Svi Sveti, Halloween, Dušni dan, Dan mrtvih… Ovih dana čujemo sve ove izraze, a rijetki znaju što točno znače i što zapravo predstavljaju. Za Vas smo malo istražili ovu temu i kako i obično, uz njih ćemo Vam opisati običaje koji se pojavljuju u našoj zemlji vezano uz ove dane.
Halloween
Poznat je i kao Noć vještica. Obilježava se u noći uoči blagdana Svih svetih, dakle 31. listopada. Ova tradicija dolazi iz anglosaksonskih zemalja i veže se za poganske običaje. Danas se često može čuti kako vjernici kršćanske vjeroispovijesti ne bi trebali slaviti ovaj dan za koji se vežu simboli poput bundeva, upaljenih baklji, maškare… Promatramo li ove simbole i njihovo značenje možemo povući paralelu između običaja Halloweena i naših pokladnih običaja koji se održavaju u veljači. Nekada se vjerovalo da maškare tjeraju zle duhove, a paljenje vatre simbolizira svjetlo koje pomaže dušama pronaći njihov put. Ono što je različito u ova dva običaja jest vrijeme obilježavanja. Halloween obilježava završetak plodne godine i ulazak u zimu, dok naše poklade slave izlazak iz zime, razdoblja mirovanja prirode i početak plodnog dijela godine. Prema drevnim Keltskim običajima, Halloween je zapravo ispraćaj stare godine i početak nove. Promatrajući Halloween u ovom kontekstu, više se i ne čini toliko pogrešnim, samo smatramo da trebamo poštovati našu kulturu i tradiciju kada su u pitanju ovakvi blagdani jer u našoj kulturi postoji vrijeme i za takve običaje, a to vrijeme ipak nije sada.
Svi sveti
Blagdan Svih svetih obilježava se prvog dana u studenom. Prvi tragovi koji govore o ovom blagdanu javljaju se već u 4.stoljeću, a u 8.stoljeću papa Grgur III. premjestio je ovaj blagdan na 1. studenoga kako bi se poklopio s već gore spomenutim Keltskim blagdanom „Samhain“ koji je označavao Novu godinu.
Običaji koji su se javljali u Hrvatskoj vezano uz ovaj blagdan su vrlo interesantni, a neki od njih se održavaju još i danas. Svima nam je poznato da ovoga dana posjećujemo grobove i uređujemo ih, kitimo cvijećem, palimo svijeće… Toga dana se prisjećamo svih onih službeno proglašenih svetima, ali i onih koji su neupadljivo, savjesno obavljali svoje dužnosti, podnosili nepravde, pokorom i trpljenjem zadovoljili svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost kao što su roditelji, vrijedni radnici, vojnici, odani prijatelji… Ovoga dana posjećujemo njihove grobove kako bi im se zahvalili i kako bi nas preporučili.
Osim ovog svima nam poznatog običaja, ima i onih manje poznatih. Ovaj blagdan je u narodu poznat i kao mali ili prvi Božić. Obilježava se tako da se prvi put u godini peče orehnjača ili makovnjača, jede se purica punjena kestenjem, blaguju se kruške i jabuke, med… Također, odrasli su znali namjerno ostavljati mrvice kruha na stolu kako bi na Dušni dan uvjerili djecu da su u kući bile „dušice“. Uz to, poznat je i običaj u kojem su se na stolu ostavljale čašice i rakija kako bi se duše predaka mogle počastiti.
Zanimljiv je i običaj ostavljanja znaka na grobu. Kako su nekada jedini društveni događaji bili vezani uz svetkovine, mladi su jedino na takav način mogli upoznavati moguće partnere. Na dan Svih svetih bi momak nacrtao križ na grobu osobe iz čije obitelji mu se sviđa djevojka. To je bio znak da će na dan sv.Andrije (30.11.) u tu kuću doći prosci.
Postoji i jedan neobičan običaj u slavonskom selu Drežnik koji se još i danas djelomično održava. Radi se o običaju kada se pleše kolo ispred crkve na sam dan „Svisvetih“ a prate ga i rutuali takozvanog „muntanja“, odnosno dražbe na kojoj se prodaje prikupljeni kukuruz ili tradicijski ručnici. Novac koji se prikupi daje se crkvi. Nedavno je snimljen i dokumentarni film o ovim običajima koji će se ovih dana nekoliko puta emitirati na programima HRT-a.
Dušni dan
Dušni dan se obilježava 2. studenog i toga dana se slave svete mise za sve duše umrlih vjernika. Prema tradiciji se na taj dan obilazi grobove pokojnika, ali se ovaj običaj iz praktičnih razloga prebacio na dan ranije pošto je u većini zemalja, pa tako i kod nas, 1. studenoga neradni dan.
Dan mrtvih
Često se Svi sveti ili Dušni dan nazivaju i Danom mrtvih što nikako nije točno. Ne zna se kako je došlo do ovog naziva. Pretpostavlja se da je do toga došlo iz neznanja, zbog nedostatka vjere ili pogrešnog tumačenja tradicije jer u kršćanstvu nema mrtvih pa analogno tomu nema ni Dana mrtvih. Prema našoj vjeri je ljudska duša besmrtna, njen život se nakon smrti mijenja ili ne prestaje.
Autor:
Ivana Pavletić (Lička)
irida
edin.kecanovic
