada je Hrvatska bila neovisno kraljevstvo. Je li to privid?  Da, čak i predmet ozbiljnog znanstvenog istraživanja. Međutim, to nam također pruža veličanstvenu priliku da sa Zemlje gledamo u povijest Svemira, jer što dalje gledamo u Svemir to stariju povijest vidimo.
Gledamo li neku zvijezdu ili galaksiju udaljenu sto milijuna svjetlosnih godina, vidimo svjetlost koja je stigla iz doba prije dinosaurusa, a ako zavirimo u galaksiju udaljenu 4 milijarde svjetlosnih godina, gledamo svjetlost iz doba kada je nastao naš planet Zemlja. Kada bismo imali dovoljno jak teleskop i usmjerili ga prema objektima udaljenim 15 milijardi svjetlosnih godina, teoretski bi se zagledali u samo stvaranje Svemira. Fascinantno, zar ne?  Istovremeno nemamo blage veze o tome što se doista u ovom trenutku događa u tim velikim udaljenim predjelima Svemira.
Na sličan način gledano i naš život je privid, jer mi nismo tijelo, niti smo nacionalnost, nismo niti svoja profesija, čak niti naše ime i prezime, to su samo opisi nas, mi smo Božje iskre, vječne, neponovljive, veličanstvena božanska bića, koja uče na Zemlji. I stoga je doista kako Shakespeare kaže život samo pozornica, ali ne kao lažna pojava koju treba odbaciti ili prezirati, naprotiv baš prihvatiti. Naime, život na Zemlji je privid upravo u onom odnosu kao što je neka kazališna predstava privid iz naše perspektive.
Svaki glumac je svjestan da ima neku ulogu u kazališnom komadu i čak zna koje situacije će prolaziti. Cijelo vrijeme predstave on glumi određenu ulogu i zna da je to samo uloga, čak mu ta uloga može pomoći da razriješi neke svoje unutarnje sukobe. Kada predstava završi, glumac skida masku i odlazi kući, gdje može biti dan, dva ili mogu proći godine da dobije novu ulogu.
Na isti način je naš život na Zemlji uloga, kazališni komad, ali koji ima određene svrhu, a to je da prođemo određene lekcije i steknemo iskustvo na razini duše, jer je upravo ovaj život i ovaj planet najbolje mjesto gdje možemo dobiti sva potrebna iskustva, koja su nama kao duši potrebna. Međutim za razliku od glumca, koji se neće poistovjetiti sa ulogom, mi se zbog neznanja poistovjećujeno sa svojom ulogom, ne znajući u većini slučajeva, uopće niti svrhu, niti razlog zbog kojeg živimo ovaj život - jedan od mnogih.
To je kao da glumimo primjerice Hamleta i poistovjetimo se sa njim i mislimo da smo danski kraljević. Budući da smo svjesni da je to samo predstava, takvo ponašanje bilo bi nam u najmanju ruku smiješno. Međutim mi se u životu ponašamo upravo tako, zabrijemo da smo netko i nešto i držimo se toga kao krajnje stvarnosti, iz čega onda proizlazi mnoštvo problema, briga i drugih opterećujučih osječaja.

Tako je život iluzija, kao što je to neka predstava i kao što je u toj predstavi stvaran, stol, pod, stolice i sama pozornica, tako je u našem životu stvaran stol, stsn, auto, posao, a najveća pozornica je nebeski svod sa zvijezdama i planetima na njemu. Zemlja ogromno gledalište i pozornica istovremeno. Gledamo li u nebo, usmjerimo li pažnju na visine, ne samo fizičke, naš planet je kao gledalište. Ostaje li nam pogled prikovan za zemlju, tada smo na pozornici i mislimo da je ta pozornica jedino , potpuno nesvjesni da smo na pozornici.

Sigurno se pitate se kako se u ovo sve uklapa astrologija? Je li astrologija privid? Prije svega ja astrologiju gledam kao poveznicu između ovog privida i veće stvarnosti, između ovozemaljskog života i života kojeg vodi naša duša. Gledajući u planete i otkrivajući značaj našeg natalnog horoskopa, osluškujemo poruke koje nam stižu iz energetskpg svijeta, čitamo poruke, koje smo sami sebi napisali da bi se podsjetili svog božanskog porijekla, odakle u stvari dolazimo i koja je svrha našeg boravka na Zemlji. Neki nikad ne pogledaju svoj podsjetnik. Neki se uspiju podsjetiti. Je li i to privid? Poruke koje nam astrologija odašilje nisu privid, ali koristi svijet privida da bi nam prenijela poruke duše. Svijet privida je također samo sredstvo za učenje - učenje svega onoga što je duši potrebno da postigne blagostanje duše i podigne svoju razinu postojanja, bez obzira na to koliko teške nekad te situacije izgledale. Međutim, ako znate da je to samo uloga u kazališnom komadu, tada je to lakše za prihvatiti, tada je moguće sve prihvatiti bez drame, a to je jedna od važnih lekcija za sve nas.
Ako znate svoj horoskop onda vam je lakše riješiti neki problem ili savladati prepreku, jer pred sobom imate više mogućnosti, više mogućih rješenja. Ako imate visoku svijest onda znate kakva vas prepreka čeka i kako je zaobići. U konačnici sve se situacije svode na to da nas tjeraju na neke spoznaje, nekome da spozna što znači oprostiti, nekome da spozna što znači voljeti, a nekome da spozna da nikada nismo sami.

Shvaćanje da je naš život privid, trebalo bi biti oslobađajuće  jer nam pokazuje da sve što nam se događa nije važno i dramatično kao što nam se čini, ako vas je možda ovaj tekst uzdrmao i pokrenuo u vama lavinu pitanja, to je dobro, jer traženje odgovora na ta pitanja će vam donijeti mnoge druge spoznaje. To traženje odgovara vas usmjerava prema pravom putu vaše duše i daje smisao vašem životu i čini ono što pokreće vaš život i daje mu smisao.
Ta spoznaja o prividnosti života, trebala bi nas osloboditi od duboko ukorijenjenog uvjerenja da smo žrtve okolnosti i drugih ljudi i najvažnije od svega, ta spoznaja nam treba dati slobodu izbora, otvoriti pogled da uvijek postoje različita rješenja i srušiti sliku bezizlaznog stanja kada god se pojavi neki problem. U tome jako puno pomaže astrologija, koja će nam putem natalnog horoskopa objasniti ne samo što se događa, nego otkriti i uzroke i pomoći nam da shvatimo što nam se događa u životu.
Nadalje, spoznaja da je naš fizički život na Zemlji, privid ne znači da ga ne trebamo poštovati ili da se  možemo od sada prema drugima bezobrazno ponašati i činiti što nas je volja ne obazirući se na druge. Baš naprotiv, takva spoznaja nam otkriva da iza ovih zemaljskih kulisa i pozornica postoji nešto više, a čega smo i mi sami dio