SLAVLJENJE PREDAKA

   

Vrijeme je oblačno, kišno i žalobno, kao da i nebo oplakuje sve pokojnike koji su ikada živjeli na zemlji.

Iako svaka nova generacija u zanosu i žaru mladosti zaboravi da svijet nije počeo s njima, zaboravi čuvati nasljeđe prošlosti ipak postoje dani koji nas podsjećaju da svijet nije počeo s nama. Takvi dani su upravo pred nama:

HALLOWEEN (31. listopad)

SVI SVETI (1. studeni)

DUŠNI DAN (2. studeni)

Ovih dana se sjećamo svih onih koji više nisu s nama, ali čijim stopama mjerimo i svoje korake, čak i ako toga nismo svjesni. Običaji, pa i nazivi ovakvih spomen-dana religiozno i kulturološki mogu biti vrlo različiti, ali osnovna ideja je sjetiti se sa zahvalnošću i ljubavlju onih koji su otišli prije nas, ispred nas, a ovo je i vrijeme kad bi se intenzivnije trebali podsjetiti na vlastu smrtnost, da bi bili bolji ljudi..

HALLOWEEN (31. listopad)

Činjenica je da je blagdan Svi Sveti ustanovljen da istisne poganski keltski Halloween koji je također svečanost posvećena mrtvima. Stari Kelti su vjerovali da kad je pun mjesec, najčešće noć prije dana mrtvih, mrtve duše napuštaju svoje grobove, te nakratko opet dolaze na Zemlju i ...Dakle, Halloween je također dan posvećen mrtvima.

keltski križ, X. st.

Keltska religija, pretkršćanske religijske predodžbe, vjerovanja, obredi i običaji keltskih naroda Gala, Keltibera, Brita (predaka Velšana i Bretonaca) te Goidela (predaka Iraca i Škota). Prvi su joj tragovi iz pretkeltskog doba (←VII. do ←VI. st.), iz kojeg potječu najstariji arheološki nalazi (halštatska kultura), a postojala je sve do V. st., kad su kao posljednji keltski narod pokršteni Irci (432). Glavni izvor za poznavanje keltske religije su antički pisci (Posejdonije, Cezar, Tacit, Pomponije Mela), arheološki nalazi (tekstovi Kalendar iz Colignyja iz II. st., svetišta, kipovi božanstava)., tekstovi na irskom i velškom jeziku nastali nakon pokrštenja (Knjiga osvajanja, Maginobija).

Druidi (keltski svećenici) su štovali mnogo bogova, ali i prirodu i njezine elemente.Ukrašavanje grobova je pretkršćanski običaj.

SVI SVETI (1. studeni)

Ako pratimo kalendarsku crkvenu godinu vidimo da svaki svetac ima svoj dan, a u novije vrijeme se i po nekoliko svetaca utrpava u jedan dan. Vremenom (sada već preko 2000 g,) se svetaca toliko namnožilo da je broj dana u godini postao premalen da ih se sve obuhvati, pa je ustanovljen jedan jedinstveni dan Svih Svetih. Sveci su umrli ljudi koje je Crkva proglasila svetima. Pogansko Nebo je napučeno mnoštvom Božanstava, a kršćansko mnoštvom Svetaca.

Blagdan Svih svetih u Crkvi se slavio od 7. stoljeća u svibnju, ali je papa Grgur III. već u 8. stoljeću premjestio taj spomendan na početak studenog kako bi preklapanjem s mnogim poganskim običajima izbrisao nekršćanska sjećanja. Vrhunac najnovijega hrvatskog uvoza (pa mi nismo ni dužni koliko bismo mogli biti) pokazuje da su pogani vrlo žilava i otporna bića. Jer iz godine u godinu njihov Dan vještica angažira sve više oglašivača. Oglašavaju proslavu! Neki veliki trgovački centri organiziraju izbore miss Halloween. Uskoro bi novim misicama njihove svetačke biografije mogle biti oglašavane na naslovnicama tabloida pa, bude li love, i u izravnom prijenosu neke TV- postaje. Da se napokon upoznamo s onostranošću. Da se na nju izravno uključimo. Pa i proslavimo tu uspješnu kohabitaciju svetih, mrtvih i vještica.

 

DUŠNI DAN (2. studeni)

U kršćanskoj tradiciji se Dušni dan i dan Svih Svetih često poistovjećuju. Prvi kršćani čak nisu žalili za svojim mrtvima jer su jako vjerovali da su duše mrtvih ljudi već sa Kristom..., i oblačili su se u bjelo na sahranama ..., dok nasuprot tome u nekim ruralnim krajevima i dalje imamo skoro pravu „kazališnu predstavu“ naricanja nad pokojnikom, koja se ponegdje obnavlja na svaki Dušni dan, a narikače i naricanje također potječu iz pretkršćanskih vremena i vjerojatno su ti običaji iznikli iz užasa i nemoći pred smću.

Dušni dan je dan svijeća i cvijeća. Ne znam da li znate da je do četvrtog stoljeća bilo zabranjeno ukrašavanje grobova cvijećem (zbog zatiranja poganskih kultova koji jesu bili kultovi prirode)...

Zato se danas sa cvijećem koji put i pretjeruje, čak do neukusa, valjda se iskupljujemo mrtvima što nismo za njih imali dovljno vremena, strpljenja, pažnje i ljubavi dok su bili živi. Bilo kako bilo, ovo su dan kada cvijeće i svijeće koštaju previše.

Može li DAN MRTVIH postati i DAN ŽIVIH, postati jedan sveobuhvatni Dan svih duša? Kako Duša ne umire, posve je irelevantno šeta li zemaljskim prostranstvima ili nebeskim prostorima. Dakle, draže mi je ime za Dušni dan - Dan svih duša - nego Dan mrtvih, jer trebamo osvijestiti i vjerovati da su sve duše koje su ikada bile na Zemlji i dalje u bratstvu s Dušama koje još odrađuju svoje zemaljske zadaće.

Nisu li oba svijeta, svijet živih i svijet mrtvih neraskidivo povezana kao što je to umjetnik ovim uspravljenim lancem pokušao ilustrirati…?

Ove dane bi mogli nazvati i dani krizantema. Krizanteme su tradicionalno nadgrobno cvijeće, kojim se posebno na Dan svih svetih i Dušni danuređuju grobovi dragih i bliskih osoba. U Europu su krizanteme donesene iz Japana, gdje simboliziraju moć, vječni život, obilje i sreću. Budući da je ovo cvijeće jedno od rijetkih koje cvjeta na pragu zima, u Europi ima simboliku prolaznosti, smrti i žaljenja. Ali najvećim dijelom njegova simbolika potječe iz grčkog mita o nastanku krizanteme.

Nimfa Klitija zaljubila se u boga sunca Helija. Međutim, bogu se više sviđala njena sestra Leukotoja. Ljubomorna Klitija proklela je svoju sestru i na taj način uzrokovala njenu smrt. Nakon toga je pobjegla u pustinju, gdje je prema mitu devet dana samo sjedila na zemlji i gledala u sunce. Nije ništa jela ni pila. Kada je umrla njeno tijelo se pretvorilo u cvijet, nazvan krizantema. Cvijet se tijekom cijelog dana, baš kao i Klitija okreće prema suncu i prati njegovu putanju.

Koliko god siromašan džep bio, svatko će izdvojiti makar malo i pokloniti pažnju najmilijima koji više nisu među nama... 

Krizanteme su skupe kao dragi kamen, ali ni ostalo cvijeće za ove prigode nije jeftinije, a ponuda je stvarno bogata, maštovita i šarolika. 

Naravno, većina nas voli prirodno cvijeće, ali ono je nažalost zbilja preskupo obzirom na to koliko traje.

Ako ne volite umjetno cvijeće koje duže traje i u izradi je svake godine sve realističnije i živopisnije (svileni cvjetovi izgledaju jako lijepo) uvjek možete izabrati aranžman od suhog cvijeća koje će ipak duže trajati od bilo kojeg rezanog cvijeta ma kako lijep bio.

No i jedan cvijet je dovoljan za sjećanje, jer cvijeće s grobova odlazi u kontejnere brže nego li želimo…

Važno je da shvatimo da je štovanje predaka, tj. spomen na mrtve prisutan u svim kulturana, a da je i običaj kićenja grobova sveprisutan i raširen po cijelom svijetu. Na Tibetu, kod nomadskih i pustinjskih naroda počivališta nrtvih će u nedostatku cvijeća okititi šarenim vrpcama, ali će svakom biti jasno da je to posebno mjesto. U Kini i Japanu svaka kuća ima mali kućni oltar predaka. Zapadna groblja su često tako lijepo uređena i njegovana da ih svrstavaju u parkove i perivoje. Grobljanska arhitektura zauzima posebno mjesto po svojoj simbolici, raznovrsnosti i izvedbi. Varaždinsko groblje je po svojoj ljepoti i znamenitosti drugo u Europi.

    

  

Od skrbi za mrtve i o mrtvima žive: ukopnici (pogrebna poduzeća), klesari, cvjećari, komunalci (održavanje i čišćenje groblja), duhovnjaci (svećenici), glazbenici, kipari itd….sigurno nisam sve nabrojala. Eto, ta skrb više pomaže živima nego li pokojnima, njihove duše su se riješile ovozemaljskih briga….neka počivaju u miru!