ZODIJAK

Et: grč. tfbav = živo biće, životinja (životinje, „animali" u Zodijaku su Ovan, Bik, Rak, Lav, Škorpion, Strijelac, Jarac i Ribe). U franc. 1265. g. (J. de Meung).

I. Zodijak.

Astronomska definicija: pojas nebeske sfere omeđen s dva mala kruga širok 17°, odnosno 8,5° s obje strane ekliptike koja mu se nalazi u sredini, unutar kojeg se kreću sve planete Sunčeva sustava osim Plutona u smjeru obrnutom od smjera kretanja kazaljke na satu (ekliptika je krug što ga opisuje Sunce u svojoj prividnoj godišnjoj sideričkoj revoluciji u trajanju 365 dana).

Počevši s Ptolomejom (Tetrabyblios, I, 21, izd. Retz, 1974), astrolozi razlikuju dva Zodijaka zbog precesije ravnodnevni-ca: a) siderički Zodijak, tj. Zodijak Konstelacija, ili zbiljski Zodijak, podijeljen na dvanaest nejednakih odsječaka na 448 osnovi rasporeda stajaćih zvijezda. Ovaj Zodijak mijenja mjesto (prihvaćaju ga astronomi i neki astrolozi: cf. J. Dorson, Retour au zodiaque des ćtoiles, izd. Dervy-Livres, 1981, 336 str), a njegove se Konstelacije označuju latinskim nazivima (npr. Aries za Ovna); b) tropski Zodijak, tj. Zodijak Znakova ili zamišljeni Zodijak podijeljen na dvanaest jednakih odsječaka od po 30° počevši od proljetne točke (Ovna na Zapadu, točke Gamma u Indiji), nepokretan je, a Znakovi se označavaju nazivima nacionalnog jezika (Ovan itd.).

Napomena: Zodijak se kroz povijest mijenjao (prije „Pada", kako kažu astrolozi. Škorpion je bio Orao) i pojavljuje se u više inačica (zodijak iz Glastonburva u Engleskoj, nacrtan na tlu z s kamenim oznakama ima samo deset Znakova: cf. K. E. Mal-tweed, A guide to Glastonbutj's temple of the stars, London, 1950; pretkolumbijski zodijak ima dvadeset Znakova: cf. A. Volguine, Astrologie chez les Mayas et les Aztćques, Nica, 1946).

v. Znak IV.

B. Marcelle Senard, Le Zodiaque, def de l'ontologie appliqućc a lu psycho-logie (1948), izd. Traditionnelles; J. Sadoul, L'ćnigme du Zodiaque (1^71), izd. J'ai lu, A 299.

II. zodijak.

Likovni prikaz Zodijaka.

Npr: okrugli stol vitezova kralja Arthura (prvi ga put spominje R. Wace u Li Romans de Brut, 1155. g); zodijak na stropu pronaosa u hramu boginje Hator i Denderi (cf. A. Slosman, Le zodiaque de Dendćrah, izd. Du Rocher, 1980).

B. A. B. Grimaldi, A catalogue of zodiacs andplanispheres, London, izd. Gali and Inglis, 1905; W. Kenton, Astrologie, Le miroir celesle, prij. s engl, izd. Seuil, bibl. Albums.

449

Zodijak

ZODIJAČKA ERA

Astrološki pojam nastao u XIX. st, prvi ga je upotrijebio P. Le Cour 1930. g.

Astrološko razdoblje od 2160 godina, odnosno dvanaestina Platoničke godine (trajanje precesije ravnodnevnice), vrijeme potrebno da proljetna točka prođe kroz jedan zodijački Znak. Tokom tog razdoblja, zbivanja i bića nalaze se u korespondenciji, tj. pod utjecajem pojedinog zodijačkog Znaka. Svaka je zodijačka Era posebno obilježena religijom koja pripada tom Znaku. Tako je Era Ribe počela s kršćanstvom: sam Isus naglašava temu ribolova i riba (npr. Matej, 4,19; 12,40; 13,47; 15,36), a riba je bila znak raspoznavanja ranih kršćana. Ranokršćanske zajednice u istu su se svrhu služile grčkom riječju čija su slova redom davala Kristove inicijale {ihthos = riba: ie-sous Hristos Theou oios Soter = Isus Krist Božji Sin Spasitelj).

Prccesija ravnodnevnica ima obrnut smjer u odnosu na Zodijak, dakle ide iz Ovna u Ribu, a ne iz Ovna u Bika.

Napomena: Naravno, različiti autori navode različite datume. Kao početak Ere Vodenjaka navodi se 1402. g. (Hiparh), 1932. g. (Cayce), 4. veljače 1962. g. (prema kalifornijskom ro-zikrucijanskom redu A.M.O.R.C), 25. prosinca 1989. g, 11. kolovoza 1999. g, 2157. g. (računajući prema Isusu), 2907. g. (prema Ptolomeju).

v. Platonička godina, ciklus, precesija ravnodnevnice, Zodijak.

B. P. Le Cour. LEre du Verseau (1937), izd. Omnium litterairc; J. Ch. Pic-hon, HLitoire des mythes, P. B. Payot, br. 181.

Era	datum (?)	povijesni primjer	obilježje
Era Bika	4320-2l60.g.pr.n.e.	egip. kult bika Apisa oko 2400.g. pr.n.e.	nagon
Era Ovna	2160.g.pr.n.e - 0	indijski kult Agnija koji jaše na ovnu	vitalnost
Era Riba	0-2160.g.	ribe, amblem ranih kršćana	izbjegavanje
Era Vodenjaka	2160-4320.g.		spiritualnost

ZOROASTRIZAM

Et: grč. ZtooouoToris prema avest. Zarathustra.

Sin: „zoroastrijski Mazdaizam", „reformirani Mazdaizam".

Zoroastrizam je religijska, djelomice ezoterična doktrina (cf. Avesta, yasna 48.3: „Za posvećenika... Tajna učenja") čiji je utemeljitelj Zaratustra (549. g. pr. n. e. ?), nastala u Iranu s korijenom u ublaženom dualizmu (Spenta Mainvu i Ahra Mainvu, tj. Dobri Duh i Zli Duh, blizanci, sin Ahura Mazde, Mudri Gospodar, bog stvoritelj: Avesta, yasna 30. 3 do 5).

Etape: a) predzoroastrijski Mazdaizam; b) Zaratustrino učenje; c) službeni Zoroastrizam (povezuje Mitru i Zurvana, diviniziranog Zaratustru, inzistira na apsolutnom dualizmu: Ahura Mazda postaje Dobri Duh koji se bori protiv Zloga); d) današnji Zoroastrizam (Guebri u Iranu i Parsi u Indiji).

v. Amesha spenta, dualizam, mag, Mazdaizam.

R. Mazdaizam (Zaratustrin Zoroastrizam odbacuje hoamu [v. soma], žalovanje za mrtvima, orgijastičko žrtvovanje goveda, isključuje Mitru i Zurvana, daeva [v. arijski] smatra demonima itd), Iranizam (opći izraz za Mazdaizam, Šijizam itd).

B. (tekst) Avesta, Gđthč. Yasna, br. 28-34, 43-51, 53, prij. s avestijskog iranskog J. Duchesne-Guillemin, Zoroastre, 1948, izd. G.P. Maisonncuvc, str. 161-285; (studija) J. Varenne. Zarathustra et la tradition mazdeenne, izd. Seuil, bibl. Microcosme, 1966, 189 str.

TRANSCENDENTNI SVIJET PO ZARATUSTRI

　

I.	NAJVIŠI JEDINI BOG:
	Ahura Mazda (Mudri Gospodar)
II.	ANTAGONISTIČI DUHOVI BLIZANCI
	Spenta Mainyu (Dobri Duh) Ahra Mainyu (Zli Duh)
III.	AMESHA SPENTA:
	Vohu Manah (Dobra Misao) Asha (Pravedan Red) Xshathra (Kraljevstvo) Armaiti (Umjerenost) Haurvatđt (Zdravlje) Ameretčt (Besmrtnost)	*™do vladanje vatra ' kovina zemaljska zemlja vlast biljke Phdno"
		Korenspon-dencije	Funkcije

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ZVUK

v. mistični zvuk.