Što je Božić i kako ga u svari treba proslavljati?
Mislim, najbolje sa vraćanjem na tradicionalno, stare, kršćanske i katoličke, naše posavske običaje, modernizirane samo u onoj mjeri koja ne narušava duboki religiozni smisao Praznika rođenja Isusa Krista, sa duhovnim, osjećajnim ispred materijalnog, sa neprolaznim istinskim vrijednostima umjesto materijalnih poriva, sa više ljubavi.
Što je to Božić? To mora definirati i odgovoriti svako za sebe.
Božić su duhovne i druge pripreme za taj kršćanski praznik, koje obično, u širem smislu, počinju od Svete Kate (“Sveta Kata, snijeg za vrata”).
Božić su početak ispovijedi i duhovne obnove, odbično od Svetog Andrije, za kojeg se govorilo “Sveti Andrija, zavezanija”, što je značilo da od tog dana nije više dopušteno praviti svadbe i igranke, veselja.
Božić je “tucindan”, dan uoči Badnjaka, kada su se pripravljale božićne pečenice, bibe i čekale do sutradan da se peku.
Božić je krizban, božićno drvce okićeno snijegom od vate i šećernim četvrstastim bombonama u «zlatnim» svjetlucavim folijama raznih boja.
Božić su položaji na Badnjak, dječica koja rano uzjutra na ulazna vrata stavljaju suvu hrastovu granu sa lišćem - „sušanj“ i viču: „sušanj na kuću - položaj u kuću!“, sjedaju pored šporeta, džaraju vatru i bacaju vani pepeo, jedu pečeni dublek (morkinja), hrane živad i kao nagradu odnose sa sobom jabuke i orase, slatkiše, suve šljive, položajsku kobasica i kruh…
Božić je varica (kuhani kukuruz) koja se na Badnjak preko dana jela.
Božić su božićne pečenice koje se peku na badnjaki i izazovi kada s njih u tevsiju s kapljevinom otpada hrskava kožarica, ali se probati ne smije i neće, sve do povratka sa ponoćke.
Božić je slama koju su otac ili glava obitelji naveče unosili u kuću, sa “Faljen Isus, čestit vam Badnjak i sveto Isusovo porođenje!” pozdravljali, ukućani ih u ruku cjelivali, slamu svetom vodom škropili i dugo oko sinije na sredini sobe Bogu se molili.
Božić je prastaro pravilo lijepog ponašanja, da se na Badnjak naveče ne ide u posjete drugim kućama (ne zove telefonom!) i time ne ometa obiteljska molitva, večera i mir.
Božić je posna badnja večera: bijeli gnjecani grah, kisele prokole, nemasna gibanica, suhe šljive, orasi i rakija…
Božić je mlada božićna pšenica koja služi kao svijećnjak, sije se na Svetu Luciju, 13. prosinca, a na kraju večere svijeće se gase koricom kruha umočenog u rakiju ili vino.
Božić je ljetnica, kruv zakuhan uoči Badnjaka, izjutra prekuvan, ukrašen i pečen. Ukrašava se različito, ali se obično prave simboli: križa preko cijelog kruva sa ružom u sredini, u svakom od tako dobijena četiri polja pravi se po jedan simbol plodnosti i berićeta: mjesec i zvijezda, krmača sa tri praseta, klas pšenice i bure rakije. Na ljetnicu se za večerom stavlja božićna pšenica sa svijećama.
Božić su petrolejke lampe ili fenjeri (u današnje vrijeme sijalice) koji su gorili po čitavu noć.
Božić je spavanje cijele obitelji na slami pokrivenoj pređnom ponjavom.
Božić je odlazak u crkvu na ponoćku:
“Radujte se narodi, kad čujete glas,
Da se Isus porodi u blaženi čas...”
Božić su svete mise na svetog Stjepana (drugi dan Božića) i na svetog Ivana (treći dan Božića), “Čestit Božić, Sveto Isusovo porođenje i Sveti Stjepan (Ivan)”, i odlazak u crkvu pokloniti se jaslicama.
Božić su “vodičari” koji su išli po kućama od trećeg dana Božića, predvođeni prakaturima i parokom i posvećivali kuće, kupili nobet (crkveni porez). Dok se ranije znalo u vodicu ubacivati “gvozdene pare” (zveka) kao prilog za sjemeništa, danas se to već može uraditi online – preko interneta. Ali "zveči" drugačije?
Božić su Mladjence, četvrti dan Božića, kada rano izjutra, obično starije žene zatiču djecu na spavanju i tuku šibom vičući „u dužinu - u širinu!“, da bi djeca bolje rasla, ona mršavija “u širinu!“, a ona debljuškasta „u dužinu!“.
Božić je dan prije Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, 06. siječnja, Vodokršće kako se znalo kazati, kada se blagosilja, posvećuje (slana) voda i kući se nosi bogojavljenska sveta voda, koja se koristi za sva posvećivanja i religione obrede preko cijele godine.
Božić su jaslice i okićeni borovi koji su znali u crkvama ostajati sve do Svijećnice, poznatije kao Marino i još poznatije po na taj dan blagoslovljenim “marinskim svijećama” koje se pale kada neko umre. Svijećnicom se okončavaju božićni običaji u širem smislu.
Božić je nevino djetešce, mlađi brat ili sestra koji spavaju na bubarici u šibom pletenoj bešiki.
Božić je ljubav i opraštanje, zaboravljanje malih, sitnih, ali i onih krupnih, ovozemaljskih razmirica i svađa. («Ljubi bližnjega svog kao samog sebe»)
Božić je mir, unutarnji, duševni, sakralni, ali i onaj opći.
bglavac
irida
edin.kecanovic
