17.07.2011., nedjelja
Zrcalo i ja
Ne, nemam neki poseban odnos sa svojim zrcalom na način da ga pitam - zrcalo, zrcalo tko je najljepši na svijetu? 
, već sam u novom broju Svjetlosti ( broj 103, srpanj 2011. na str. 48. ) naišao na zanimljiv članak i ono što je u njemu rečeno, primjenio sam na samom sebi. Naime, tema članka, između ostalog je '' metoda sa zrcalom ''. Ukratko, evo citata iz odlomka da bih Vam pojasnio o čemu je riječ:
Rekao bih ja ovdje je riječ o metodi koja nam može pomoći da upoznamo sebe. Koliko se poznajemo zapravo? Koliko je važan odgovor na ovo pitanje, sam sam iskusio nedavno kad sam shvatio koliko sam slabo ili nikako slušao vlastito tijelo u pogledu onoga što on želi da od hrane ja unosim u njega, koje mi je cijelo vrijeme govorilo znakovima što ono želi, a ja to nisam prihvaćao niti sam na to obraćao pažnju. Naravno, naučio sam lekciju, malo teže nego što sam mislio, ali sam naučio.
Dakle, koliko poznajemo sebe iznutra? Kakvi su naši osjećaji zapravo? Ova metoda nam može pomoći da zavirimo u jedan dublji dio, skriveni, našeg ormara i mogli bi se začuditi što ćemo tamo naći. Moglo bi nas šokirati. 
Ali, to je dobro, dakle, šok, jer će nas takav jedan šok razbuditi, trgnuti i odvesti nas na jedan novi put. Bolji sigurno za nas. Raspoznavanje onoga što smo maknuli daleko od naših osjećaja ( naše svijesti ) može nam samo pomoći. Može nam pomoći da se oslobodimo i na drugačiji način promatramo sebe, a sami time i druge. Uostalom, to će biti prilika da i svijet ( stvarnost ) koji nas okružuje promatramo drugačijim očima, odnosno drugačijim osjećajima ga doživljavamo.
Što je bit ove metode?
Da razgovarajući sa svojim odrazom u zrcalu, zapravo, razovarate sa svojim podsvijesnim umom. 
I to sam napravio. Metoda počinje jednostavno ( je li jednostavno prosudite sami ) tako da kažete svojem odrazu ( podsvijesnom umu ) – volim te ili, pak, sviđaš mi se.
Ja sam ipak napravio, za početak, ovo drugo. Sugerira se kroz članak da bi čovjeku u tom trenutku trebale doći određene misli, kao znak da čovjek treba malo razmisliti o tome da li se zaista voli, da li se čovjek sviđa sam sebi. Meni nisu došle nikakve misli. 
I ja sam svjestan zašto se to dogodilo.
U zadnjih godinu dana dosta sam radio na sebi, razmišljao sam o sebi i to mi je sigruno pomoglo da sebe prihvatim ovakvog kakav sam sad. Može li bolje? Naravno. Odnosno uvijek. Mijenjamo se svaki dan. Onaj od jučer, nije onaj od danas. Sve je kretanje. Kako se kreće, a samim time i mijenja naša stvarnost, tako se i mi mjenjamo, bili toga svijesni ili ne. Mi nismo nešto statično. Dapače, mi smo itekako dio ove stvarnosti i s njome se krećemo.
Ono što se prvlači kroz članak, snažno je. Jer ispravno stoji u članku da ako nismo sposobni se pogledati u zrcalo i reći sebi – volim te, ili sviđaš mi se – nema šanse da smo sposobni voljeti druge oko sebe, druga živa bića. Ne zato što to ne želimo, već zato jer to jednostavno ne znamo. Ako nismo to naučili na sebi, kako ćemo primjeniti nešto što ne znamo na drugima? Nikako. 
Zato, skočite do kioska i kupite novi broj Svjetlosti i pročitajte članak koji govori o ovoj metodi. I primjenite je na sebi. Ništa ne možete izgubiti, ali možete mnogo dobiti – novu spoznaju o sebi za koju niste niti slutili da postoji unutar vas samih...
----------------
lp. boro
http://budan.blog.hr/
irida
bglavac
