4
Upisao:
Sekhemtaui – snaga dviju zemalja (ljubav Izide i Ozirisa)
Kada se Sunce približi zviježđu Lava vode Nila počinju iznenada rasti. Na Nebu se jasno vidi Zvijezda Sotis (Sopdet odnosno Sirijus), počinje poplava koja život donosi, počinje Nova Godina drevnim Egipćanima, a svećenici vide Ozirisa u obličju Upuauta.
Upisao:
Onda kada je 'Nebo progutalo Mjesec'
Noć je sve tamnija, prema Athumanunhu sve nježnija, pa se na trenutak ta drevna egipatska noć Athumanunhu, tom starom heroju bez imena što traži tajne što tako dobro su skrivene, istodobno čini nježna poput leptira, ali i uzbudljiva poput oluje.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Kaverna Vremena
Sunce je zašlo vašem smrtnom svijetu, budale, pomirite se sa svojim krajem, jer dolazi Sumraksat (Smrtokrila prijeti Alantaelu i Svjetlonošama kod Svjetlobedema Neboudtvrde)
Upisao:
Athumanunh u tajnovitom gradu umirućeg Mjeseca
Gleda Athumanunh tako i opet se divi i čudi tim veličanstvenim ruševinama. Hoda on tako tim razvalinama i ruševinama nezamislive i do sada neutvrđene starosti iznad kojih se polako na jutarnjem suncu uzdižu magle ljudske prošlosti, neznanja i zagonetki.
Upisao:
Snovi čovječanstva – mitovi i snovi, Stvoritelj i Čovjek
Uvijek će u ljudskim snovima biti nečega što oni nisu kadri razumjeti, nečega u što oni nisu kadri proniknuti. Ljudi su različiti i to je njihovo bogatstvo. Jedni vole pričati, a drugi slušati, pa ako ja prepričavam mitove, a Ti ih čitaš, oboje dijelimo iskonsko mitološko iskustvo, a upravo to iskonsko mitološko iskustvo temeljni je razlog našeg nastanka, trajnosti, razvitka i promjena.
Upisao:
Atlantida – san ili zbilja
Atlantida - mjesto gdje sada konačno u miru i slozi žive 'prvi ljudi' jednom davno prije kažnjeni poradi svog častoljublja i poroka negdje duboko pod morem, ali sada razborito i miroljubivo ... ili se to opet Athumanunhu sve priviđa i plod je samo njegove bujne mašte, ili pak to doista plivaju i igraju se ribe usred morem isplakanih kostiju legendarne Atlantide.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Sjenoknjiga Demonoslovlja
Još prije prekida Tišine ja sam bio tu ... ne možete me vidjeti kako dolazim jer ja sam tu ... Egotašt Svjetlonošama
Upisao:
Atlantida – izgubljeni ljudski raj ili neobičan životni mit
… ili je možda Atlantida sinonim za raj na zemlji koji je čovjek davno prije izgubio, možda su to bajni vrtovi Hesperida, otočje blaženih, Alkinsovi vrtovi, možda Olimp grčkih bogova ... Ja Atlantidu ne tražim više, ja sam je našao tamo gdje se moja mašta i realnost dodiruju i zadovoljio sam se time.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Duhodom (Svijet Duhova)
Jednom davno, u kraljevstvu Bauktame, živjela je moćna i zagonetna demonica po imenu Usudžena. Bila je iskonsko biće neizmjerne ljepote, raspuštene kose crne poput ponoći i očiju koje su blistale i tajanstveno i prkosno ... Polovica Usudžene je 'Dobro', ali ti moraš pogoditi koja je to polovica ... (Divana testira Alantaela na obalama Mora noći)
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba – Sedam Paklokralja (Paklovrata)
Umoran sam od tebe i te tvoje ljudskosti! – Dušožder Alantaelu pod zidinama Neboutvrde
Upisao:
Quetzalcoatl – bog ili čovjek (vanzemaljac ili konkvistador)
Začudo, Maye ga opisuju kao bradatog čovjeka, a koža mu je bijele boje. Na glavi nosi drevnu toltečku ratničku željeznu kacigu, a u rukama mu spavaju gromovi. Nisu li brada, bijela koža, čelična kaciga i arkebuza glavna obilježja nemilosrdnih konkvistadora.
Upisao:
Drevni zapisi u dolini Nasce
Athumanunh Vam već dugo nije računao, pa će to uraditi sada. Dakle, malo ćemo računati položaj 'lika sa Zagonetnim rukama'. Taj 'Zagonetni lik' kod kojeg se ističu ruke nalazi se među zagonetnim crtežima u dolini Nasce.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Vatrenokosa Divana
... Devet Gospodara Noći čuvaju Onu sa suknjom od žada ...
Upisao:
Dvadeset tisuća milja ispod mora
... koračam poput Pierra Arronaxa, lutam planinama tog davno prije izgubljenog kontinenta, dodirujem tisućama godina stare ruševine nekada moćne i suvremene, hodam tamo gdje su nekada hodali prvi ljudi …
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Dvorište Zvijezda (Čarobna Šuma)
... borit ćemo se s čudovištima! Budite pozorni! Nemojte i sami postati čudovišta! ... (Alantael Svjetlonošama)
Upisao:
Athumanunh izgubljen u moru pijeska
Bilo je to u sam osvit ljudske uljudbe, gotovo tri tisuće godina prije nego smo mi počeli računati svoje Vrijeme. Bijaše to san koji je sanjao, jednom davno prije, jedan sedammiljunski narod koji se tada još nije nazivao Egipćanima ...
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Alantaelov motivacijski govor 'Ratnicima Svijetla' (Svjetlonošama)
Oko ponoći su njezine oči zadobile oblik. Pogled u njima bio je mačkast, napola odlučan, napola nesiguran - pogled zbog kojeg se upada u nevolju ... Da, Alantael je uspio dočarati upravo kako su izgledale, te oči. Izduživale su se prema profinjenim, elegantnim obrvama, nekoliko centimetara od slapa tamne kose ... (Alantael i demon Noći u obličju Sove)
Upisao:
Sopdet – plavetna božica
Plavetna, lijepa i sjajna Zvijezda Sopdet (Sotis) divna je kao što može biti samo božica. Dugo je tako Sopdet imala glavni položaj na Nebu i tada su joj se svi divili poradi njezine neizmjerne ljepote. No, onda stigne doba kada se ona nije osjećala dobro i činilo se da joj se život polako gasi.
Upisao:
Athumanunh sanja Izidin hram
… odavno je sunce već nestalo iza horizonta, a noć je došla iznenada i naglo. Noćas na nebu nema mjeseca, samo krupne zvijezde.
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Enzu (Dva) ptica
Tih Svijetlih Olujnih Noći Alantael je spoznao da zapravo Demiurg (Stvoritelj) nije bio 'sam' kada je 'stvarao', tu se još nešto moralo 'umiješati kod stvaranja' ...
Upisao:
Predivno pustinjsko praskozorje pred bitku veličanstvenu
'U ratu uvijek išli ispred, odnosno, na čelu vojske. Borili bi se sa svima koji su bili na protivničkoj strani, ma tko oni bili, a nisu ni prezali od borbe s ostalim božanstvima. Neuspjeh, odnosno poraz, teško su podnosili i nije bilo nikakve isprike za njega, a bila je i prava rijetkost kad bi gubili bitke.'
Upisao:
Svjetlonoše Visokog Neba - Enhu (Jedan) ptica
Svjetlonoše Visokog Neba (Čak i Demoni osjećaju agoniju boli - Alantael hrabri Svjetlonoše ispred Paklovrata)
Upisao:
Legendarni zlatni grad Manoa - El Dorado
Dakle, ostala je samo legenda koja je desetljećima poslije, a ponekad i u našem dobu znala zagolicati maštu neustrašivih konkvistadora ili avanturista koji su pokušali pronaći ostatke zlatnoga grada Manoa ili El Dorada.
Upisao:
Athumanunhova lutanja
'Iz jezera, izlaze iz jezera! Hej, pa to nije moguće, nemoguće! Idu, iduu na nas! Budite seee, gotovi smo! …
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (5)
Legne Morena u Zlomirov krevet i po grudima njegovim zlim raspusti svoje zlatne kose koje postanu odmah crne. Preobliči se Morena u čistu poslušnost i podređenost, pohotu i podatnost. Unama njezinim raširi se mraz i hladnoća, a tijelo joj postane blijedo, dok su joj oči poprimale boju prezrele maline. Duše Morene i Zlomira se spoje, Morena se preda Zlomiru, a on joj otvori riznicu svoga tamnog srca.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (4)
Ljutito se uhvatiše za kose i počupaše se, no, primijeti ih Svebog i puhne snažno između njih u namjeri da ih razdvoji. Namjera Sveboga uspije, ali kose Moranine polete nošene čistim zrakom i završe u moru, potonu u dubine gdje zahvati ih ponornica Jahorika koja ih odnese u Paklenu.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (3)
Još cvjetovi nisu procvjetali kad ih je sa visokih kula Vidingrada ugledala Božena. Božena je odmah poslala mitsku pticu Crvenperku sa zadaćom da ubere ta četiri cvijeta i donese joj ih. Kada je Crvenperka Boženi donijela četiri ljupka pupoljka, ona ih stavi u Pehar Vječnosti u kojem je bila voda zagrabljena na Izvoru života.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu (2)
Uzalud je Svijetlo pogađalo Tamu, uzalud je Dobro udaralo Zlo, uzalud je Svebog mačem ubadao i udarao, ali Crnobog je bio neranjiv i neuništiv ...
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Zlu
'Postoji li Zlo?' – Zlo ne postoji! Zlo je samo odsutnost Dobra zapisao bi Athumanunh! ...
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o moru Jadranskom
Iz 'Spilje samoće', a naročito nakon pada mraka, ili po gustoj magli, Liburnija je izlazila i Velebitom su tada odzavnjali grozni i stravični jecaji, jauci, vriska i rika. Liburnija je postala neobično gnjevna, ljuta, krvoločna i silna, Vidjevši pak je sada takvu, njezina sestra Adrijana, vitkoga stasa i nježna puna ljubavi za svakoga, plave kose i očiju od silne žalosti za sestrom skoči u ralje 'Plavoga zmaja'.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Velebit planini
Velebit je tako odlučio otkriti tajnu Milosti i Surovosti, pa se on uputi u daleku zemlju u kojoj je još uvijek spavao 'Plavi zmaj'. Bila je to zemlja u kojoj je Zvonimir bio naročito blag i topao prema ljudima, bila je to zemlja uzduž koje su se pružali planinski vijenci, protjecale bistre i brze rijeke, sjajila modra i zelena jezera, a na sve strane širila su se pitoma polja, rasle i mirisale zelene šume ...
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o otočju Kornati
Dakle, Kornat je bio div zapovjednik vojske divova koji su otkidali velike dijelove stijena i bacali ih na božansku vojsku čime su nanosili teške gubitke ljudima, ali i bogovima.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o 'prvim ljudima'
Udahne Svebog svoj božanski dah muškarcu, a Božena pak ženi, poklone im duše pune plemenitosti, ustrajnosti i marljivosti. Od lišća im ispletoše odjeću i potom im Jakša ovako zapovijedi: 'Idite i Zemlju napućite potomstvom svojim!' Božena pak im ponudi čašu vječnosti u kojoj je bila božanska amitra zaslađena zrncima tuge, a sve u namjeri da ti prvi ljudi nikada ne zaborave spoznaju i suštinu životne radosti.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o potopu
Ovo je dovelo do otvorenog nezadovoljstva divova prema bogovima, a koje je cijelo vrijeme podgrijavao sam Leden. Sada su divovi bili uvjereni u svu svoju snagu, pa su krenuli ugasiti 'nebesko svijetlo' što u sam Osvit Vremena upališe ga bogovi, a pri tomu još su namjeravali srušiti bogove iz krošnje Drva Svijeta, te ih pokoriti pod svoju vlast.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o ljubavi
Zorana pozdravi svoga dragog: 'Sunce moje zlaćano, jesi li to ti? Kako si me samo pronašao u ovoj tami i pustoši? Tko ti je odao gdje sam i tko te je doveo do mene?' Zvonimir se nasmije i tiho joj odgovori: 'Ljubav! Ljubav me je vodila i do tebe dovela.'
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o Jutru bez zore
Ne traje li ova Noć malo predugo? Zašto još uvjek svi bogovi Nava spavaju? Zašto Zoranina 'baklja jutarnja' ne gori? Zašto još uvijek Zvonimir nije ustao (zašto Sunce ne izlazi?) i Zašto se pjetao Vidimir još uvjek nije oglasio? ... Tko će probuditi bogove i ljude?!
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o pomrčini Sunca
Bilo je to strašno i silno čudovište, kao žar crvenih očiju, ogromnih i oštrih kandži, razjapljenih ralja punih oštrih zubi kroz koje se cijedio i kapao otrov podmuklosti, pohlepe, zavisti, ljubomore, sebičnosti ... iz grla mu je sukljao dim, a kroz nosnice izbijala je paklena vatra.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje – Athumanunhova priča o praskozorju
Bila je to buktinja koja se silno Nebom razgorjela, poput goluba ta je ljubav poletjela visoko na prijestolje spoznaje božanske i započelo je doba kada je zavladala Istina, Istina prepuna Razuma, Radosti, Želja najljepših i Sreće.
Upisao:
Hrvatsko bajoslovlje - Athumanunhova priča o Suncu
Plemenita životinja poslušno pogne glavu i svojim velikim očima uputi najiskreniji pogled, pogled uhvate Zvonimirove bistre oči i rodi se neraskidivo prijateljstvo, rodi se moćno nebesko oružje, rodi se zapravo Sunce zlaćano ...
Upisao:
'Čaplje-čapljuge' i 'štrki'
'Čaplje' su baš kao i 'kugači' bile strašne prilike koje su se isto tako pojavljivale u isto vrijeme kada i 'kugači', a ponekad i u kombinaciji sa 'kugačima'.
Upisao:
Kaj pak su to 'kugači'?
Strašni 'kugači' bili su maskirani u 'cigane' (koji kradu djecu), prosjake i odrpance, vragove ..., obučeni u stare potrgane kapute i prevelike hlače koje su ponekad punili slamom
Upisao:
Mitologija i 'fašnik'
Svake godine u ovo doba, u isto vrijeme, niotkuda i iznenada pojavljuju se strašni 'maškori' i 'kugači' ... izlijeću iz seoskih dvorišta i gradskih haustora, strašni i opasni, ružni i stravičnih izgleda ...
Upisao:
Mitološka bića – zmajevi čuvari bogatih riznica
Ponekad, zmajevi bi bili simboli nepobjedivosti, ali i simboli rata, kao što je to u mitologiji Velšana, a crveni zmaj još je i dan danas na zastavi Walesa.
Upisao:
Mitološka bića – zmajevi opaka čudovišta ili vjerni čuvari
... rigaju vatru paklenu, baš poput suvremenog bacača plamena, spaljuju dvorce i gradove, a strašnim čeljustima, iz kojih opasno i krvoločno prijeti niz oštrih zubi, te kandžama strašnim, kidaju i uništavaju svakoga tko im se usudi suprotstaviti ... no, postoje i umiljati i dobroćudni, ali i oni se mogu razljutiti, pa postati nemilosrdni ...
Upisao:
Mitološka bića – hipokamp 'morski konj'
Hipokamp ima tijelo i prednje noge konja, no, umjesto kopita ima peraje, dok mu je druga polovica tijela riblja.
Upisao:
Mitološka bića – sfinga 'ljudska zvijer'
... u mitologiji je dovoljan samo trenutak nesmotrenosti i neopreznosti i lako se 'zaluta'...
Upisao:
Mitološka bića – sfinga 'čuvar(ica) zagonetke'
...'Dvije su sestre: jedna rađa drugu, a druga prvu.' ...
Upisao:
Mitološka bića mašte – jednorog između mašte i istine
Izgleda da mi danas ipak živimo u 'vrlo zločestim i lošim vremenima', pa stoga i ne možemo susresti i vidjeti jednoroga.
Upisao:
Mitološka bića mašte – jednorog
'Nema sumnje, svijet je tako neobično i divno mjesto da će zbilja uvijek nadmašiti i najbujniju maštu. Uvijek će biti nepoznatih stvari, a možda i takvih koje ne možemo spoznati.'
Arthur C. Clarke
Upisao:
Mitološka bića – 'vampiri vanzemaljci'
... pobroja tako Athumanunh redom sumeransku, babilonsku, egipatsku, grčku, rimsku ... indijsku, romsku, portugalsku, irsku mitologiju i svugdje je Athumanunh pronašao 'Lailu' kraljicu Noći s osobinama vampirice koja kao da živi kroz priče svih svjetskih mitologija.
4
