Istinu da svemu jednom dođe kraj prihvaćam kao neminovnost, konstantu koja je nepromjenjiva.
Zar i naš život nije krhak i nestalan, lomljiv poput stakla, i tu činjenicu učimo se prihvatiti od rođenja?!
U svoj toj prolaznosti najteže je prihvatiti kako je nekim ljudima lako prodati prijatelja u bescijenje, a prijatelji znamo, mogu trajati za cijeli život.
Oni nemaju ograničen rok uporabe, nisu lako "kvarljiva" roba, nisu potrošni materijal kako to ljubavi znaju biti za neke ljude.
Prijatelj se njeguje s ljubavlju, bez obzira na sve bure i oluje, bez obzira na prolaznike, bez obzira na to što si u trenutku sam sebi dovoljan.
Prijatelja nije lako steći, nije ga lako zadržati.
A bez njih, bez iskrenih ljudi u svom životu, bez prijateja, svatko od nas je sam i više nego što to može pojmiti.