Približavamo se mjesecu studenom, koji započinje obilježavanjem blagdana Svi sveti, Dan mrtvih, Sisvete, Dušni dan, dan kad se sjećamo naših pokojnika. Razmišljamo što smo od njih baštinili, čime su nas zadužili ili ne. Blagdan Svih svetih nije samo uspomena na dobre i plemenite ljude. Naš su život nečim obilježili, usmjerili, možemo ih smatrati svojim uzorima i zato im želimo iskazati štovanje.

Nije to samo sjećanje. Pokupili smo od njih neke načine razmišljanja i obrasce ponašanja. Neki njihovi stavovi u nama još žive. Njihove vrijednosti su dio i naših vrijednosti. I oni su imali svoje mane, slabosti i nedostatke. Kome se trebalo oprostiti sve smo oprostili i idemo dalje.

Idem danas do groblja. Uoči svetkovine Svih svetih običaj je očistiti i urediti grobove naših najmilijih, okititi ih cvijećem i brojnim lampionima. Nema teških emocija, samo poštivanje i pomirenje.
Nije fizički nestanak njihov kraj. Počivali u miru!
Naši pokojnici nisu odsutni, nego samo nama nevidljivi.
Svojim očima punim sjaja oni gledaju u naše oči pune tuge. (Aurelije Augustin)

Bilo kako bilo, slavite li ovaj dan ili ne, odvojite trenutak da se sjetite svojih najmilijih koji više nisu s Vama, a onda pođite se družiti sa živima jer na današnji dan slavi se i život!

Sisvete – Blagdan Svih svetih

Podrijetlo blagdana Svi sveti (Sollemnitas Omnium Sanctorum)
Svetkovina Svih svetih posvećene je mnoštvu znanih, neznanih, zaboravljenih ljudi koji su bili krotki, ožalošćeni, pravednici, milosrdni, čisti, mirotvorci i posebno oni koji su progonjeni zbog Boga. Slavimo sve ljude koji su tako živjeli ovdje na zemlji da su zavrijedili biti na nebu, biti sveti. Slavimo one koji su lutali stazama života, griješili, ali su ipak smogli snage zlu reći dosta i obratili se Bogu. Dan Svi sveti poziva sve nas da se sjetimo kako su nas voljeli, bili požrtvovani, neupadljivi, nepravedno trpjeli... pokojnici koji su se spasili i čija su imena, kako se vjeruje, upisana u Božjoj knjizi života.
Pravi smisao posjete grobovima je da ih se ljudi sjete, da im zahvale što su činili dobro.

U Hrvatskoj je ovaj blagdan bio prihvaćen kao mali ili prvi Božić, pa se za taj dan pekla prva orehnjača ili makovnjača, jela se purica punjena kestenjem, kruškama ili jabukama, med i pouljeni grah. Ovaj stari običaj najvjerojatnije ima keltsku podlogu: u noći između Svih Svetih i Dušnog dana, na stolu se ostavljala litra vina i litra rakije, u otvorenim bocama i nekoliko čaša pokraj njih. Ukoliko tko od predaka naiđe tu noć, da se počasti…. Odrasli namjerno ostave mrvice na stolu kako bi na Dušni dan djecu uvjerili da su dušice bile.

Porijeklo svetkovine dana Svi sveti nalazimo još u IV stoljeću u Antiohiji (Bliski istok). Prema zapisima to je spomen dan na mučenike kojim se slave svi sveci, znani i neznani i to u nedjelju nakon Duhova, krajem mjeseca svibnja. Sveti Ivan Zlatousti, koji je služio kao propovjednik u Antiohiji prije nego što je postao carigradski patrijarh, održao je godišnju propovijedi povodom tog dana pod nazivom "Pohvala svih svetih mučenika na cijelom svijetu." Tijekom narednih stoljeća blagdan se proširio cijelom istočnom Crkvom, a do sedmog stoljeća postao je javni blagdan.

U zapadnu Crkvu blagdan Svih svetih mučenika uveden je kada je papa Bonifacije IV dobio starorimski hram Panteon od cara Phocas-a. Papa je dao, na 28 kola, prenijeti kosti mučenika iz katakombi, sahraniti ih u Panteonu i posvetio ga u čast Blažene Djevice Marije i svih mučenika. Od 13. svibnja 609. godine blagdan se redovno godišnje održava u Rimu.

Papa Grgur III. (731-741) posvetio je oko god. 740. u bazilici Sv. Petra u Rimu posebnu kapelicu u čast Spasitelju, njegovoj Majci, apostolima, mučenicima i svim svetima, te prenio dan Svih svetih na 1. studenoga.

Razlog je vrlo zanimljiv. Neki tvrde da je taj datum izabran kako bi katolička proslava, dan Svi sveti, zamijenila poganski keltski praznik Samhain (bog smrti) koji je označavao Novu godinu. Kelti su vjerovali da na ovaj dan duhovi šeću svijetom živih, jer tada duše onih koji su umrli tijekom godine putuju na drugi svijet. Ljudi su se okupljali i prinosili žrtve mrtvima, u obliku voća, povrća, životinja…Palile su se i velike vatre, kako bi se putujućim dušama pomoglo u prelasku na drugi svijet i kako bi se lutajuće mrtve odvratilo od opsjedanja živih.
Drugi misle da je pravi razlog za promjenu datuma prehrana hodočasnika. Opskrba hranom brojnih vjernika je bila lakša poslije žetve, nego li u proljeće.

Na zahtjev pape Grgura IV, car Louis Pobožni (840) uveo je blagdan Svih Svetih na svojim područjima. Uz suglasnost biskupa Njemačke i Francuske naredio je da se svetkovina Svi sveti održava 1. studenoga u cijelom carstvu. Papa Siksto IV (1484) uveo je blagdan kao obvezan za cijelu Latinsku Crkvu.

Dušni dan – Dan mrtvih

Requiem aeternam dona eis (Pokoj vječni daruj im) - Spomen dan svih vjernih mrtvih.
U narodu postoje predrasude ili nepoznavanje blagdana Dušni dan, koji se tretira kao Dan mrtvih. To je netočno interpretiranje kršćanskog kreda, jer katolici vjeruju kako smrt nije kraj već početak života s Bogom.

"Dan Svih svetih i Dušni dan prate dva simbola, simbol svjetla - upaljene svijeće i simbol života - živo cvijeće"
(Fra. Sebastijan Golenić)

Spomen blagdan na duše pokojnika uveo je opat Sv.Odilo iz Cluny-a (1048). On je izdao uredbu da samostani slave 2. studenog kao Spomen svih vjernih mrtvih (omnium Defunctorum). 1. studenoga, nakon večernje, trebaju zvoniti zvona, a sljedećeg dana služe se mise za pokoj duša u čistilištu. Zvona Dušnog dana zovu čovjeka da se sjeti svoje ljudske sudbine.

Mnogi benediktinski samostani su blagdan Dušni dan proširili po Europi, a u 14 st. (1311) dobio je službenu potvrdu Vatikana. Papa Benedikt XV 1915 je dopustio svećenicima da služe tri Mise na Dušni dan kako bi se povećala pomoć vjernim dušama u čistilištu: jednu za koga god žele namijeniti, drugu na nakanu Svetog Oca, a treću za sve vjerne mrtve.

Na Dušni dan pale se svijeće, a okićeni grobovi škrope posvećenom vodom (Blagoslov grobova). Kršćanski svijet vjeruje da paleći svijeću za dušu umrlih, svjetlom tjeramo tamu i pomažemo duši da nađe put u raj.

Brojni drevni običaji, vezani uz svetkovinu Svih svetih i Dušni dan, nastali su kroz stoljeća: služenje svete mise, kićenje grobova i molitva na grobljima. Ovaj običaj je zajednički svim katoličkim zemljama, kako u Europi tako i u Americi.

U popodnevnim satima Svih svetih ili u jutro na Dušni dan vjernici, a i oni koji to nisu, posjećuju grobove rodbine i prijatelja kako bi mogli obaviti ovu obvezu ljubavi i pobožnosti.

Tijekom tjedna koji prethodi blagdanu Svi sveti mogu se vidjeti brojni ljudi na grobljima kako ukrašavaju grobove svojih bližnjih cvijećem, vjenčićima od mahovine, lovora, bršljana, imele i šimšira, uređuju travnjak ili nasipavaju bijeli šljunak.

Svijeće - lampioni, nalaze se oko grobova ili u podnožju spomenika i pale na dan Svih svetih, kako bi gorjele preko noći. To je impresivan, nezaboravan prizor. Promatrati na stotine i tisuće svjetala, koja često tiho gore u tami i sumornoj samoći groblja. Ljudi ih nazivaju "svjetlima svetih duša".

Vidimo se na Sisvete, predvečer...kraj grobova...kad je već skoro mrak i svugdje gore svijeće, a na nebu se vide zvijezde... Bezbrojne svijeće obasjavaju cvijeće i imena naših pokojnih i tako stvaraju jedinstven prizor topline i poštovanja. Sve je nakako svečano, a tužno. Jedina večer u godini kad groblje Markovo polje tako posebno svijetli.

Zapaliti ćemo svijeću kod velikog križa i prošetati do mirogojskih arkada...Gledati kako po groblju titraju svjetla svih boja i slušati žamor ljudi... Misliti na sve one blagdane Svih Svetih na koje smo išli s mamom i tatom, nalazili se sa obitelji i susretali prijatelje... a onda išli na kolače, kestene i kuhano vino. Svi sveti su svetkovina koja je vjerski i državni praznik, ali i dan mnogih slučajnih susreta sa znancima, dalekim rođacima i prijateljima.

http://www.zadrugabraniteljamarkovopolje.hr/