Malo povijesti o kićenju Božićnog drvca u ovom vremenu u kojem je "proizvodnja Božića" postalo unosna industrija koja okreće vrtoglave zarade svake godine. 

Najveći proizvođači sveg tog Božićnog kičeraja su Kinezi, koji baš i nemaju neke velike veze sa kršćanstvom.

Naravno, nitko se ne slaže o porijeklu kićenja Božićnog drvca. Neki zapisivači tvrde da je običaj preuzet i starih kultova prirode, neki kažu da je preuzet iz starih religija koje su štovale rađanje mladog boga Sunca, neki životopisi svetaca taj običaj pripisuju sv. Bonifaciju koji je u 7 stoljeću naišao na te poganske kultove u Engleskoj i Francuskoj, pa kada ih nije uspio zatrti, lijepo ih je integrirao u kršćanske Božićne običaje. 

Drugi tvrde da su protestanti uveli ovaj običaj i raširili ga prvo po europi, a onda i po cijelom svijetu, a okićeno drvce je simbol edensko drveta znanja.

Kod nas je taj običaj zaživio tek u 19 stoljeću i preuzet je iz germanskih običaja. U prvo vrijeme su ljudi kitili i listopadno drvce, a zimzeleno je tek kasnije ušlo u običaje.

Pomor zimzelenih borića se pokušao zamijeniti plastičnim borovima što samo povećava gomile plastičnog otpada. Uglavnom, Božić je postao vrijeme ogromnog trošenja, razmetanja i na kraju bacanja, tako da osjećam dužnost opisati siromaški Božić iz vremena kada se ništa nije bacalo.

U mom djetinjstvu nikada nismo kupili drvce, posjekli smo običnu smreku (borovicu, kleku) u našoj šumi, okitili je slijepljenim polovicama ljuski od oraha umotanim u foliju od čokolade za kuhanje s kojom je mama radila domaće "oblatne" (napolitanke).

Izvadili smo jezgru oraha iz pažljivo razdvojenih polica, grubo je nasjeckali za kolač, a ljuske spojili u kuglice, koje smo onda umatali u foliju od čokolade ili je bojili srebrnom ili zlatnom bojom za peći.

Jaja koja je mama koristila za kolače bi probušila na oba kraja, ispuhala sadržaj, a od ljuski napravila ptičice (davno prije nego su Kinezi počeli proizvoditi ptičice za bor) i to tako da je rep i krila nalijepila od šarenih papirića, a glavu ptičice od komadića tijesta za kolače.

Cijela kuća je opojno mirisala na domaće kolače i ostalu slasnu hranu koja se jede samo za Božić, nenadoknadivo, pogotovo u konzumerskom vremenu kada je sve svima dostupno svaki dan, barem u teoriji.

Lance smo radili od starih novina, snijeg od razvučene vatice iz kutijica s lijekovima, ma sve nam je bilo ukras. U odnosu na današnje konfekcijske Božiće, naš je bio pravi dizajnerski i svake godine drugačiji.

Jedini kupljeni nakit su bili svileni bomboni za bor, kojima smo se veselili, jer smo ih kad bi raskitili bor smjeli pojesti.

Nismo imali ni poklona pod borom, za Božić smo dobivali novu odjeću i stvari koje su nam trebale.

Danas imućni ljudi plaćaju dizajnerima i dekoraterima za skupo aranžirani Božićni ugođaj, a možda je opet na vratima skupoća, oskudica i besparica koje iz vas izvuku neke kreativne ideje s kojima je sve ovo i počelo...

Opet su neka teška vremena, u kojima ima svega, ali sve veći broj ljudi si ne može priuštiti ni ono najnužnije.

Ne postoji propis kako bi Božićno dekoriranje trebalo izgledati.

Budite originalni, budite svoji, usudite se biti drugačiji.

Uštedjet ćete i osjećati se bolje nego ikada prije.

ps. sve slike su sa interneta