Od svega sto je covjeka ikad nagnalo da izumi i upotrijebi magiju, najjaci utjecaj imaju urokljive oci ili urokljivi pogled. Razlog zato lezi u cinjenici da pojedini ljudi i zene, izjesne zvjeri i gmizavci, kao i pojedini predmeti, posjeduju moc da pogledom, posmatranjem ili samim prisustvom i izgledom nanesu zlo svojim bliznnjima njihovim ovcama i stoci, klasju i vockama, u stvari, svim vrstama svojine, ma kakva i kolika ona bila...
Tako o urokljivim ocima misli engleski istrazivac i publicista, glasoviti E. A. Volis Badz, covjek koji je najveci dio svog zivota posvetio istrazivanjima mistike i tajnih ucenja prastarih civilizacija sto su stasale na Bliskom i Srednjem istoku. Njegova istrazivanja utjecaja i posljedica urokljivih ociju po mnogo cemu su jedinstvena i nadasve zanimljiva. Uostalom, evo sta Badz o tome misli...
Dugo vjerovanje
Urokljive oci ili urokljiv pogled oduvijek su smatrani posebno stetnim za djecu i mlade zene koje trebaju da postanu majke, jer su ugrozavali samo postojanje i opstanak ljudske vrste. U namjeri da se nanese zlo nekoj osobi ili stvari, moze joj se uputiti pogled cudenja, zaprepascenja ili iznenadenja potpomognut rijecima koje onaj koji gleda izgovara u isto vrijeme.
Ako su rijeci prezrive i omalovazavajuce, one ce - djelujuci zajedno sa pogledom - nanijeti zlo osobi kojoj je pogled upucen. Medutim, zlo moze nanijeti i pogled covjeka koji se, dok izgovara rijeci pohvale i cestitanja, u svjesti ograduje od svojih rijeci, cime proizvodi djejstvo suprotno onome koje su njegove rijeci naizgled zeljele da ucine.
Prvobitni je covjek, izgleda, razumio ove cinjenice sasvim dobro, iako je bio potpuno nesposoban tacno da opise vezu izmedu pogleda i izgovorenih rijeci ili skrivenog ogradivanja u svjesti. Mnogi obrazovani ljudi u raznim dijelovima svijeta jos uvijek dijele ovo vjerovanje i ne mogu da objasne kako oci izvode svoju magijsku moc i izazivaju bolest, nesrecu u smrt. Sigurno je da se u mnogim krajevima na Istoku predmet za prodaju smjesta uklanja ukoliko mu kupac obara cijenu ili govori s nipodastavanjem o njemu. Ovo se cini iz straha da u predmet ne ude zla sreca ili steta. Isti je slucaj ako se radi o osobi ili zivotinji koja je ismijana ili omalovazavana; prijatelji ce osobu odbaciti, a vlasnik ce smjesta zivotinju odvest sa sobom.
Šta kažu antropolozi?
Antropolozi su, kao uostalom i mnogi drugi, nastojali da otkriju nacin na koji oko stice moc da nanese osobama ili stvarima koje ga zacuduju ili iznenaduju. Neki su zakljucili da urokljiv pogled stvara sam um ili neko tajanstveno svojstvo koje on posjeduje. Neki istaknuti i iskusni ocni ljekari kazu da su oci sastavni dio ljudskog uma. Bejkn (Bacon) u Devetom eseju kaze:
"Smatra se da osim ljubavi i zavisti nema ni jednog osjecanja koje ima moc da opcini i zacaea. One obje imaju strasne zelje i spremno se uoblicuju u imaginacije i sugestije koje brzo dolaze do ociju, narocito u prisustvu predmeta koji mogu da opcine. Tako vidimo da Biblija naziva zavist urokljivim ocima. Od svih osjecanja, ona je najvaznija i najprisutnija..., jer neprestano djeluje na nekoga. Ona je, takoder, najzlobnije i najiskvarenije osjecanje, zbog cega predstavlja samo svojstvo Ðavola, koji je kod Mateja (13,25) viden kao 'zlobnik koji dode kod ljudi pospase i posija kukolj po psenici, pa otide'".
U ovom odlomku Bejkin upotrebljava rijec ocaravanje kao sinonim za ono sto se u narodu kaze - urokljive oci. Savremeni pisci, kako primjecuje Elvorti (Elworthi) govore o njima kao o neodoljivoj, "zivotinjskoj privlacnosti". Vjerovanje u njihovo postojanje mora se smatrati primjerom nasljednih i instiktivnih ubjedenja ljudske vrste.
Mozemo tako prihvatiti glediste koje je zasnovano na opstem iskustvu ljudske vrste da ZAVIST moze dati i daje oku neko svojstvo koje se izliva iz njega i nanosi zlo osobama i stvarima na koje se spusti. Medutim, postoji jos nesto sto ce proizvesti jednako opak ucinak kao i zavist. To je LJUBOMORA, kojoj "kojoj je nemoguce odoljeti", kako svjedoce fascinantne Solomonove (Sulejman a.s.) price, a “Pjesma nad pjesmama” kaze: "Ljubavna sumnja tvrda kao grob, zar je njezin kao zar ognjen, plamen Boziji".
ZAVIST, LJUBOMORA i UROKLJIVE OCI su neraskidivo povezani. Kad se udruze sa rijecima cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt!
Zli duhovi i urokljive oci su od najstarijih vremena smatrani jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda, na Istoku kao i na Zapadu, urokljive oci zivo bice koje posjeduje oblik i licnost. Ponekad ono uzima oblicje zivotinje, na primjer, koze ili magarca, a u Antonijevom “zitiju” citamo: "Neprijatelju je vrlo lahko da stvori oblike i pojave takvih svojstava koji ce biti smatrani stvarnim i postojecim; prividenja te vrste izazvala su zemljotres, razbila u paramparcad kucu i usla unutra u tjelesnom oblicju sa svih strana. Jedan je imao oblik lava, drugi se pojavio kao vuk, a treci je licio na pantera. Oblicja svih ostali bila su nalik zmijama, otrovnicama i skorpionima!..."
Mali čovjek iz oka
Cesto se uzima oblicje zenskog pola kao sto vidimo kod Tiamat, prastare sumerske personifikacije zla i Lilit, strasne hebrejske nocne carobnjakinje. Urokljive su oci obicno slikane u magijskim spisima kao oko, ali ni u jednom njegovom crtezu ne vidimo predstavu "malog covjeka u oku", sa kojim je prvobitni covjek bio dobro upoznat.
U egipatskoj "Liturguji pogrebnih darova", dok predstavlja 98. dar, svecenik govori pokojniku: "Oziris Unase, dijete koje se nalazi u Oku Hora, bilo ti je predstavljeno". "Mali covjek u oku" pominje se u Petoj knjizi Mojsijevoj, “Knjizi proroka”, a u arapskoj verziji pravilno se prevodi kao - "insan al-ajn". "Kci oka" (bat ajin) se pojavljuje u Psalmu 17, 8 i pravilno je prevedena kao "bint al-ajin" i "binta ajin" na arapskom, odnosno etiopskom.
Za vjerovanja nekih naroda zajednicko je da "mali covjek iz oka", to jest prilika koja se vidi u zjenici oka, moze da napusti covjeka, da ude u drugu osobu ili ucini stetu osobi ili stvari kojoj pozeli. Drugo glediste je da urokljive oci imaju dualisticku prirodu i da uzimaju odredeni oblik da bi izvele jednu vrstu zlih djela, a pojavljuju se u drugom oblicju kada cine djela koja nisu zla i pakosna.
Oni koji su izucavali postanak i porijeklo urokljivih ociju, donijeli su razlicite zakljucke, ali ni u jednom dijelu svijeta se ne sumnja da njihov utjecaj postoji i da je vjerovanje u njega bez ikakave sumnje iskonsko i univerzalno. sta vise, svaki jezik, stari ili savremeni, sadrzi rijec ili izraz koji je ekvivalent za urokljive oci.
bglavac
irida
edin.kecanovic
