Židovi se pripremaju za proslavu nove 5782. godine

Židovi diljem svijeta počeli su se pripremati za trotjedno razdoblje "velikih židovskih blagdana", koje počinje u srijedu zalaskom sunca i dolaskom Nove godine - Roš hašane.

Po židovskom kalendaru, koji je kombinacija solarnog i lunarnog kalendara i po kojem dan počinje zalaskom sunca, četvrtak je prvi dan nove 5782. godine.

Većina od 5,77 milijuna Židova u Izraelu i osam milijuna diljem svijeta počet će novu godinu tradicionalnim svečanim večerama, tijekom kojih se, među ostalim, jabuka umače u med, što je simbol nade u slatku godinu. Židovi jedan drugome tradicionalno požele "Šana tova", to jest "dobru godinu", ali ne pale vatromet i ne odbrojavaju, kao što je to običaj na Zapadu tijekom dočeka Nove godine.

Židovska Nova godina ili Roš hašana traje dva dana, od zalaska sunca u srijedu do zalaska sunca u petak, i obilježava početak desetodnevnog razdoblja molitve, introspekcije i kajanja, koje kulminira postom na Jom kipur, Dan pomirenja, najsvetiji i najtužniji dan židovskog kalendara, kada se Židovi prisjećaju svojih pokojnika.

Toga dana Izrael praktički miruje, ulice i autoceste su prazne, a Židovi vjernici dan provode u molitvama, tražeći oprost od Boga i ljudi, zbog grijeha koje su počinili protekle godine.

Izraelska vojska u srijedu je zatvorila Zapadnu obalu kako bi spriječila moguće napade palestinskih ekstremista tijekom židovskih blagdana, javlja agencija DPA.

(izvor:wikipedija)

Židovi: narod i jezik

Judaizam je za Židova vjera i 'način života'. Fizički i po jeziku Židovi se danas mnogo ralikuju od mjesta do mjesta.

Zid plača, Jeruzalem.

Njih ipak danas najviše dijele na dvije glavne grupe.Prvu grupu čine Aškenazi (jidiš: jedn. Ashkenazi, mn. Ashkenazim), ova riječ u u hebrejskom označava 'Nijemca'. Mnogi Aškenazi živjeli su u Njemačkoj, gdje su govorili jezikom jidiš, te središnjoj i istočnoj Europi. Tokom Drugog svjetskog rata mnogi Aškenazi su stradali po logorima.

Druga grana Židova poznata je kao Sefardi (Sephardi), u hebrejskom označava ‘Španjolca’, njih ima danas u Španjolskoj, Portugalu, Sjevernoj Americi i na cijelom području gdje se nekad prostiralo Tursko Carstvo, kamo su se odselili nakon progona iz Španjolske.

Ine grane Židova nazivane su raznim imenima: Beta Israel ili Etiopski Židovi, u sjeveroistočnoj Africi; Buharski Židovi, u središnjoj Aziji; Perzijski Židovi, Iran; Mizrahi, grupe Sefarda u sjevernoj Africi; Jemenski Židovi; Omanski Židovi; Romanioti u Grčkoj; U Italiji su poznati Bené Roma Židovi. Židova ima i na Kavkazu, Kini, Indiji, i drugdje. Sastavni dio imena raznih grupa Židova su riječi 'Beta', 'Bene' ili 'Bnei'. Mnoge grupe Židova u svijetu danas nalikuju narodima u čijoj sredini žive i služe se jezicima zemlje-domaćina.

Samostalna Hrvatska

U razdoblju raspada Jugoslavije i proglašenja neovisnosti Hrvatske, došlo je 1991. i do raspada „Saveza jevrejskih općina.“ Jedan od glavnih razloga bile su i različite političke pozicije na kojima su stajali Židovi u pojedinim republikama. Dok je u Srbiji osnovano Društvo srpsko-jevrejskog prijateljstva s ciljem pridobijanja simpatija svjetskog židovstva. U početku borbe za hrvatsku neovisnost, krajem 1990. godine izražene su među vodećim Židovima u Hrvatskoj bojazni da će se pojaviti i antisemitski pokreti i osjećaji, no kasnije su podržali hrvatsku neovisnost i tadašnju hrvatsku vladu, te lobiraju u svjetskom židovstvu i u Izraelu u korist Hrvatske. U vrijeme Domovinskog rata, u neprijateljskoj vatri oštećena je sinagoga u Dubrovniku, kao i sjedište Židovske zajednice u Osijeku. U Zagrebu, teroristička je bomba u kolovozu 1991. oštetila urede i molitvenu dvoranu Židovske općine, a druga je oštetila židovski dio groblja.

U rujnu 1992. svečano su otvorene obnovljene prostorije Židovske općine Zagreb, a obnovu su djelomično financirale lokalne vlasti. Iste godine započinje zajedničko djelovanje židovskih općina u Hrvatskkoj, a 1995. osniva se „Koordinacija židovskih općina Hrvatske“, a na čelo joj dolazi Ognjen Kraus. U toj Koordinaciji djeluje isprva devet općina (Čakovec, Daruvar, Dubrovnik, Osijek, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Virovitica, Zagreb), a 1999. pridružila im se i Židovska općina Koprivnica. Računa se da u Hrvatskoj danas živi oko 1.700 Židova.

Od 1998. kao glavni rabin u Hrvatskoj djelovao je u Zagrebu rabin Kotel Da-Don, no 31. svibnja 2005. Vijeće Židovske općine Zagreb odbilo produžiti s njime ugovor, te je došlo do raskola unutar zajednice. Od Židovske općine Zagreb odvojila se skupina koja je podržavala rabina Da-Dona te osnovala Židovsku zajednicu „Bet Israel“, također sa sjedištem u Zagrebu. Ovu je zajednicu 21. srpnja 2006. službeno priznala Europska rabinska konferencija, a iste je godine za prvog predsjednika izabran Ivo Goldstein. Židovska općina Zagreb, imenovala je za zagrebačkog rabina Zvi Eliezer Aloniea[1]. Odnosi između dviju zagrebačkih židovskih zajednica ostali su zategnuti, ponajprije zbog nerješenih imovinsko-pravnih pitanja.

Od siječnja 2008 na mjesto zagrebačkog rabina dolazi Luciano Moše Prelević.

16. ožujka 2008., u nazočnosti predsjednika Stjepana Mesića židovska vjerska zajednica „Bet Israel“ otvorila je na Mažuranićevu trgu u Zagrebu sinagogu uz koju su i prostorije zajednice što ih joj je ustupio grad Zagreb.

U Republici Hrvatskoj djeluje i Židovska zajednica „Chabad“ lubavičevskih hasida, kao treća i ujedno najmlađa židovska vjerska zajednica. Na čelu zajednice nalazi se njen duhovni vođa rabin Pinchas Zaklos.