ZVUK JEDNE RUKE
----------------




Ucitelj u hramu Kennin bijase Mokurai, Tiha Grmljavina.
Imao je jednog malog sticenika, po imenu Toyo, djecaka
od jedva dvanaest godina. Toyo je neprestano vidjao starije ucenike kako svakoga jutra i svake veceri odlaze u uciteljevu odaju na poduku iz san-zena* ili da bi upitali za kakav privatni savjet i kako bi ucitelj svakome od njih davao koane ne bi li pravodobno zauzdao
rastresenost i zastranjenja duha.
Toyo takodjer pozeli nauciti san-zen.
- Pricekaj jos malo - rece mu Mokurai. - Jos si premlad.
No decak bijase toliko uporan da ucitelj naposljetku pristane.
Te iste veceri, tocno na vrijeme, mali Toyo osvane na
vratima Mokuraijeve odaje za san-zen. Udari o gong kako bi najavio svoj dolazak, ucini tri naklona u znak duboka stovanja prije nego sto ce prekoraciti prag, a zatim udje i, pun obzira, u najvecoj tisini sjedne pored ucitelja.
- Kad pljesnes dlanom o dlan, cujes zvuk dvije ruke - pocne Mokurai. - Sad ti meni pokazi zvuk samo jedne ruke.
Toyo se nakloni i ode u svoju sobu kako bi razmislio
o problemu sto mu ga je ucitelj postavio. Sa svojega
je prozora mogao cuti glazbu koju svirahu gejse. " Aha,
shvatio sam!", usklikne.
Sljedece veceri, kad ga ucitelj zatrazio da mu opise zvuk jedne ruke, Toyo pocne izvoditi glazbu gejsi.
- Ne, ne - na to ce Mokurai. - To ti nicemu ne sluzi. To nije zvuk jedne ruke. Nista nisi shvatio.
Bojeci se da bi ga ona glazba mogla omesti u rjesavanju zadatka, Toyo se preseli na mirnije mjesto
te otpoce meditirati. "Sto bi moglo biti zvuk jedne ruke?" Uto slucajno zacuje kako negdje kaplje voda.
"Ovaj put to mora biti to", uvjeri sebe Toyo.
Vrativsi se svojem ucitelju, Toyo pocne oponasati zvuk kapanja vode.
Sto je to? - upita Mokurai. - To je zvuk vode sto kaplje, nikako zvuk jedne ruke. Pokusaj opet.
Uzalud je Toyo meditirao ne bi li cuo zvuk jedne ruke. Cuo je uzdisanje vjetra u krosnjama. No i taj zvuk bijase odbacen. Zatim je cuo krik sove, no ni taj nije
zadovoljio.
Cak ni skakavci nisu bili zvuk jedne ruke.
U vise od deset navrata Toyo je odlazio Mokuraju s najrazlicitijim zvukovima. Svi su redom bili pogresni.
Gotovo cijelu godinu dana proveo je u beskonacnim razmisljanjima sto bi to moglo biti zvuk jedne ruke.
Napokon mali Toyo zapadne u istinsku meditaciju i prebrodi sve zvukove.
- Nista vise nisam mogao sastaviti - objasnio je kasnije - pa sam tako dosao do zvuka bez zvuka.
Toyo je tako spoznao zvuk jedne ruke.


(san.zen*) je tehnicki naziv za uzastopno iznosenje
vlastitih vidjenja u razgovoru s uciteljem, kojima ucenik pokusva odgovoriti na postavljeni mu "koan".



/101 zen Stories, transcriebed by Nyogen Senzaki and
Paul Reps, London and Philadelphia,1939.
Nyogen Senzaki, Paul Reps,101 ZEN PRICA,Zagreb,2000.
- Urednik Damir Mikulicic, Prevela Ita Kovac/



Za vas je priredio Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/