Svake godine sve ranije počinje priprema za Božić. U mom gradu kampanja je počela prije tjedan dana tako da je  već sada grad je pun štandova i kučica  s kojekakvim komercijalnim proizvodima koji uglavnom ničem korisnom ne služe.

Sve je rasvijetljeno, a buka je sastavni dio nečeg što bi trebao biti dobar ugođaj. To sve bi nekako prebrodili da je to par dana prije Božića, ali ovo će trajati tjednima pa će većini ljudi biti jedina želja da nastane mir i  ta silna mašinerija koja stavlja naglasak na komercijalno i materijalno umjesto na duhovno, konačno utihne.

Sve je iskomercijalizirano do granica zdravog razuma. Građani u prosincu potroše više novaca nego kroz cijelu godinu na kupnju proizvoda kojima su bombardirani reklamama proizvođača koje ih pozivaju da kupuju skupe poklone najmilijima pa vidimo koliko to stresa proizvodi kod ljudi. Kupiti savršeni poklon nije lako. Imate ljudi koji se i ljute ako nisu dobili poklon po njihovoj mjeri. Pitam se koliko je to ludilo daleko otišlo.

Bit Božića je sasvim nešto drugo to kao da je zaboravljeno. Gdje je nestao Bog? Isus je rođen u štalici na slamici. Njegov je rođendan Božić kojim se slavi njegovo rođenje pa prema tome vrijeme darivanja bi trebalo značiti samo darivanje ljubavi. Zar smo to zaboravili? Božićnu radost možemo širiti dobrim djelima, a ne skupim poklonima. Božji sin je darovan nama i mi smo dužni darivati Krista, a ne druge ljude. Božić je blagdan koji nas poziva na mir i veselje, a ne na trčanje po šoping centrima.

U vrijeme kada sam bila dijete stavljali smo slamu na pod , mama je ispekla male kolačiće koji su lijepo mirisali , okitili smo bor ukrasima koje smo sami napravili. Zajedno smo se molili i pjevali Božićne pjesme išli na misu i bili smo sretni i bez današnjeg sjaja i skupih poklona.

Dragi naši čitatelji bilo bi nam drago da podijelite svoje mišljenje kako vi doživljavate Božić današnjih dana i kakav Božić bi vi željeli.

Pišite nam, a mi ćemo vas za vaš doprinos ovoj temi kao i uvijek nagraditi.

Redakcija magicusa