7
Upisao:
Božja iskra.
Dinaja, opusti se, zaboravi sve naučeno.
Učinit češ si ogromnu uslugu, poručuje mi Shanti i ja pokušah zaboraviti sve naučeno. Zaustavih se u trenutku buđenja i pogledah u nebo. Na istoku me pozdravljalo svitanje i ja se upitah kako zaboraviti, kako zaustaviti misli, kako izbrisati sjećanja? Kaja nas poziva da spoznamo jedninu, poziva nas na buđenje u NJEGOVOM snu. To je put bez pitanja, bez tumačenja, bez razumjevanja. Krenuh tim putem zaustavljajući misli, pretvarajući ih osjećaje koji su mi ipak, protiv moje volje tumačili taj proces buđenja u novom snu.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva X
Ljubav, ta čudesna droga opija u isto vrijeme dva mozga i dva srca. Ona izrasta iz dva različita materijala u nevidljivi svjetleći trag kojim se jedno biće ogleda u drugome.
Upisao:
Znanje je tek sjećanje!
Znanje je samo sjećanje
ljepta postojanja,
osjećanje osjećaja
ljubav, ta vrhovna svećenica sreće
ljubav, to čudesno znanje
za koje nisu uvijek potrebna osjetila.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistva IX
Sindrom Alice iz zemlje čudesa je ime bolesti kod koje se pacijentima, oni sami i sve oko njih čini u izgledu i oblicima promjenjenim. To su slike iz mašte u kojima se oni vide umanjenih dimenzija kao što je to doživjela Alica jedući gljivu. Mada je taj sindrom nazvan imenom dječje knjige i dijagnosticira se kod djece s glavoboljama, meni se čini, iz razgovora s Anom, da ona boluje od tog sindroma.
Upisao:
Probudimo se!
Probudimo se sjedinjeni u obećanju
da ćemo izaći među koplja
sunčeve svjetlosti
hrabro koračati među opustjelim srcima
i u svakom zrncu pjeska
zrcaliti samo ljubav!
Upisao:
Došao je toga dana....
i donio ljubav.
Upisao:
Ljubićasti san!
Ljubav u riječi i slici!
Upisao:
Srce hvala ti na ovom snu!
Srcem srcu od srca. Hvala ti drago srce da treperiš treptajima mojih davnih snova.
Upisao:
Ecce, vidi plavi planet !
Iz ljubavi i s ljubavlju plavoj ljepotici, našoj majci nad majkama, ZEMLJI, zemlji koja nas hrani i njeguje, koja nam oprašta, koja se samo ponekada pobuni vulkanima, potresima, poplavama, njoj u čast napisah ovaj tekst kao znak ljubavi prema koljevci u kojoj sam rođena, kao znak ljubavi prema grudi zemlje u kojoj ću jednoga dana počivati.
Upisao:
PANTA REI, vječna oda ljudskom postojanju!
Po mitu iz davne antike tu je bio i ulaz u HAD, granica između tame i svijetla, tu, jedan pored drugoga rastu lovor, znak sunca i jasnoće misli i bunika, znak tame i ludila duha. To je mjesto gdje se smjenjuju energije Apolona i Dionizija, mjesto gdje se one spajaju u simfoniju stvarnog postojanja.
Upisao:
Rijeka bez povratka
Vrijeme je rijeka, čudesan tijek vode u koji nemožemo dva puta ući. Trenutak je blješteća kapljica koja se našim postojanjem mijenja. Slijedimo trenutke, ne zaustavljamoj se, budimo vatra koja nema prošlosti jer prošlost je pepeo na kojem ne niče život. Život je pokret i vječno nastajanje, uvijek novi plameni jezici koji hrle u beskonačnost.
Upisao:
Poigrajmo se.
Ovo dobih mail poštom i želim podijeliti s vama.
Upisao:
Stostruka svijest
Sto pjesama iz sto mojih vrela,
Iz dubljine stostruke mi vode
Šiknu, viknu: Nije me raspela
Zarobljena boginja slobode.
Upisao:
Lijepa si zemljo moja!
Riječ pamti i sve u zapamćenju živi. Ne znam je li još igdje
upisana ona (riječ) koju izmišljajući tražim. U bezazlenim svojim
urama razumijevao sam govor grmljavine i razgovor darežljive
smokve i masline, znao sam što voda kaže zvijezdama i jauk ljuta
kamena. Netko mi je u snu bio otkrio nedokučiva otajstva
očinjega vida i čitao sam glatko sva slova krivopisana munjama,
ognjem, trusom, mrazom, po vodi, po zemlji, po nebu, po licu
i na dlanu ruke.
Upisao:
Moje riječi su kao zvijezde!
Država Washington je bila domovina Duwamish indijanaca, plemena koje se kao i svi indijanci osjećao dijelom prirode, prirode koju je volio, poštivao i generacijama živio u harmoniji i skladu s njom. 1855- te godine je, 14- i predsjednik Amerike, demokrat Franklin Pierce, ponudio plemenu da svoju zemlju prodaju bijelom čovjeku, a njima predložio život u rezervatu. Indijanci nisu razumjeli tu ponudu, nisu razumjeli kako se zemlja može kupovati i prodavati.
Poglavica Seattle je pismom odgovorio velikom bijelom poglavici.
Upisao:
Sofija, majka nad majkama!
Sofija, majka nad majkama, proizašla iz gnostičkog vjerovanja u početak, majka koja je bezživotnoj materiji udahnula dušu, njoj u čast danas palim svijeće, simbole SVIJETLOSTI, svijetlosti koju nazvasmo BOŽJOM KRVI.
Upisao:
Tabula smaragdina.
Upisao:
ORA ET LABORA
Benediktinci u Hrvatskoj
Benediktinski je red najstariji crkveni red na Zapadu. Iznjedrila ga je najranija monaška tradicija prvih stoljeća Crkve, a utemeljio ga je sv. Benedikt oko 529. godine u Montecassinu, pod geslom "Ora et labora" (Moli i radi).
Upisao:
PRIČA I ISUSU.
Upisao:
Marija Magdalena
Jedna bez druge ne može. Kad se priča o Mariji Magdaleni, obično se pita je li ona bila Kristova žena ili nije. To je manje važno, to je forma. Ništa nije izmišljeno; zanima me trasformacija od bluda do svetosti žene kojoj je Krist oprostio grijehe i likovno objedinjavanje tih suprotnosti. Ono što je intrigantno to je njezina preobrazba, vrlo aktualna tema i danas; svi smo mi na neki način Magdalena.
Upisao:
Uskrsnuće osjećaja.
Slušajući tišinu na sceni, čujemo i svoju unutarnju šutnju, postaje nam jasno da nam veliki dio života prolazi u podrazumjevanju, okretanju glave i neželjenoj šutnji. Glumac na sceni postaje uljezom u našu samoosjećajnost. On kida lance našoj okovanoj svjesti pa strasti u tim trenucima nahrupe u naš život.
Upisao:
SRETAN USKRS!
Jutros dobih pregršt dobrih želja, buket ljubavi satkan u bezbroj uskrsnih četitaka. Dva prekrasna uskrsna zečića u ljuskama iz kojih izvire život me potaknuše na stih koji želim pokloniti vama dragi Magicusi.
Upisao:
Uskrsla ljubav
Upisao:
Svakodnevica i naše šesto čulo.
Što je materija iz koje su satkani snovi, a što materija mojih i vaših misli. Vječni ples superstruna, najsitnijih postojećih čestica koje čine tvar svemira. Njihovo treperenje stvara najsuptilinije tonove univerzuma, a ta nečujna, ušima nespoznatljiva muzika, najljepša pjesma prirode, su naše misli koje se šire beskrajem brzinom bržom od brzine svijetlosti. Misli odlaze u svemir, a nama osjstaju osjećaji koje pamtimo.
Upisao:
Sretan treptaj oka
Upisao:
Teatar uma.
Ljudsko tijelo je ovijeno magnetskim ogrtačem, koji nazivamo aura ili kinesfera. To je onaj kvadrat i kružnica u koje je u vrijeme renesanse Leonardo smijestio Vitruvijevog čovjeka, to je ono što mi danas nazivamo našim astralnim tijelo, to je ono što se vidi na Kirlianovim fotografijama.
Upisao:
Ako želi, čovjek i u starosti može rasti!
Mi nesvjesno hodamo, služimo se rukama, okrećemo glavu, gledamo. Pri tom uopće ne mislimo i ne osjećamo što je to korak, što znači dignuti čašu, podići otpadak s poda, baciti pogled u stranu.
S vremenom se naše tijelo mijenja i mi se svojim pokretima tim mijenama prilagođavamo. Da neki dijelovi tijela u tom procesu gube svoju pokretljivost, mi na početku ne osjećamo. A to je ono opasno u nama, jer time određeni mišići gube elstičnost i rastezljivost pa time i svoju funkciju, zglobovi pri tome gube svoj prostor, narušava se njihova geometrija, gubimo elstičnost pokreta i s vremenom postajemo sve tromiji i tromiji a naša , tjesena visina se smanjuje.
Upisao:
Majka mudrosti.
Pišući ove retke u meni se budi emotivni um, onaj dio mene koji sam, prolagođavajući se zakonima zajednice u kojoj sam rođena, godinama pripitomljavala u sebi. Na poslu, a onda i u privatnom životu sam, poučena iskustvima svojim i tuđim, počela sakrivati suze, obuzdavati smijeh, bjes, ljutnju. Postala sam ponašanjem i manirama slična drugima, više nisam bila svoja.
Upisao:
O ljubavi, labirintu i božanskoj komediji.
Uzdigli smo se iznad srednjevjekovnog Svetog brda slobodni, jer smo uspjeli preći granicu nedozvoljenih osjećaja. Ljubav nas je uzdigla u bezgriješnost duša, u Sofijin svijet vječnog svjetla.
Upisao:
Ako osjećam tebe!
Ljubav je kad jedan čovjek
ljubav je kad jedna ....
ljubav je kad .....
ljubav je,
jednostavno ljubav
jer tek onda kada shvatimo da je ljubav važnija od želje od da budemo voljeni onda smo i voljeni.
Upisao:
Što je vrijeme?
Sretni trenutak, Kairos u nama, je jedino što doista posjedujemo. To je ono nešto bez mirisa i boje, bez okusa i opipa ali to je sve što je jedino naše i što nam nitko nemože oduzeti. Trenutak, suncem obasjana kapljica jutarnje rose u travi, je biser za nas vredniji od svih prohujalih stoljeća.
Upisao:
Domovini s ljubavlju.
Renesansa sna, to davno proljeće nas je pozivalo na buđenje iz tame i straha vremena tihih lomača. Vraćajući čovjeka na pijedestal vrijednosti nova epoha je utirala put današnjoj misli. Njegujući materinji jezik sinovi našeg naroda su, zaustavljeni u trenutku istine o porijeklu, probudili ponovo vile i vilenjake koji su, zatomljeni iza crkvenih dogmi i zabrana, snivali stoljetni san. Nastajala su djela kojima su opjevali domovinu i njenu ljepotu.
Upisao:
Vilinska igra osjetilima
Obično u trenucima potpune sreće, vidimo ružićaste tonove sreće iz koje izrastaju najljepše misaone slike u životu i one traju, postaju bajke, djeluju kao pročišćenje, potpuno predavanje intuitivnom. U tom izobilju ljepote osjećamo i živimo ljubav i njome pišemo poeziju i pričamo bajke. Tu nas zvukovi dodiruju, a boje davnih doživljaja mirišu snom i mi čujemo ljubav
Upisao:
Atlantida je u nama.
Probuđena svijesnost nam omogućava spoznaju da smo doista rođeni u predivnoj oazi univerzuma, u sunačanoj državi snova. Mi smo čestice snage, mudrosti, sreće, mira i ljubavi koje stvaraju ovaj čudesni svijet.
Upisao:
Ples dupina
Čovjeku nedostaje ona neizostavna povezanosti uma i tijela.Tu smo, mislimo da smo tu, vjerujemo da smo tu, ali jesmo li uistinu tu u univerzumu misaono- osjetilno- osjećajnog u nama.
Upisao:
Ljudsko tijelo je fontana svijetlosti.
Ispod maski se uvijek krije ono što ne želimo da drugi vide u nama, ono što smatramo da bi bilo bolje da nemamo i što nam uistinu i stoji na putu do naših kvaliteta. No prikrivanje, potiskivanje i negiranje tog “negativnog” dijela osobnosti ne vodi do ispunjenja, već do nezadovoljstva, srama, depresije i nemogućnosti za iskreni kontakt sa drugima.
Upisao:
Atlas i naš uspravni stav.
Spoznavši našu ovisnost o gravitaciji, toj čudesnoj energiji u čijim treptajima jednostavno živimo, trebalo bi nam biti jasno da se pravilno držanje tijela ne ostvaruje naporom, nego suigrom energija gravitacije i energije koju pravilnim korištenjem svih dijelova tijela sami stvaramo..
Upisao:
Atlas i zdjelični pojas.
Spiralna dinamika izrasla iz zakona zlatnog reza je osnovna dinamika koja nam omogućava održanje vanjske i unutarnje ravnoteže, ravnoteže u tijelu i razvnoteže tijela u prostoru. Dupli helix, kao genetički dokaz našeg postojanja istovremeno dokazuje i tu tako važnu činjenicu.
Upisao:
Balada Atlasu i rukama.
Probajte sami vršcima svojih prstiju krenuti od tjemena vratnom kralježnicom do početka prsnog koša. To je sedam kralježaka, zamislite ih kao sedam patuljaka koji neumorno rade da bi vaša glava, Snjeguljica, mogla dinamično ali spokojno balansirati iznad njih.
Upisao:
Atlas, taj čudesni titan, nosi na svojim leđima cijeli nebeski svod.
Atlas, Prometejev brat, po kazni bogova, nosi na svojim leđima nebeski svod, a naš prvi vratni kralježak nazvan, po mitu o titanu, ATLAS nosi cijelo zvijezdano nebo naše duše na svojem slabašnom tijelu. Spoznajmo djelovanje tog čudesnog zgloba u našem tijelu.
Upisao:
Sokratova obrana
Nego i vi, suci, budite puni dobre nade prema smrti i držite jedino ovo za istinu: nema zla za dobra čovjeka, ni živa ni mrtva, a bogovi vrednuju djela njegova. I nije mi se to sada samo od sebe dogodilo, nego mi je jasno da je po me bilo bolje da već umrem i muka se riješim. Zato i nije mene nigdje znak odvratio te ja bar nijesam baš kivan na one što su me odsudili i tužili. Ali me opet nijesu s tom mišlju sudili i tužili nego zato što su mislili da mi škode. To ih je vrijedno koriti.
Upisao:
Došla je toga dana.
ljubav, poezija, sreća i istina!
Upisao:
Ljubav je došla sa zvijezda.
Ja sam Velika Majka koja živi u svakoj majci, djevojka koja se igra u svakoj sestrici.
Upisao:
Dimenzije svijesti
Kao što smo nekada vjerovali u postojanje raja za spasenje naših duša, danas bi trebali povjerovati da više nismo u prostoru i vremenu, nego da naša "duša" za nas taj prostor stvara, a naša, od titrajućih struna satkana, tijela su uzorci tog multidimenzionalnog prostorvremena.
Uzdizanje prostora, kao ontološke kategorije, je završeno.
Upisao:
Čiča Tomina koliba u našim glavama.
Kada uspijemo u sebi premostiti jaz između osjećaja i razuma, uspjeli smo potisnute emocije pretvoriti u osjećaje i samoćajnošću pokrenuti procese samorazumjevanja, samokritike i samoodgovornosti. Osjećaj tada postaje trajnim izvorom i lakoćom našeg postojanja. Tada više ljude ne djelimo na dobre i loše, ne djelimo ih na pametne i glupe, na prosvijetljene i ne prosvijetljene, tada postajemo jednina, poštivamo ČOVJEKA u svakom ČOVJEKU, ono golorođeno, bespomočno biće koje u sebi nosi najčudesnij izvor, najverdnije energije koju posjedujemo LJUBAV.
Upisao:
ČIČA TOMI s ljubavlju
Nikola Šop, hrvatski pjesnik je na samom početku rata 1941. godine, kada su na zemlju s neba umjesto zvjezdane prašine padale njemačke bombe, bježeći od smrti skočio s balkona i teško povrijedio kičmu. Četrdeset dugih godina je, neosjećajući više tijelo, proveo vezan uz postelju.
Tada u njegovoj poeziji nastaje zaokret prema novoj, astralnoj fazi, fazi u kojoj priziva ono zauvjek izgubljeno, osjećanje osjećaja postojanje u tijelu.
Upisao:
MAGICUS i HERMENEUTIKA
Tumačenje i razumjevanje pročitanog teksta nije samo reproduktivni proces niti učenje lekcije napamet, nego misaono- osjećajno, produktivno sudjelovanje u samom problemu. Na taj način razvijamo transskalarno, sustavno razmišljanje i dosežemo njegovo umijeće. Trenutačno se u Zagrebu održava tjedan "ISTRAŽIVANJA MOZGA", a danas će biti predavanje o značenju zrcalnih neurona u našim glavama. O tome sam pisala na portalu i ako vas zanima to možete pogledati na ovoj adresi: https://www.magicus.info/pr2.php?id=4039
Upisao:
MAGICUS I HOMO LUDENS
Mi gledamo Olimpijske igre, sportska natjecanja, čekamo uvijek novi spektakl, veselimo se teatarskim predstavama, novim filmovima jer mi smo ljudi, zar ne?
Doduše, mi radije gledamo nego što se igramo, ali priznajte, ugodnije je biti „homo ludens“, čovjek od igre nego „homo faber“, čovjek od rada.
Upisao:
Umijeće razmišljanja i konstruktivan dijalog.
Pročitah još jednom sve komentare ispod Željkinog teksta "NEVJEROVATNO". Konstrkutivan dijalog uvijek dovodi do nekih novih spoznaja. Kada bih ovaj tekst stavila kao komentar ispod svega već napisanog razbila bih harmoniju misli koje su se kao velika rijeka preotegnuli portalom. Predivno je čitati misli u kojima nema zločestoće, misli koje su usmjerene samo jednom cilju, a to ja ČOVJEK u svom cijelovitom postojanju. Ovim tekstom pokušavam objasniti još jednom važnost konstruktivnog dijaloga. KONSTRUKTIVAN DIJALOG pacijent terapeut je jedna od osnova u dobroj dijagnostici i uvijet u uspiješnoj tereapiji.
Ali konstruktivan dijalog pacijent terapeut je i prventivan, on uvodi pacijenta u umijeće razmišljanja i omogućava mu da spozna svoje greške u odnosu na tijelo i život i da ih nauči sam ispraviti.
Upisao:
Anatomija jednog samoubistvaVIII
7
