Uvijek su na ovom svijetu nekome i negdje izvanredni uvjeti, no nikada nisu bili istovremeno u cijelom svijetu. Čak su i svjetski ratovi imali nekih kutaka svijeta u zavjetrini, iza i izvan borbenih linija.

Sam Isus je po bibliji rođen u progonstvu, u zemlji pod Rimskim protektoratom, progonio ga je vlastiti kralj Herod u strahu za vlastitu poziciju moći, još prije njegovog rođenja.

Sve izbjeglice našeg vremena se mogu identificirati sa tim bijegom i sve države pod stranom upravom sa Isusovom domovinom iz tog vremena, pa ipak siromaško rođenje je bogati moderni svijet zatrpao dekadentnim sjajem, pozlatom i kičerajem.

Zbog prijetnje smrću i prije rođenja Marija i Josip su pobjegli u Betlehem. Sada sa svih strana korona prijeti smrću, prijeti svima i nema se kuda pobjeći, ali svejedno je svijet okićen i osvijetljen zlatnim sjajem. 

Sve je to postalo nekako lažno, pa iako ta raskoš skriva ružnoću svijeta i prividno razbija opću depresiju i beznađe, nema taj folklor nikakve veze sa stvarnim i pravim smislom Božića. Čemu taj privid normalnosti, ako ljude opet tjeraju u izolaciju?

Kome to vani sjaji, ako ljude opet tjeraju u kuće?

Ta zlatna prašina raskoši skriva lažno lice takozvanih demokracije, puni džepove bogatim trgovcima, tužnu istinu da svijet skupo plaća državne vladajuće aparate, a ipak sve važne stvari i dalje rješavaju mali ljudi kroz humanitarne akcije. 

Da me netko ne bi pogrešno shvatio, humanitarnost je hvalevrijedna, ona je nada svijeta, ali umjesto prigodnih humanitarnih akcija koje su samo kap u moru ljudskih potreba, ne bi li nekako trebali natjerati vlasti da rade svoj posao za koji su dobro plaćeni i preplaćeni, a ako im se učini premalo sami si uzmu koliko im treba. 

Da ne idem dalje iz našeg dvorišta, bolnice se opremaju humanitarnim akcijama, za liječenje rijetkih bolesti mali ljudi skupljaju donacije, iza potresa što je napravljeno, napravili su volonteri. Kada će država početi raditi za ljude, to joj je svrha, to joj je posao?

Slušam svakodnevne korona proglase i ne mogu ne vratiti se u Isusovo doba, koji je kao odrastao mladi prorok bez straha otišao među gubavce. 

Sada opet imamo samo proroke straha i propasti, a ni sa tv propovjedaonica baš ne čujem riječi ohrabrenja. 

Što se dogodilo doktorima, što se desilo medicini, što je u glavama i dušama svećenika...???

Svijet se pogubio i raspametio...!!!

Koliko puta se Isus mora roditi da spasi ovaj svijet i treba li ga još spašavati?

Samo skromnost i poniznost mogu donijet obnovu i spas, ali ne donose zaradu i lako ih je zatrpati besmislom kiča...

Taj smisao Božića je ostao negdje duboko pod kičastim zlatnim naslagama komercijalnog, umjetno proizvedenog Božića...