Takvu važnu ulogu krizantemi su dodijelili u Belgiji i Austriji, no drugdje u svijetu smatraju je cvijetom radosti i dugovječnosti. Zato u njenoj ljepoti uživaju za mnogih svečanih prigoda, ili dok je promatraju na cvijetnim lijehama.
Krizantema je omiljenim cvijetom postala još u 15. stoljeću prije Krista, kad su je zapazili kineski vrtlari.
Vjerovali su da ima čudesne moći i da vraća izgubljenu životnu snagu. Zato se od njena korijena pripravljao eliksir, a latice i mladice nudile kao salata.
To je bilo više nego dovoljno da cho (kako su zvali krizantemu) postane najpopularnijim cvijetom, pa je njemu u čast prozvano gradsko središte Chu-Hsien (Grad krizantema). No Kinezi su dugo i ljubomorno čuvali tajne najdraže cvjetne biljke, pa zato tek u osmom stoljeću osvaja Japan. Agilni otočni vrtlari svojski su se posvetili uzgoju te pridonijeli da postane nacionalnim cvijetom.
Carska obitelj prisvaja ju kao zaštitini znak, pa završava na njenom pečatu. S vremenom postaje i glavnim motivom prestižnog odličja viteza, koje i danas dodjeljuje car Akahito. Zato je razumljivo da se krizantema isprva sadila samo u carskim i plemićkim vrtovima. No čim je uzgojeno 16 novih vrsta obožavanog ichimonjiginu cvijeta, postala je ponosom i drugih vrtlara. Otad je inspiracija pjesnicima, glazbenicima i slikarima, koji krizantemom ukrašavaju porculansko posuđe i kimona.
Jedan je u 17. stoljeću dospio u Nizozemsku, te potaknuo Jacoba Layna da obožavani cvijet Dalekog istoka 1688 godine predstavi zemljacima. Potom ga današnjim imenom krsti švedski botaničar Karl Linneeus, spajajući grčke riječi chrysos (zlato) i anthemon (cvijet). Krizantemu opisuje kao mali žutobijeli cvijet nalik na tratinčicu, kakvim ostaje dok je ne kultiviraju engleski cvjećari.
Prve stabljike raskošnijih cvjetova izložili su Chelsea parku i potakli cvjećare Europe, Azije, Amerike i Australije da krenu njihovim stopama. Do kraja 20. stoljeća već je u cvjećarskim krugovima bilo poznato preko 5000 krizantema različitih oblika cvjetova (jednostavnih s jednim do dva reda latica, te punih poput pompona, loptastih, kovrčavih, baletnih, kišobranastih, japanskih i zrakastih). Latice su im bile ružičaste, narančaste, ljubičaste, tamnocrvene, bijele, žute, bakrene i boje lososa.
Stručnjaci ih razlikuju prema kompliciranim latinskim imenima, a brojni površni ljubitelji razlikuju ih po boji i izgledu cvjetnih glavica.
Zanimljivo je da su krizantemu Amerikanci prozvali kraljicom uvelog cvijeća, a tamošnji je mladići radosno daruju djevojkama. Dakako, ne samo ubrane u vrtu, već i uzgojene u plastenicima i staklenicima.
Širom svijeta održavaju se cvijetno izložbe na kojima je krizantema glavna atrakcija. Na njima se izlažu aranžmani kreirani poput skulptura, tapiserija, kaskada "sazidanih" od stotina tisuća krizantema. Održava se i festival krizantema. U Japanu se za vrijeme festivala uživa u lutkama odjevenim u kimono od dan ranije ubranih cvjetova, a remek-djelo su posebno obučeni ningyo-shi umjetnici. Naveliko se pjevaju i recitiraju pjesme posvećene krizantemi, kupuju sadnice i suveniri, porculansko posuđe, te tkanine s uzorcima jesenskog cvijeta.
Jedna od najvećih atrakcija je američki višetjedni festival u Longwood Gardensu, u Pennsylvanijskom Kennett Squareu. Posjetitelji se dive harmoniji od oko 20.000 besprijekorno složenih krizantema prema tradicija Dalekog istoka i zapadnjačkih cvjećara.