Astrologija

I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče
dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju Zemlju!"
I bi tako. I načini Bog dva velika svjetlila - veće da
vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.
I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju Zemlju, da
vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame.
I vidje Bog da je dobro.
Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti."

Osporavana i obožavana, ova disciplina vezana je uz razvoj ljudske vrste neraskidivim sponama. Krenemo li u povijest tragovima koje je ostavila u kulturama svih naroda, mogli bismo stići do samog osvita čovječanstva, jer uistinu, upravo tu, počinju temelji astrologije. Čovjek tog vremena bio je upućeniji na prirodu, u potpunosti je ovisio o njenim zakonitostima. Slabo opremljena za obranu i slabo zaštićena od elementarnih i klimatskih uvjeta, ljudska vrsta imala je samo jednu mogućnost za opstanak, upoznati zakonitost - filozofiju prirode, a astrologija je upravo to - filozofija prirode. Toliko jednostavna i toliko savršena koliko je to i priroda.
Život čovjeka tog davnog vremena doslovce je ovisio o zbivanjima na nebu, jer o njima je ovisila klima, urod biljaka kojima se hranio, migracije životinja....Prepoznati dolazak hladnoće ili suše, značilo je razliku između života i smrti. Ciklusi vručeg, kišnog, hladnog ili ugodnog vremena smjenjivali su se po nekoj zakonitosti uz koju je čovjek brzo povezao veliko, sjajno, toplo tijelo na nebu. Njegovim usponom prema vrhu neba produžavao se dan, postojalo je toplije, započinjao je ciklus obnavljanja prirode, bujanje...Dnevno je svjetlo pružalo zaštitu, duži dan veće mogućnosti. Praćenje kretanja Sunca i njegova položaja na nebu, utvrdilo je dvije značajke koje se ni do danas nisu promijenile, Sunčeva godišnja ophodnja postala je kategorija mjerenja vremena, po tom se putu - ekliptici, i danas mjere kalendari, ali ne samo kalendari. Po tom se putu ravna i astrologija, jer suncopas, odnosno ekliptika, predstavlja osnovu horoskopa, na koju se ucrtavaju precizni položaji planeta i zvijezda u trenutku i vremenu koje nas zanima.
Primarno sigurnost, a potom i potreba za ugodnošću življenja, homo primigeniusa (pračovjeka) je razvila u homo sapiensa (razumnog čovjeka) - znanstvenika, a zadaća astrologije na tom razvojnom putu je - kvalitet življenja.

U davnim vremenima astrologija je bila tek disciplina preživljavanja. Možemo samo, logično, zaključiti da je čovjek, vremenom shvatio da sve što djeluje na prirodu, biljke životinje i Zemlju, djeluje i na njega. Možemo predpostaviti da je uočio da se ljudi rođeni u različitim periodima godine razlikuju po svojoj naravi, da su im stavovi, zanimanja i preokupacije različite, ali ne možemo ni predpostaviti kada je te različitosti povezao sa položajima ostalih svjetlila na nebu, odnosno kada se ova disciplina preživljavanja pretvorila u znanstvenu metodologiju kakva je astrologija danas.
Na najstarijim pisanim dokumentima pronalizimo tragove astroloških simbola i iz njih saznajemo da su istim znanjima baratali narodi Egipta, Kine, Indije, Amerike... i to u vrijeme kada među tim narodima nije bilo veza ni komunikacija. Saznajemo još jednu zanimljivost. Prije pet tisuća godina, poznavali su tajne svemira, čak i bolje nego što ih poznajemo danas sa svim našim dostignućima i to u vrijeme kada još nisu poznavali ni sunčev sistem! Zemlja je za njih bila ravna ploča, nisu znali za postojanje Urana, Neptuna i Plutona, ali su poznavali daleke zvijezde i prirodu njihova djelovanja. Stari Egipćani ostavili su nam mit i položaj zvijezde koju su nazivali Set, a koju mi danas poznajemo kao Antares. Poznavali su njenu prirodu, opisujući je kao zvijezdu koja proždire Izis - Mjesec. Ako nas ne zavede pokušaj da iz prastarih legendi i mitova dokučimo djelovanje nekih zvijezda, uočit ćemo nešto mnogo značajnije: tisućama godina prije naše ere ljudi su znali nebeske koordinate zvijezde koja je od našeg Sunca udaljena 466 svjetlosnih godina! Kada znamo da je prvi teleskop konstruiran početkom XVII stoljeća, ovakvi podaci dobivaju na težini, pogotovo ako ovome dodamo poznatu činjenicu da u našem, tehnološki naprednom vijeku, većina ljudi, bez greške, na nebu može pokazati samo Sunce i Mjesec, a i upućeni se koriste teleskopima da bi promatrali hod planeta koje su nam najbliže i vidljive okom!

U kontekstu ovakvih spoznaja može se govoriti o božanskom nadahnuću pracivilizacije, samo bi takvo moglo biti dovoljno za ta znanja i mudrosti, ili možemo biti malo prizemljeniji i razmišljati o mogućnosti da je ta znanja, našim precima, ostavila civilizacija znatno naprednija i od naše današnje. U to, prastaro vrijeme, komuniciranja simbolima, znanstvene su činjenice pretvarane u mitove i legende, umjesto njihova proučavanja razvilo se strahopoštovanje prema silama i bogovima. Znanstvenici naše ere, opterećeni kompleksom starih kultura, odbacili su neprocjenjivo bogatstvo znanja i mudrosti, od kojih je dobar dio nepovratno izgubljen. Nekada smo posjedovali veće znanje o najsuptilnijim silama prirode uz pomoć kojih je ljudska vrsta mogla ubrzati svoj razvojni put, jer poznavati sile, uvijek znači moći ih upregnuti, koristiti, izbjeći negativna djelovanja, dakle sve ono što, proučavajući svemirska zračenja, čini astrologija. U ovome nema špekulacija, to su činjenice pred kojima neupućeni sliježu ramenima, dok ih drugi pokušavaju rasvijetliti i nije nebitno da ove sile i zakonitosti negiraju upravo oni koji ih ne poznaju ili ih poznaju površno.

Možda je nevažno kako su ta znanja stigla do naših predaka, radi li se o božanskom nadahnuću ili intervenciji neke nadmoćne civilizacije. Važnije je shvatiti da smo neodjeljivi dio sistema i nepromjenljivih zakona prirode i svemira, sićušni kotačić bez kojeg džinovski stroj ne bi mogao savršeno funkcionirati. Ako tako shvatimo filozofiju svemira, saznat ćemo zašto nam je dano znanje u kojem će samo upućeni prepoznati ključ koji otvara vrata samospoznaje, a to je prvi korak ka svespoznaji.

Mogućnosti suvremene astrologije

Čovjek današnjice upućen je i odgojen da se koristi prednostima tehnološkog napretka i blagodati koje civilizacija nudi. Život mu je raznovrsniji, a njegovi se prohtjevi i mogućnosti znatno razlikuju od nekadašnjih, stoga se suvremena astrologija znatno razlikuje od nekadašnje, a i mnogo je više čimbenika, osim astroloških, koji formiraju jednu ličnost. Astrološki ili prirodni čimbenici predstavljaju osnovu za formiranje naših potencijala i mogućnosti, oni su nepromjenjivi ali ih ostali, neastrološki čimbenici, u koje spadaju okolnosti i situacije u kojima živimo i znanja i iskustva koja steknemo, mogu smanjiti ili povećati. Najviši domet koji suvremna astrologija nudi jeste iznalaženje optimalnog načina korištenja i razvijanja potencijala koje smo rođenjem dobili, odnosno smanjivanje ili izbjegavanje negativnih i loših utjecaja kojima smo rođenjem opterećeni. Velika prednost astrologije je i mogućnost utvrđivanja astrološki povoljnih ili nepovoljnih termina za obavljanje poslova, sklapanje veza, realiziranje planova, liječenja, operacija, učenja....
U astrološki povoljnim terminima radit ćemo s manje napora i smetnji, a ako su to izrazito povoljni periodi, stvari će se rješavati same od sebe, a rješenja će nam biti gotovo ponuđena. Ograničavajući čimbenici u ovakvim periodima mogu biti samo oni neastrološki, na koje, doduše, ne možemo uvijek utjecati, ali ih u najgorem slučaju možemo eliminirati.

Nepovoljni astrološki termini značit će mnogo više truda, energije i smetnji, pa i tako, sve što uradimo može biti neuspješno ili poluuspješno. Kada nam se učini da su stvari krenule ka rješenju, iskrsavat će situacije koje će sve naše napore da stvari popravimo, učiniti nedovoljnim ili ih potpuno obezvrijediti.
Sve, živo i neživo u svemiru predstavlja prirodu, a svaki događaj u prirodi nešto pokreće. Ova uzročno-posljedična veza je osnova na kojoj su bazirani zakoni astrologije. Sve što se događa izvan Zemlje je uzrok koji ima svoju posljedicu na Zemlji, i obrnuto. Dio svemira koji ima jak utjecaj na sve na Zemlji je onaj kojeg vidimo, i kojeg nazivamo nebom. Zamislimo, sada, jedan jednostavan prizor, čovjeka koji se brije pred ogledalom, i koji se u jednom trenutku posječe. U istom trenutku će odraz u ogledalu pokazati posjekotinu i krv, budući ogledalo odražava samo onaj trenutak u kojem gledamo u njega. Naše nebo je mnogo suptilnije ogledalo, možemo vidjeti kako izgleda sada, ili izračunati kako je izgledalo u prošlosti , odnosno kako će izgledati u budućnosti. Znamo da se sa njega sve odražava na Zemlju i to je dobar razlog da ga pogledamo u prošlosti i još bolji da se zagledamo u budućnost. Čovjek koji se brije, neće za svoju posjekotinu okriviti ogledalo, ali da je mogao vidjeti prizor svog ranjavanja unaprijed, vjerojatno bi odustao od brijanja. Naše nebesko ogledalo pruža nam mogućnost da predvidimo razvoj i ishod naših akcija sa onoliko vjerojatnoće sa koliko znanja raspolažemo. Ono posjeduje nesumnjiv utjecaj, a nama preostaje samo izbor - prepustiti se tom utjecaju ili učiniti nešto da izbjegnemo loš ili povećamo dobar ishod, koristeći se, već spomenutim, neastrološkim čimbenicima. Kao što čovjek koji se posjekao neće kriviti ogledalo, ni mi nećemo kriviti nebo za ono što nam se događa ili ne događa. Astrologija nije fatalizam, zapravo je način da ga izbjegnemo!
Natalna karta ili životni horoskop, predstavlja smjernice na koje se, barem u određenoj mjeri, može utjecati, pomaže nam da svoj život učinimo lakšim i boljim. Rijetki su tako markantni horoskopi u kojima nije moguće smanjiti negativne utjecaje ili povećati one pozitivne, zapravo toliko su rijetki da predstavljaju iznimke koje potvrđuju pravilo da astrologija pomaže da svoj život i svoju sudbinu uzmemo u svoje ruke.

Astrološke ere

Nalazimo se na pragu ere Vodenjaka, u prelaznom razdoblju koje će, kad se stabilizira, donijeti mnoge promjene čovječanstvu. Nitko od nas neće doživjeti ovu stabilizaciju, ali je utješno znati da će se čovječanstvo odreći surovih ratova, besmilenih okrutnosti, porušiti granice, one stvarne i mnoge druge. Zahvaljujući napretku znanosti, ljudi će putovati na druge zvjezdane sustave, svi će imati stvarno pravo glasa, a mnogi će imati što i reći. Boja kože, religiozna ili spolna pripadnost, neće više imati značaja. Dobit ćemo novi tip čovjeka koji će živjeti u skladu s prirodom i svojom okolinom i konačno zaustaviti ovo sustavno uništavanje našeg planeta. Tako će biti ako čovječanstvo preživi ovo prelazno razdoblje do ere Vodenjaka.
Malo je onih koji nisu čuli za postojanje ovih era, ali je malo i onih koji znaju što je uopće era, koliko traje, kako nastaje, kako znamo u kojoj smo eri ili u koju trebamo ući. Upotrebljavamo naziv ERA i automatski mu dajemo astrološko značenje, ali to je astronomska mjera i označava razdoblje koje traje jedan precesioni mjesec. Precesiona godina je razdoblje od 26.000 zemaljskih godina, i za to vrijeme, nagnuta zemljina os "prođe" kroz svih dvanaest zviježđa kojima barata astrologija. Kroz svako zviježđe prolazi 2.160 godina, odnosno jedan precesioni mjesec, i za to vrijeme se na Zemlji mnogo jače osjeća zračenje zviježđa kroz koje prolazi polarna os. Pod utjecajem ovog zračenja stvara se drugačiji arhetip čovjeka, osnovne osobine njegove naravi su kombinacija osobina znaka u kojem se rodio i osobina znaka kroz koji se precesija kreće. Svi smo se mi rodili u prelaznom razdoblju između ere Riba i ere Vodenjaka, na granici između prošlog i budućeg, a oni, osjetljiviji na svemirska zračenja, će živjeti i umrijeti sa osjećajem da su proživjeli život u krivo vrijeme. Jer prelazna razdoblja su najgora razdoblja za življenje, "staro" još nije prošlo, "novo" još nije prihvaćeno... Prelazno razdoblje u kojem živimo započelo je poslije 1.850-te godine, borbama za ravnopravnost žena, oslobađanje robova, za jednakost u svakom, pa i materijalnom pogledu, a logičan slijed je uspon iz kapitalizma u socijalizam, pa konačno i u demokraciju. Dogodili su se prvi i drugi svjetski rat, pa mnogi lokalnog ili malo šireg karaktera, većinom pod jakim vjerskim obilježjima Osim ratova i revolucija koji redovito prate ovakva razdoblja, jer ono što je dominiralo preko 2.000 godina ne povlači se bez borbe, ljudi koji žive u ovim vremenima pate od sindroma nepripadanja, neshvaćanja, usamljenosti, otuđenosti... Življenjem u ovakvom razdoblju osuđeni smo na neku vrstu generalne nesreće, a ljudi koji nisu sretni, obično nisu ni dobri. Nije stoga čudo što na sve strane niču sekte što proriču smak svijeta, straše nas Harmagedonom, zlo i grijeh vladaju svijetom i sve bi nas trebalo zatrti! Od ovih "ptica zloslutnica", Bog je mnogo bolji, on će prosuditi i nas i okolnosti. I mi bismo trebali biti bolji, veći, jer čovjek nije velik toliko koliko je sretan ili uspješan, nego koliko se dobro nosi sa nevoljom.

Bilo je i drugačijih vremena - era, jednu od njih poznajemo dobro, eru Riba. Ovo je era koju je najjače obilježila religija. Dobro nam je poznata povijest mračnog, srednjeg vijeka u kojem su napredak i znanost zatirani u ime Boga, strašan pečat na savjesti institucija vjere, lomače inkvizicije koje su gutale ljude i knjige širom Europe... Možda ćemo se prisjetiti urota, tajnih hodnika i prolaza, zagonetnih smrti vladara ili glava poznatih obitelji, većinom uzrokovanih otrovom. U ovoj eri, najveći su se događaji odvijali iza kulisa, najveći dogovori bili su tajni, a najčešće oružje otrov i izdaje, sve je iz potaje, obavijeno misterijom, baš sve onako kako bi to radile Ribe! Sama era Riba započela je, također, prelaznim razdobljem, iz kojeg pamtimo teške ratove, progone, mučenja i ubijanja krščana. Ne mijenjaju se ljudi preko noći i do konačnog zavladavanja religije, prošlo je nekoliko stotina godina.
Rat, krv, ubijanje, kastriranje i sakačenje, obilježja su epohe koja je prethodila ovoj, a precesija se kretala kroz ratničko sazviježđe Ovna. Da bi se, koliko-toliko, smirilo to ratničko bjesnilo, u eri Ovna uvedeni su zakoni koje povijest bilježi kao "Drakonske". Kazna za preljubnike je smrt, za laganje se čupaju jezici, za krađu odsjecaju ruke... Žestina, strast i ratništvo, obilježja su horoskopskog znaka Ovna i njegova vladara Marsa, a ta era traje do oprilike 200 godine prije Krista.
Tragom pisanih zaostavština i spomenika dalekih kultura, možemo zaviriti samo u još jednu eru, u period koji datira od 4.600 do 2.440 godine prije Krista. Najviše pisanih zaostavština nalazimo u Egiptu i upravo procvat egipatske civilizacije može nam najbolje dočarati kako je era Bika obilježila tu epohu i te ljude. Iz tog vremena potječu i najstariji pisani zakoni koji su propisivali odnose među ljudima,takozvani "Papirus vrlina". Brak i obitelj bili su svetinja. Taj period blagostanja, ta epoha koju obilježava nježnost, obilje, sređeni moralni i materijalni uvjeti, one koji bolje poznaju narav Bikova podsjetit će upravo na osnovne osobine tih ljudi, sklad, gomilanje plodova i dobara, odnosno vid egzistencijalne i moralne ravnoteže, na kojem ovi predstavnici horoskopa mogu jedino izgraditi zadovoljavajući model života. Egipćani su ritam Nila i oplodnje vezivali za Veneru koja je vladar Bika, a taj period obilježava i poštovanje kulta Apisa, odnosno Bika. Tog svetog Bika-Apisa, nalazimo po zidovima piramida, a kipovi tog božanstva bili su dio obvezne opreme, koja se, uz ostale dragocjenosti, pohranjivala u grobove imućnika, osobito vladara.. Kip ovog svetog Bika jamčio je plodnost, nastavak življenja, potomstvo, besmrtnost... Sličnost sa svetom Kravom u Indiji, koja simbolizira reinkarnaciju, je očigledna. Zanimljivo je možda što su dvije kulture bez međusobnihkontakata, istoj životinji pripisivali simboliku besmrtnosti, ili što je to nastalo u isto vrijeme. Nama je danas lako izračunati da se to vrijeme poklapalo sa prolazom polarne osi Zemlje, odnosno precesije, kroz zvjezdano jato Bika i još lakše zaključiti kakav golemi utjecaj ima precesija.

Iz kratkog pogleda na život ljudi tih dalekih epoha, očigledno je da precesiono kretanje nije bilo nepoznanica za astrologiju. Astronomi, koji gledaju samo u nebo, imali su više teškoća da ga odrede. Činjenicu da se smjer polarne zemljine osi stalno mijenja otkrio je grčki astronom Hiparh 130 godina prije naše ere, uspoređujući svoja promatranja ekvinocija sa podacima koje su sakupili stariji babilonski astronomi. Stoljećima poslije Hiparha nitko nije mogao objasniti zašto se mijenja smjer polarne osi Zemlje. Tek je Newtonova teorija gravitacije objasnila ovu pojavu, a ta je teorija ustanovljena početkom XVIII stoljeća! Polarna os je zamišljena os oko koje se okreće Zemlja i koja sa ravninom zemljine putanje oko Sunca zatvara kut od 23,5 , zbog čega se pomiče os rotacije. Ovo možemo najlakše predočiti zvrkom, koji, kad ga zarotiramo na ravnoj površini, rotira naginjući se oko okomitog smjera. Zemlja nije idealna kugla, a gravitaciono privlačenje Sunca i Mjeseca nastoji saviti os Zemlje i upravo to uzrokuje precesiono kretanje. Kao što okretanje Zemlje oko svoje osi uzrokuje smjenu dana i noći, kretanje Zemlje oko Sunca smjenu godišnjih doba, precesiono kretanje - naginjanje zemljine osi, uzrokuje smjenu era.

Mjesto astrologije u znanosti i u životu



Cjelokupnu znanost možemo predočiti stablom od kojeg deblo predstavlja filozofiju. Iz svakog debla razvijaju se grane, iz filozofije su izrasle sve znanosti. Filozofiji se priznaje status znanosti, astrologiji ne. Nije sporno da su se astronomija i geometrija razvile iz astrologije. Nije sporno ni da se astrologija temelji na znanstvenoj metodologiji, po čemu je jednako toliko egzaktna koliko i bilo koja druga znanost. Sporna je samo njena primjena u praktičnom životu, a prihvaćanje astrologije kao egzaktne znanosti dovelo bi do niza promjena prihvaćenih zakonitosti, pa i zakona.

Kako bi to izgledalo možemo pokazati na jednostavnom primjeru u sudskoj praksi. Zamislimo da je u toku suđenje ubojici. Pogledom u natalnu kartu okrivljenog uočit ćemo razloge koji su doveli do zločina. Jaki i neharmonični aspekti Marsa i Saturna pokazat će sklonost agresiji, a ako je i Uran sudionik ovih neharmoničnih aspekata, znat ćemo da je ta osoba sklona ispadima i afektima. Ako pogledamo tranzite (trenutne položaje planeta) u trenutku zločina, vjerojatno ćemo ustanoviti da je neka planeta potaknula realizaciju ovih neharmoničnih aspakata. I pored svega ovoga ipak nećemo očekivati da odvjetnik okrivljenog predoči sudu natalnu kartu okrivljenog i da se obrati poroti s riječima: "Gospodo, moj branjenik je osoba pod jakim utjecajima Marsa, Saturna i Urana, a tranzit Marsa je upravo u trenutku zločina zatvorio veliki križ s nabrojenim planetama. Sve ovo pokazuje da je krivac za zločin Mars, mog branjenika trebate osloboditi, a zatvorite Marsa!" Odvjetnik će upotrebiti drugi način, navesti olakotne okolnosti, teško djetinjstvo, utjecaj alkohola, neuračunljivost i pokušati dokazati da je zločin izvršen iz nehata ili u afektu. Sa takvom natalnom kartom osobe uistinu djeluju u afektu i nipošto s predumišljajem. Pa gdje je tu razlika? I nema je, osim što se ne predočava natalna karta i što se astrologija koja bi pojasnila razloge ili otežala dokaze, ne spominje. No spomenuli je ili ne, ona je tu. Stoji iza svih razloga ili načina, iza naših akcija, objašnjava i usmjerava nas.

Primjer koji sam navela je iz sudske prakse, ali i u svakodnevnom životu ona je u svemu prisutna, odjevena u nešto drugo, ili sakrivena iza nečeg drugog. Poznavanje medicine omogućava nam da dijagnosticiramo bolest i da je,eventualno, izliječimo, poznavanje astrologije omogućava nam da dijagnosticiramo život i da ga, eventualno, olakšamo.

U neka davna vremena, računanje položaja planeta i zvijezda bio je mučan i dugotrajan posao i razumljivo je da se radio samo za povlaštene i značajne osobe. Astrolozi su bili najučenije i vrlo poštovane osobe, a njihovi su savjeti slušani bez pogovora. Znanja kojima su baratali, bila su teško ili nikako dostupna većini, općenito slabo obrazovanih ljudi. Astrolozi su promatrali zvijezde i planete, njihove položaje u određenim periodima godine i mada su svi ti proračuni bili dugotrajni i komplicirani, po današnjim standardima i mogućnostima bili su relativno neprecizni. Sugestivnost, autoritet ili strahopoštovanje pred znanjem, najčešće je presuđivalo u prognoziranju ili savjetovanju. Zasluga svega toga je što je astrologija toliko dugo nosila svoje mistične halje, što su je doživljavali kao bezizlazni fatalizam, nepromjenljivo određenje.

I astrolozima je, zbog popularnosti ili komercijalnosti, odgovaralo mistificirati astrologiju, pa se tek u drugoj polovini dvadesetog stoljeća započelo s ozbiljnim, znanstvenim proučavanjem ovog područja. Svi, do tada nekritično prihvaćani astrološki čimbenici, podvrgnuti su statističkim provjerama, mnogi su odbačeni kao neosnovani, a mnogi se još uvijek provjeravaju, čime je ova, najstarija znanost, krenula pravcem koji će je dovesti na mjesto koje joj pripada, među egzaktne znanosti. Do tada, priznata ili ne, ona to mjestu u životu ionako zauzima.