8
Upisao:
Benunhgembah – jezik vjetra Actyalana
Dok tako gusta tama prekriva i skriva kule i bedeme tajnovitog alandskog Zimskog bedema Unakasovi Krilati jahači kreću se brzo, oprezno, možda sada još opreznije, jer u njihovom je složaju sada i njihova Handrha. Noćas će ta djevojka princeza s Toplih mora Južnih spavati u dvornicama Mynetonkhe, a mnogi će Okolni narodi, koji tek trebaju stasati u Hrabre narode, vidjeti mističnu svijetlost na Sjeveru gdje će se s prvim jutarnjim svijetlima roditi zora Hawalandha. Njezina nježnost i snaga ljubavi koju osjeća prema Njemu grijat će Alanđane toplije od vatre.
Upisao:
Baharanunha – Ona koja Nebom šeće
'Neka Ti vile Charysmhe budu u pomoći sestrice! Tvoja nepromišljenost i ta tvoja brzopletost napokon su ti došle na naplatu. Koliko sam te samo puta upozoravala da se s Njim ne poigravaš na taj način?! Ne razumijem zašto si ga željela učiniti ljubomornim, pa svi znaju da ti je taj dječak naklonjen. Nemaš Njegove oznake koje si Mu glupo i nepromišljeno vratila. Kako sada misliš prijeći Armaghedonhu, kako ćeš pronaći put do Asgrada? … Ptice i plahe šumske životinje bježat će od tebe, a divlje te zvijeri neće prepoznati u tim mračnim šumama … O, Boginjo blaga, zar te riječi nisi zapamtila, pa upravo su one zapisane u Hramu Sunca Velike piramide Drymha. Snjegovi s Wyghene sakrit će ti Zimski bedem i zamesti putove, a Njegovi te Alanđani neće propustiti kroz svoje guste redove.' – zabrinuto je pitala Antyopha svoju sestru.
Upisao:
Landerha - nekada ponosan i mnogobrojan 'ratnički narod'
... Predivne plave oči, oči kakve još nije zapamtilo to Strašno i Nezamislivo Vrijeme, odjednom napune se suzama. Suzama koje kao da su znale tu tajnu koja je bila stoljećima čuvana. Treptaji Sonsyreyna oka potjerali su suze, suze koje su ličile na kapi jutarnje rose, niz predivno i nježno djevojačko lice na kojem se sada zorno vidjelo da razumije tajnu, ali ne razumije gdje treba tražiti tu tajnu dobro čuvanu i skrivenu još od samoga Osvita vremena. U trenutku kada je mislila da ima sve, jedan nepromišljeni potez, gotovo banalan, sve je pretvorio u maglu ...
Upisao:
Nemeysolh – vatreni raspad 'Noć bez Mjeseca'
Bilo je to u ono doba kada su strašni ratovi, ratovi nazvani Wanderdonskhy ratovi, već bili zahvatili rubne dijelove nekada moćnog i slavnog, a sada zauvijek propalog kraljevstva Desertye. Nikome od Okolnih naroda, a najmanje Pustinjskom narodu, više ništa nije bilo razumljivo. Njihove stare legende, koje su se trebale ispuniti i postati stvarne, sada su se potpuno ispremiješale i izazvale nove nesporazume i nedoumice. U zauvijek prokletoj zemlji, zemlji u kojoj nije bilo sjena, u zemlji koju su strašno poharali odredi Hladnih vatri, u zemlji Wananunhy, zemlji žeđi, dogodilo se nešto što nitko nije mogao objasniti. Naime, već danima padala je hladna kiša, a svjetleće munje nemilice su parale nebo uz stravičnu tutnjavu gromova koji su prekidali jednolično zavijanje vjetra koji se tko zna otkuda i tko zna zašto odjednom podigao. Nemili pljusak stvorio je, te nakon stotina godina i napunio korita oduvijek suhih potoka blatnjavom vodom.
Upisao:
Bulman – simbol sklada Saveza Zvjezdanih Čuvara i Vitezova vjetra
Predivne legende stanu kružiti među Okolnim narodima o tim ratnicima, o toj zemlji, o tim nepreglednim prostranstvima koje je zauvijek okovao led i snažno pritisnuo snijeg. Tajanstveni ratnici u plavim odorama i ogrtačima, ratnici lutalice i osvajači, ratnici napadači, stanu ubrzano graditi svoje neobične gradove i naselja. Na samom rubu svijeta oni podignu svoj Zimski bedem. Tamo bi oni svake godine jahali na svojim snažnim i plemenitim konjima, a bila je to najveća tajna koju su oni uporno i sebično čuvali. Nikada Okolnim narodima nije bilo jasno zašto su ti najstrašniji, najhrabriji i najbolji ratnici koje je Vrijeme zapamtilo bili spremni rušiti svoje neobične gradove i ići dalje ...
Upisao:
Raykha – Sjeverna zvijezda koja zaklanja Hawalandh
'… Bila je ona predivna mlada djevojka, a njezina pojava ugodna svakom oku. Dok joj je duga, brižljivo njegovana i češljana, crna kosa slobodno padala po ramenima, njezine bijele, nježne i njegovane ruke, svijetla put lica i obrazi besprijekorno glatki i nježni, odisali su ljepotom kakvu još nije zapamtilo ovo Strašno i Nezamislivo Vrijeme. Doista, tog se trenutka Ona dojmila poput prave kraljice, a na mekanoj baršunastoj tirkiznoj haljini imala je pojas istkan od pozorno kovanog srebra. Takvu ljupkost živoga bića Vitezovi vjetra još nisu vidjeli u svojim dugim lutanjima od samoga Osvita Vremena …'
Upisao:
Martysh – Nebeski vitez početak zimskog solsticija
Nad toplim i azurno plavim morima Dyadonhe noć je prosula svoju tamu i otvorila svoje tajne odaje. Tama je prekrila Zabranjeni grad piramida, a noćne su ptice raširile svoja krila. Polako se spuštala još jedna beskrajna noć nad šumama prekrasnih palmi. Polako trnu i posljednja svijetla, a onda blagi povjetarac, neobičan i čudan, pretvori toplo more u ogledalo za tisuću zvijezda. Kroz šumu palmi stanu se probijati i pojavljivati djevojke božanske ljepote. Svi Okolni narodi zovu ih Leptirice zbog njihovog laganog hoda po pijesku u kojem ni tragove ne ostavljaju. No, njihov lagani, tihi, graciozni hod i ples po toplom pijesku ipak je nekoga ili nešto uznemirio. Leptirice to osjete poput ljetnih mirisa. One stanu! One čekaju, jer podigne se neobičan vjetar preopasan za njihova svilena krila...
Upisao:
Khepher – strašni pustinjski lovac Deserthye
Bio je to početak stvaranja njihovog Sna. Legenda je rođena jednoga Jutra pojavom Zimske Zvijezde Zornjače i Noć je napokon dobila ljepotu koja je postala predivna. Dan je napokon otkrio horizonte istine, a upravo istina je bila tamo gdje su se mašta i realnost po prvi puta dodirnuli, tamo negdje gdje su se oduvijek kiša i vjetar dodirivali, ali se nikada nisu razumjeli. Tada pak je Nebo otvorilo Dušu svoju, a Zemlja poklonila Tijelo svoje najplemenitijoj rasi ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
... snaga Nebeske ptice opet je rasla, a u Dječaku se počeo buditi Čovjek, ili pak je možda samo u Čovjeku još uvijek živio Dječak.
Upisao:
Hydrha – božica Pravde drevnih Sychytha
… Govorili su Sychythe, a zapamtili su mnogi Okolni narodi, da su je Bogovi načinili od svojih muških suza, a tada pak su se zbog njezine božanske ljepote zaljubili u Nju. Da bi spriječile svađu među Bogovima, a i same ljubomorne na njezinu ljepotu, Boginje je tada poklone ljudima …
Pojava Sivih jahača i sywolykyh Demona na bojnom polju Herofahlha na trenutak potpuno zbuni guste redove Alanđana koji se poviju i zamalo popucaju, ali izdrže udar. No, tada pak, u svoj silini Vitezovi vjetra udare u sam bok Sivim jahačima, a alandski Crni streličari tučom crnih strijela udare po sywolykym Demonima ...
Upisao:
Yunha – Wyxenha 'Ona koja Nebom šeće'
Tiho, tajnovito i polako počinju se spuštati prve alandske jutarnje magle s tajnovite planine Wyghen koje najavljuju misterioznu Anybeathu. Pustinjski narodi u to doba prvi su puta osjetili svježinu i krijepost hladne vode što donesoše je kiše Shakazeye gonjene strašnim vjetrom Actyalanom koji je to načinio samo zbog Njega.
Upisao:
Lothosh – sunčani zmaj koji zaklanja zvijezdu Hawalandha
Tragajući tako za mudrošću i milošću, Okolni narodi, zapravo su pronašli neznanje i mržnju. Naivno su tada pomislili da su postali arbitri plemenitog mira, što već jednom prije podari im Atlantida i Slavni gradovi, a zapravo su postali bakljonoše što probudiše Hladne vatre u najdubljem ponoru, u ponoru u koji ih Bogovi već jednom prije baciše, pa sada oni opet prenose vjekovni plamen smrti i uništenja.
Upisao:
Rynkha – morska mačka
Tu, gdje Noći nisu tako tamne, a Jutra se zlatom zlate iznenada, ničim izazvani, ničim potaknuti, onako kako su to činili samo Alanđani, na Toplim plavim morima pojavilo se na stotine strašnih alandskih ratnih brodova pristiglih sa sjevernih ledenih mora ... strašna tajnovita Anybeatha (magla) skriva ih, ali Anybeatha skriva još nešto ...
Upisao:
Horanyash – susret dvaju suprotstavljenih principa
Onda kada Andraghonh napokon sretne Sonsyreyu i kada Hladne kiše Shakazeye izbrišu sve tragove, Hladne vatre će doživjeti prvi težak poraz što ne zapamtiše ga ni oni najstariji među najstarijima, a koji se još uvijek sjećaju vremena prije potonuća Atlantide i propasti moćnog saveza Slavnih gradova.
Upisao:
Zeyha – kiše Shakazeye
Napokon je za Sychythe sve onako kako na Nebu treba i biti, sve je u božanskom skladu i redu, a neobična sila privlačnosti i neobičan miris alandskih indigo ljubičica jednostavno vodi k tomu da se Andraghonh i Sonsyreya napokon moraju i susresti da bi Legenda krenula svojim tijekom.
Upisao:
Nefelh – početak Buđenja
Napad i snaga topline nasrće na posljednje hladne zimske dane. Topla mora Južna postaju još toplija, srebreni se borovi srebrom srebre, a najljepše plave oči koje je ikada prije zapamtilo Vrijeme toliko su plave da ni Noći više nisu tako tamne ...
... Ljubav Sonsyreye prema Andraghonhu Sychythe vide tako na cijeloj Prirodi i njezinom snažnom buđenju.
Upisao:
Vrijeme Tajni – alandski zodijak
Kako je hladnoća neopisiva, Sychythe se smrzavaju i najvjerojatnije doživljavaju razne halucinacije i vizije shrvani hladnoćom, ali smrzavaju se i Vitezovi vjetra, no, oni hladnoću ne osjećaju ...
... Dakle, druga karika tajne leži u zvijezdi Hawalandha, odnosno njezinom položaju u odnosu na ostale vidljive Zvijezde koje Sychythe itekako dobro poznaju.
Upisao:
Shanatonunh (Zvjezdoznanstvo) Alanđana – astrologija Sychytha
U to Mračno Prvo doba sve je imalo svoje Doba, svi su imali svoje Vrijeme ... No, možda ne baš svi, jer drevni je narod Sychytha primjetio u tom Strašnom i Nezamislivom Vremenu zaboravljene ratnike iz najplemenitije skupine ljudi koja je ikada Atlantidom koračala ... Oni su Nekoga Danima grozničavo tražili, a Noćima strpljivo čekali - jer velika je bila Njegova hrabrost i slava što pokloniše Mu Bogovi sa Zvijezda nakon strašne bitke na bojnom polju Herofahla ...
Upisao:
Naxyrh – Hladne vatre
Razvojem bogatstva rasla je i razvijala se osobnost, a s osobnošću razvijala se i oholost i žeđ za vlašću. Upravo ova oholost i žeđ za vlašću najveći je zamah dobila kod četvrte podvrste Atlanta. Bila je to rasa Helakhty (Hladne vatre – po Athumanunhu).
Upisao:
Naxyrh – rase Atlanta
Eto, tako dok se u to Strašno, Nezamislivo i davno prije zaboravljeno Vrijeme miješaju San i Java, stvarnost i priviđenje, život i smrt, u duši tog 'Prvog čovjeka' sve se počinje ispreplitati u nekom novom beskonačnom snu koji kao da nema ni početka ni kraja.
Upisao:
Naxyrh – katastrofa zbog koje je potonula Atlantida i uništeni Slavni gradovi
… Činilo se kao da je nastupio smak svijeta. Sunce se zamračilo, a snažna se svijetlost vrtjela u krugu. Pogođen snagom oružja svijet se u groznici rušio. Voda postane vruća pretvarajući se u paru, životinje počinju ugibati, a ljudi umirati u najstrašnijim mukama. Razbjesnjela vatra palila je i zauvijek gutala stabla jedno za drugim. Tanki sloj ozona probijen je, a preostala atmosfera počela je nepovratno otjecati u svemir. Mjesec se opasno približio Zemlji, a Sunce se pretvorilo u velikog crvenog diva, mora su se povukla, rijeke isparile, a šume i trave nestale, tlo se osušilo i ispucalo. Cijela se planeta pretvorila u beživotnu pustinju u kojoj zavlada grobna tišina …
Upisao:
Onda kada se Sedam promijenilo u Osam – Naxyrh (Prokletstvo Vremena)
Onda pak kada se napokon rodila zvijezda Hawalanda Bogovi su postali Ljudi i Ljudi su postali Bogovi. Sedam je sjajnih Zvijezda tada na trenutak posudilo Osmoj Zvijezdi sjaj. Sedam se promijenilo u Osam da bi napokon postalo Jedan, pa opet Sedam koji se mijenja u Osam koji postaje Jedan. Legenda je slobodno mogla započeti i započela je.
Upisao:
Athumanunhova legenda
… jer kada Noć napokon ukrade Dan i kada to donese miran San, San taj predivni dar što imaju ga samo ljudi (jedino ljudi od svih živih bića, pa i Bogova, imaju tu privilegiju da mogu sanjati), bit će dovoljno samo slušati ritam Srca i Duše glas, pa da napokon postane svima jasno kako to Athumanunh korača kroz legende i već davno prije zaboravljene mitologije i divi se tim tajnama što tako su dobro skrivene u tom mudrom Vremenu što zna sve odgovore, pa se ga zato i plaši Svijet.
Upisao:
Dvanaest noćnih sati - Dvanaesti noćni sat – kraj guste tame
Upisao:
Dvanaest noćnih sati - Jedanaesti noćni sat – gospodar Vremena
'… ti ćeš doći u Nebo kao Sah, a duša će ti biti kao Sopdet …'
Upisao:
Dvanaest noćnih sati - Deseti noćni sat – oni koji ne znaju za umor
U desetom noćnom satu u Amduatu stražar 'desetih vrata' je Sekhenur, pa evo i njegove priče:
Upisao:
Dvanaest noćnih sati - Deveti noćni sat – regeneracija i iluminacija
... Snaga nad vodama, božanska hrana, vijek trajanja Ra, vječnost ... (Uas tep nu, hotepu djefau, ankh en Ra, neheh)
Upisao:
Dvanaest noćnih sati - Osmi noćni sat – obnova snage Svijetla i Sunca
'Ti lice svoje Amentetu okrećeš, a mrtvi ustaju da te vide, zrak udišu i u lice te gledaju kad sunce na obzoru svome izlazi. Srca su im mirna jer u tebe gledaju, o, ti koji si vječnost i neprolaznost …'
Upisao:
Dvanaest noćnih sati - Sedmi noćni sat – vojska kaosa pokušava zaustaviti rađanje Sunca
'… natrag ti koji dolaziš, rode Apopov! Drhti! Ja sam Mafdet, od Raa poslana! Drhti! Natrag! …'
Upisao:
Dvanaest noćnih sati - Šesti noćni sat – ponoćna misterija
'Ujutro sam Khepera, u podne sam Ra, a navečer sam Atum. Ja sam Stvoritelj Vode (Tefnut) i Zraka (Šu), Neba (Nut) i Zemlje (Geb), graditelj sam planina, stvoritelj rijeka …' Ako pak Vam bi Athumanunh to napisao hijeroglifima i onda preveo direktno na drevni egipatski jezik to bi ovako izgledalo: 'Kheper i em kheperi, kheper en i kheper kheperu kheper kheperu neb… ili 'Ja sam onaj koji je nastao u obličju khepera, ja sam tvorac stvorenog stvoritelj svega što je stvoreno…' No, to je previše teško za prevoditi i objasniti, pa Vi ostanite kod onoga – ujutro Kheper, u podne Ra, a navečer Atum.
Upisao:
Kalendar drevnih Maya - Camazotz – bog šišmiš, glasnik smrti drevnih Maya
Dakle, radi se o bogu Camazotzu, strašnom božanskom glasniku smrti, nepredvidivom bogu Šišmišu koji je stolovao u dolini Oaxacu, odnosno na području poznatijem pod nazivom Monte Alban koje nadvisuje cijelu tu veličanstvenu dolinu u kojoj je poželio ostati i živjeti i strašni konkvistador Cortez.
Upisao:
Kalendar drevnih Maya - Misteriozni 'super broj' drevnih Maya
Izgleda da su Maye u prethodna četiri ciklusa zapamtili da pojava Sunčanih pjega itekako utječe na Zemlju na kojoj se tada dešavaju mnoge promjene i vjerojatno su se dogodile i neke katastrofe uzrokovane istim.
Upisao:
Egipatska mitologija – božica družica 'ona koja potiče Stvoritelja na Stvaranje'
'… uzdiže se ona na lijevoj strani glave oca svoga Ra i sjaji ona na desnoj strani hramova svojih u tišini svakoga sata i nikada ona neće ostaviti duše Vaše …'
Upisao:
Egipatska mitologija – kozmogonija Uast (Tebe)
'… on je skriven od svoje djece i skriven je od bogova i ljudi …'
Upisao:
Egipatska mitologija – božanski ovnovi
‘Utjelovljenja božanskih simbola muževnosti, plodnosti i kreativnih sila stvaranja’
Upisao:
Egipatska mitologija – božanski bikovi
'Prekrasne slike duše Ozirisove' i 'bikovi svojih majki'
Upisao:
Egipatska mitologija – božanski stranci u egipatskom panteonu
'Imali smo svoje kraljeve, a onda su se bogovi naljutili na nas i poslali nam strance s mora koji su drsko nastanili naše gradove …'
Upisao:
Egipatska mitologija – oni koji su stvorili ljude i bogove, te im život udahnuli
'Ja sam Khnum, Stvoritelj Vaš, a moja su oružja svuda oko Vas! Ja sam Khnum, Gospodar sam stvaranja, jer stvorio sam sebe i veliki ocean iz prošlih vremena. Ja sam Khnum i na moju zapovijed podiže se Nil, jer ja sam majstor koji čini, ja sam vodič za ljude i bogove. Ja sam Khnum, onaj koji je svima Vama život udahnuo kroz nosnice …'
Upisao:
Egipatska mitologija – 'oni koji štite'
'Neka tvoja šaka i buzdovan padnu na glavu neprijatelja …'
Upisao:
Egipatska mitologija – bogovi gardisti straže božje
'… o, Vi moćni bogovi, kažite dobre stvari za mene i učinite me dobrim bićem u očima Nehebkaua …'
Upisao:
Egipatska mitologija – božice kreatorke, darovateljice i hraniteljice
Pomalo tajnoviti i mistični opisi drevnih Egipćana, '… sve što je bilo, što je i što će biti…', zapravo vrlo zorno kazuje o naumu drevnih Egipćana gdje oni opisuju osobine egipatske 'Kozmičke djevice' koja je simbol vječnog rađanja života u svemiru …
Upisao:
Egipatska mitologija – kada Ra jednom ostari
'Ja sam ona koja natjera pobijeđeni otrov da na zemlju padne, jer oduzeto je ime od boga. Neka Ra živi i neka otrov umre! Neka otrov umre i neka Ra živi!'
Upisao:
Egipatska mitologija – ratnička božanstva odvažna i hrabra
'U ratu bi uvijek išli ispred, odnosno, na čelu vojske. Borili bi se sa svima koji su bili na protivničkoj strani, ma tko oni bili, a nisu ni prezali od borbe s ostalim božanstvima. Neuspjeh, odnosno poraz, teško su podnosili i nije bilo nikakve isprike za njega, a bila je i prava rijetkost kad bi gubili bitke.'
Upisao:
Egipatska mitologija – onaj koji započinje dan
'… i bio je zadovoljan, jer stvorio je bogove i napravio sve dobre stvari. On koji nije imao majke i nije imao oca, sada je postao majkom svih majki i ocem svih očeva i bio je zadovoljan …'
Upisao:
Egipatska mitologija – čuvari polja nade i obećanja
'O, Vi bića Unnefer, dajte da pijem ono što i Vi pijete, dajte da živim kao što Vi živite, dajte da budem snažan kao što ste Vi snažni!'
Upisao:
Egipatska mitologija – oni koji su uzburkali vode Nuna
'… meni je pripadao Svemir prije nego što su došli bogovi. Ja sam Heka i plivao sam u vodama Nuna prije nego je stigla snaga koja je Svemir stvorila …'
Upisao:
Egipatska mitologija – oni koji se iz Nuna izdigoše
'Ustani ti koji si nosnicama mirisao lotos Nefertuma i izađi na obzoru svakoga jutra …'
Upisao:
Egipatska mitologija – božanski preci egipatskih bogova
'O Nuu i Nunet, vi čuvari bogova, što ih štitite sjenama svojim …'
Upisao:
Egipatska mitologija – božice poroda, dadilja i zaštitnica djece
'Ja sam iza tebe i štitim te …'
Upisao:
Egipatska mitologija – božice Nebtaui (dvije zemlje)
'… dolazi raširenih krila i lebdi u zraku nad gradom. Luta naokolo i prenosi moć svoju moćna gospodarica …'
Upisao:
Egipatska mitologija – božanstva rijeke Nil
'… u kamenu se on isklesati ne može, ne vidimo ga u oblacima koji nose dvojnu krunu, ni dijela, ni žrtvene ponude njemu se prinijeti ne mogu. Iz skrivenih obitavališta svojih ne izlazi i mjesto na kojem je ne može se otkriti. U oltarima ispisanim nema ga, nema dosta prostranog mjesta na koje bi stao, ni u srcu svojem spoznati ga ne možeš …'
8
