Upisao:
Zahvalnost i/ili sloboda
Svi smo mi nečija djeca. Roditelji nas stvore u svojoj ljubavi i strasti (barem u većini slučajeva) i tada nas odgajaju, podižu, trude se i uče nas najbolje što znaju. Ipak, nije mi jasno kad prestaje taj odgoj, točnije kad prestaje vrijeme da budemo dobra i zahvalna djeca, da se ponašamo onako kako se to od nas očekuje, a ne onako kako bismo to željeli?
Upisao:
Pravi trenutak
Jučer sam, na žalost, bila na jednom pogrebu. Umrla je mama mog kolege s posla, a koju nisam direktno poznavala. Unatoč tome, bilo mi ih je svih žao. U takvim trenucima, već sam pogled na užu obitelj stisne ti grlo, pa unuci, suprug,...svi stisnuti, umorni, iscrpljeni,...
Upisao:
Biti u ravnoteži
Da, dugo me nije bilo.... Antonija je odrađivala hrpu toga, a nije stizala ono što voli – pisati. Nekako se nadam da je to vrijeme iza mene i da se otvara novo poglavlje u mom životu.
Upisao:
Umjetna oplodnja i moral
U posljednje vrijeme često se raspravljalo o novom zakonu o umjetnoj oplodnji, da li takvu vrstu oplodnju treba dozvoliti, pod kojim uvjetima,...slažem se da trebamo zakonski regulirati i ovu djelatnost baš kao što su napravile i ostale EU zemlje. Ipak, bojim se da smo kao nacija još tako kruti u nekim stavovima da ishod neće biti podržavajući za sve one parove koji nisu imali sreće da im se djeca „dogode“.
Upisao:
„Al ti ne razumiješ.“
„Al ti ne razumiješ“ rečenica je koju sam čula desetak puta u proteklih sedam dana, naravno svaki put je bila upućena meni. Najprije sam se ljutila jer kako mi netko može reći da ne razumijem? Kasnije sam pak pustila razgovore da idu svojim tokom, bez mene, jer ja i ovako ne razumijem....
Upisao:
Naši odnosi s partnerom
Jedna od karakteristika nas kao ljudskih bića su naši odnosi. Svi smo odrasli u primarnom odnosu s roditeljima, kasnije stvaramo slične, ali i ponekad bježimo od sličnih, dobro poznatih odnosa. Neki naši odnosi mogu biti divni, ugodni i podržavajući, a neki su naporni, teški, što god izrazimo krivo je,... Čovjek se može nositi sa većinom odnosa, no najteže je održavati dobre i zdrave odnose s našim ukućanima.
Upisao:
Za goste sve savršeno!?
Danima sam se veselila dolasku mojih prijatelja s faksa. Unatoč različitim životnim putovima, uz nešto sreće i naš trud čitav niz godina uspjeli smo ostati dobri, pravi prijatelji. Kako ne živimo u istom gradu, ne vidimo se previše često, stoga je moje iščekivanje bilo tim veće.
Upisao:
Nekoliko kuna više za mene, planet i sve živo
Često se naučimo živjeti s onim što imamo bilo zato jer nešto ne možemo promijeniti ili se nikako ne da riješiti; da li je to balkon koji stalno prokišnjava, susjed koji se svađa sa svima, ili pak činjenica da imamo krive noge (ili bar mislimo da su takve), klempave uši,..Upravo tako i ja sam se naučila živjeti sa svojim nesavršenim tenom.
Upisao:
Glup si. Po čijim mjerilima?
Nemir. Osjećam ga od kad sam se jutros digla. No zašto nije mi jasno??? Sinoć sam bila u kinu, ali čak niti film nije bio agresivan, dapače jedna lijepa drama...Što drugo može biti?
Hm, lako (relativno) se riješiti nemira, no onda neću shvatiti poantu. Nema druge nego zagrebati po sebi, u nutrinu. Uroni, uroni...Evo ga. Po tko zna koji put isti razlog – moja nesigurnost, moj strah da sam napravila nešto loše, nešto što će biti osuđeno, a dakle i sramotno.
Upisao:
Koja je prava uloga roditelja?
Jučer sam u gradu naletjela na moju prijateljicu i kolegicu. Ona je divna osoba, draga, pametna, vrijedna, i malo „jača“ odnosno deblja. Sama po sebi debljina nije problem, uistinu nemam problema kad gledam takve ljude, ali ono što smo joj u par prilika probali objasniti je da su posljedice za zdravlje puno gore. Sve je to bilo dobronamjerno...znam, znam „put to pakla popločen je dobrim namjerama“, no ja očekujem da mi pravi prijatelji budu tu kad su stvari dobre ali i loše. Da me prime za ramena i kažu „gle pretjerala si, što radiš, kud se vodiš“.
Upisao:
Beskrajno glupa i jadna
Svi ponekad o sebi pomislimo „kako sam beskrajno glupa i jadna“. Tada mi se čini da je lakše nositi se s tuđom kritikom nego sama sa svojom. Od tuđe mogu pobjeći, reći joj da me ne dira, dok svoju nosim, gutam, stoji mi u grlu satima, na duši još i duže...
Upisao:
Zdrave obitelji i odnosi
Negdje sam pročitala da su zdrave obitelji one u kojima se može o svemu razgovarati. Koliko su zdrave naše primarne obitelj? Koliko ova sad? Možemo li sve reći pred svojima?
Upisao:
Obrazovanje naše djece
Jučer sam čitala jedan zanimljiv članak o obrazovanju i edukacijskom sustavu.
Cijela stvar potaknula me je na razmišljanje. Nikad nisam pomislila da školstvo može biti drugačije organizirano. Ali moguće je. Istina, razloga da stvari ostanu kakve jesu vjerojatno je bezbroj. No ono što sigurno pokreće promjene je masa, masa ljudi koji su shvatili da nešto ne vrijedi, da zaslužuju i trebaju bolje za sebe i slijedeće generacije,...
Kakav edukacijski sustav bi bio prihvatljiv nama i našoj djeci?
Upisao:
U mraku su velike oči
Uf...tek je 00:30h. Buljim u mrak pred sebe i pitam se što mi je. Legla sam oko 22:00h i odjednom me je neki nemir probudio...znate onaj nemir koji toliko potrese čovjeka da nakon njega nema spavanja....
Što je to? Što sam danas radila? Možda pojela nešto loše? Da se nije nekome nešto desilo? Ljudi svašta pričaju, ono “kazaljke na satu stanu kad im netko od dragih umre“...uf...da, da, krivi smjer razmišljanja...
I tako, taj nemir me provede kroz fazu „vruće mi je“, pa onda od nekog straha u fazu „ma mogla bi se još pokriti“... i nakon pola sata migoljenja u krevetu dižem se, na prstima i u mraku izlazim iz sobe (jer ne mora cijela kuća znati da ja ne mogu spavati)...zatvaram vrata i konačno –palim svjetlo na hodniku! Uf olakšanje, više nije mrak....
Ne budim se često ovako, dapače obožavam spavati, tako da su mi ove situacije krajnje nelagodne. Da nisam bolesna? Ili možda ...jel' netko noćas na put?...
Upisao:
Žena domaćica
U našoj kući od uvijek se poštivao rad, a krilatica „bez rada nema zanata, ni kruha“ vrlo se dobro uklapala.
Upisao:
Što definira koliko vrijedim i koliko sam dobra?
Već duže vrijeme se pitam koje su osnovne kvalitete koje definiraju koliko vrijedimo točnije koliko smo dobri (i/ili društveno prihvatljivi). Naime, ponekad mi se čini da su te vrijednosti kod nas malo izokrenute...
Upisao:
Muško-ženski svijet
Već ranije sam čitala knjigu „Budizam za majke“, no ovih dana za mene je ta ista knjiga dobila novu dimenziju.
Upisao:
Poduzetnici ugrožena vrsta
Da, već sam pisala o poduzetnicima, no tema je neiscrpna...
Gledajući protekle godine, a i zadnje mjesece, izgleda da ništa novo nismo naučili. Dapače, izgubili smo gotovo sve moralne vrijednosti, a stvari još uvijek funkcioniraju na način da svatko spašava vlastitu g....u. Međutim, kad si na dnu, stvari više tako ne djeluju. A mi ne možemo pasti niže, niti kao država, ni kao narod, niti kao privreda, možda ni kao ljudi....
Upisao:
Stvar percepcije
Jutro mi je počelo vrlo slično kao svako drugo, ali samo počelo...Dignem se, put kupaona, pa kavica. Volim stati uz prozor i pogledati grad. Početkom dana sve bude još fino smireno, sunce izlazi, a još je i proljeće. Divno.
Upisao:
Poduzetnici - sretnici ili ?
Jutros sam slušala vijesti, naš Ministar zdravstva žalio se je jer Predsjednik za svoje suradnike birao samo desno orijentirane stručnjake. Žalio se je i predstavnik sindikata jer nitko njih ne zastupa u tome ekonomskom timu.
Hm... ekonomski tim trebao bi podržavati ekonomiju, a indirektno i rast i razvoj društva. Kako i zašto su se oni osjetili prozvani?
Upisao:
Moj osvrt na Petrovu bolnicu
Neki dan sam morala obaviti jedan pregled u Petrovoj bolnici. Već sam ulaz me je iznenadio; sve novo, bijelo, lijepo i moderno uređeno. Novi natpisi „Petrova trudnica“ na sve strane. S obzirom da se u bolnicu nije ulagalo 60tak godina (tako sam bar pročitala), svaka promjena dobro je došla i hvale vrijedna je. Ipak ima još stvari koje su mogle biti drugačije i bolje.
Upisao:
Bartol
Jučer smo se, dragi i ja, našli s prijateljem koji se uskoro ženi.
Upisao:
Trst (ni)je naš!
Odrasla sam u Primorju gdje smo nekad redovito odlazili u kupovinu u Italiju. Tada je postojala uzrečica „Trst je naš“ podrazumijevajući da ćemo rasturiti dućane, odnosno sve pokupovati. Jasno, koliko je to bilo moguće u ono vrijeme s prihodima koje su roditelji imali.
Upisao:
Molitva
Još kao klinku učili su me moliti. Svaku večer, kad me je ušuškala u krevet, moja nona je nabrajala zajedno sa mnom koga sve trebaju anđeli čuvati, pomoći muili voditi ga. Uvijek joj je bio draga sveti Anton, zaštitnik njenog mjesta, stoga je on imao posebno mjesto, a posla za obaviti. Ta lijepa navika trajala je dugo, a u nekom drukčijem obliku kod mene postoji i danas.
Upisao:
Moje rodno mjesto
Živim u Zagrebu već godinama, no porijeklom sam iz jednog grada na moru. Često odem „dolje“ jer je tamo moja uža obitelj, moji prijatelji,...Tako sam se i prije nekog vremena, rano ujutro, vraćala iz mog mjesta za Zagreb. Prošla sam autom kroz centar, stala iz pekarskog kamiona i možda je to bio samo divan miris kruha, osjećaj doma, ili nešto drugo....no zapljusnuo me je val djetinjstva, val prošlosti, vratile su se slike....
Upisao:
Vozači i Gentlemeni
Vozim automobil već 19 godina i rekla bih da vozim dobro. Ne volim predrasude oko ženske vožnje! Neke od mojih prijateljica voze sigurnije i bolje od muškaraca koje znam. Ipak slažem se, neke stvari su nam biološki dane drugačije, stoga se većinom žene malo teže snalaze u prostoru, a muškarci (dobro znamo) u slušanju i komuniciranju. Svakako nije mi cilj vrijeđati ili omalovažavati niti jednu skupinu, već sam se ovdje htjela osvrnuti na lijepo ponašanje u vožnji i kamo je ono nestalo?
Upisao:
Dan poslije
Koliko god da se spremamo za neke stvari/događaje u životu nikad nismo dovoljno spremni. Operacija je jedna od njih. Naime, već sama bolnica, njena energija, nakon par sati provedenih tamo polako počinje djelovati i proždire te.
Upisao:
Dan prije
Vjerujem da je fizička nelagoda ili bolest zbroj svih naših misli, (ne)reakcija, načina života i niza drugih utjecaja. Ako pokušamo razumjeti što nam naše tijelo/unutarnje biće govori, polako ćemo rasti i razvijati se. Ipak, koliko god da sam se trudila u vezi s o određenom tegobom, nisam otkrila što mi moje tijelo govori i gdje sama sebe sabotiram na putu do zdravlja. Polako sam došla do granice gdje je medicina bila nezamjenjiva.
Upisao:
Zašto su Englezi drugačiji od nas?
Već danima gledam vani ovu maglu. Sve je sivo i mokro. Ta vlaga i sivilo kao da su se uvukli u sve: u ovaj grad, ceste, kuće, ali i ljude. I pitam se samo „kako li su samo Englezi uz svoje vrijeme uspjeli ostati optimistični, nasmijani i vedri?“
