ZNANOST O BROJEVIMA

Izraz „znanost o brojevima" nalazimo u Platona (Država, VII, 522: uqiO(i-

T|Tixf) xal X.OYiaTixr|. *

To je tradicijska znanost što obuhvaća sva ezoterična znanja i prakse temeljene na brojevima shvaćenim ne kao sredstva za računanje ili za matematičke radnje, nego kao kozmički ritmovi i ustrojstva, kao simboli i energije, bilo pojedinačno, bilo u kombinaciji s drugim brojevima.

Znanost o brojevima između ostalog obuhvaća:

ciklologiju (v. ciklus, Velika Godina);

hermeneutiku, naročito gematriju u Kabali;

numerologiju, aritmozofiju i aritmomantiju;

kozmogoniju i teogoniju, kozmologiju i eshatologiju;

razne mantije, npr. Tarot, geomantiju, astrologiju;

simboliku brojeva (R. Allendv, Simbolizam brojeva, 1948). Glavne struje znanosti o slovima:

„haldejska znanost" (cf. Uspomene na Poslanstvo u Perziji, XIV, str. 49-59);

Pitagorejstvo, prema kojem „je broj pranačelo, istovremeno kao materija bića i kao činilac njihovih promena i njihovih stanja." (Aristotel, Metafizika, prij. B. B. Gavela, Kultura, Beograd, 1971, str. 18);

Gnosticizam, naročito Markos (H. Leisegang, Gnoza, 1924, cf. La Gnose, P.B. Payot, br. 176, str. 229-245);

Šijitstvo;

Kabala;

Teozofija (npr. L. Cl. de Saint-Martin, O brojevima, 1862);

- kineski mislioci (M. Granet, Kineska misao, str. 127-248).
V. artimozofija, broj, ciklus, gematrija, numerologija, te-

trdktys, tradicijske znanosti, zlatni broj.

ZNANOST O ČUDESIMA

„Povijest" čudesa (V): prikuplja i tumači znakove i činjenice za koje smatra da nose neki okultni smisao i nakanu.

ZNANOST O IMENIMA

Tradicijska znanost što obuhvaća sva ezoterična znanja i prakse temeljene na riječima, shvaćenima ne kao proizvoljni znakovi društvenog porijekla i lingvističkog reda, nego kao zvukovi i pismena što korespondiraju onome Što označuju,
kao simboli i energije, kao sama bit bića.

..Čovjek je dao imena stvarima nadovezujući se na njihovu prirodu i otkrio je pismo, stvorivši tako riznicu za čuvanje pamćenja." (Pitagorejac Eurifamos, III. st. pr. n. e, navod prema Stobeju) Između ostalog, znanost o imenima obuhvaća:

glasovni simbolizam (v. prirodni jezik);

okultnu etimologiju (npr. Platon, Kratit),

znanost o formulama, mantrama i talismanima,

inicijacije pod pokroviteljstvom Tota / Hermesa / Merkura,

kozmologiju ,rkozmogoniju (naročito u Crnoj Africi; cf. Afrička prisutnost; Presence africaine, br. 47. 1963, str. 73-91; br. 52, 1964, str. 162-166;, u Tantrizmu: cf. P. C. Chakravarti, The linguistic speculation of the Hindus, Calcutta, U.P, 1933, 496 str).

onomantiju (gatalačku znanost što se temelji na razmatranju općih imenica ili vlastitih imena),

- hijeronime, devize, krikove, lozinke, bajalice, blagoslove.
Vrhunce razvoja, znanost o slovima doživjela je u:

Egiptu {Knjiga mrtvih, 1450. g. pr. n. e. ?, prij. na fra ne. Le Uvre des morts, izd. Omnium littćraire, 1954),

u Mezopotamiji {Babilonski ep o Stvaranju, 1900. g. pr. n. e. ?, pločica VI, prij. na franc. Le poeme babylonien de la Crćation, izd. A. Maisonneuve, 1935),

u Crnoj Africi (G. Dieterlen, Sveti tekstovi Crne Afrike, cf. Textes sacrćs d'Afriquc noire, izd. Gallimard, 1965);

u Indiji (npr. Jaimini, Mimćmsasutra, II. st, I. i II),

u Tibetu,

u središtima jevreiske Kabale (hebrejske) (prvenstveno u Palestini, Provenci, Španjolskoj i Njemačkoj),

u islamskim zemljama, s izvorištem u meditiranju na Imena Allaha.

V. Božje Ime, deviza, ime (doktrina o imenu), izrijek, jezik, 446 Riječ, tradicijske znanosti.

B. R. Rolt-Wheeler. ..La puissance du mot". Astrologie, svibnja 1934; A. Roland de Rcneville, Univers de la parole, izd Gallimard.

ZNANOST O KRETANJU

U pitagorejsko-platoničkoj tradiciji postoje dvije velike znanosti o kretanju (Platon, Država, VII, 530d): astronomija i

harmonika (glazba). Danas tome valja pridodati još i treću: simbolično tumačenje kretanja i njegovih vrsta (cf. premda neezoterično, djelo H. Jennva, Kymatics, Basel, Basilius z Press, 1966).

„... razvrstavajući sva stvorenja u ljestvicu evolucije, [Moj-sije je] kao nepogrešivo mjerilo usvojio njihovo kretanje, način promjene mjesta u prostoru." (O.M. Aivanhov, O.C, sv. II: Spiritualna alkemija, str. 58) (cf. Post, 1,20-3, 19; 7,2-8, 19; Izl, 7, 10 - 10, 15; Lev, 11; Pnz, 14, 3-21).

v. glazba sfera, jezik prirode, precesija ravnodnevnica, zvuk.

B.J. Porte. Encyclopćdie des musiques sacrćes, u 4 sv, izd. Labcrgcric, 1968; R. Huvghe, Formes ei forces, izd. Flammarion. 1971

ZNANOST O SLOVIMA

Tradicijska znanost kojom su obuhvaćena sva ezoterična znanja i prakse što se temelje na slovima, ne shvaćenim kao konvencionalni grafički znakovi, nego kao elementi (grč. stoi-heion znači „slovo" i „element"), simboli, značenjske energije, i to pojedinačno ili u kombinaciji s drugim slovima.

„Znanost o slovima (ilmul-huruf), pojmljena u njezinom višem smislu, jest spoznaja samog principa svih stvari kao vječnih esencija. U smislu, recimo, srednjem, ona je kozmogoni-ja. U krajnjem, najnižem smislu, ona je spoznaja vrlina irnena i brojeva utoliko što se njima izražava priroda svih bića."(R. Guenon, S.C, str. 209).

Između ostalog, znanost o slovima obuhvaća:

sveta pisma (egipatske hijeroglife, kineske ideograme, germanske rune, keltske ogame);

anđeoske abecede, tajna pisma, cehovske biljege;

hermeneutiku, naročito notariku i temuriju u Kabali;

simbolika slova (H. P. Blavatskv: ,,A. Prvo slovo svih alfabeta svijeta s izuzetkom vrlo malog broja... slovo je velike mistične snage...", Teozofski glosar, str. 9). 447

Najveći pokreti koji su razvijali znanost o slovima su: "f

Gnosticizam (v. Abraksas);

Šijitstvo Ja'farove škole (VI. Imam, t 765), na osnovi slova kojima počinje 26 sura Kurana (npr: ..Elif, Lam, Mim. To je Knjiga...", 2:1-2);

Kabala poslije Sefer Yezirah (I, 1) koja pokazuje „trideset i dvije tajanstvene staze do Mudrosti...: deset sefirot belima i dvadeset i dva slova temelja [hebrejskog alfabeta]: tri majke [alef, mem, sin] i sedam dvostrukih i sedam prostih"; Z - kršćanska Kabala (npr. De Verbo mirifico J. Reuchlina, 1494. g. nastoji da „izađe... ezoterična moć svetih izreka"); - Okultizam.

V. broj, ime, izopsefija, kombiniranje slova, tradicijske znanosti.

B. R. Gućnon. ,,La Science des lettres" (1931) u S.F.S.S, str. 68-74; F. Dornseiff, Das Alphabet in Mystik und Magie, Leipzig, 1922.

ZNANOST O ZVUKOVIMA

v. izrijek, magična formula, mantra, obredni krik, Riječ, zvuk.