ŽIVOTNI PROSTOR
Life Box je prostor u kojemu se provodi život. On predstavlja dogovore postignute s drugim ljudima, sa sobom i s okolinom što oblikuje realnost. Kvaliteta i veličina tog prostora uvjetuje mogućnost i sposobnost kretanja. Što je box manji, to će život u njemu i s njim biti teži i destruktivniji.
Svaka odluka donešena na svjesnom ili nesvjesnom nivou povezana je s realnošću te na nju direktno ili indirektno utječe. Odluke su također sastavni dijelovi prostora. Nitko drugi nije donio odluku za nečiju nesposobnost, nekreativnost, neuspješnost ili bilo što drugo, već je to učinio svatko sam za sebe, na žalost uglavnom nesvjesno. One predstavljaju dogovore sa samim sobom.
Dogovori i prostor su elementi koji utječu na kvalitetu nečije realnosti. Prostor ne mora nužno biti loš. Ako on podržava život te je u skladu s vrijednostima i vizijom dotične osobe, tada njeno postojanje nije upitno. Ako se radi o suprotnom slučaju, tada je taj prostor upitan.
Kako znati je li prostor u kojem se provodi život poželjan? Postoji parametar na temelju kojeg se to može odrediti:
Osjećate li se u svom životnom prostoru ugodno ili neugodno?
Odgovor na ovo pitanje daje uvid u to je li prostor povoljan ili nepovoljan za onog tko u njemu živi te je li taj netko postavio povoljne ili nepovoljne dogovore za sebe i svoj razvoj i širenje.
Life Box je povezan s kretanjem kroz prostor. Kretanje kroz prostor je neophodno jer svatko ima potrebu za širenjem, za ekspanzijom. Ono što onemogućava ekspanziju su određeni postavljeni dogovori. Razmišljati o dogovorima znači razmišljati o svom prostoru, o svom kretanju, o svojoj ekspanziji.
Kakve ste dogovore postavili u svom životu?
Veličina boxa određuje koliko prostora netko ima za svoje izražavanje i širenje. Ne mora uopće biti upitna njegova kvaliteta i osjećaj bivanja u njoj. Sve to može biti u najboljem redu, ali ako su njene dimenzije manje od želja i potreba onoga tko se u njoj nalazi tada je to problem. Tada je potrebno proširiti njene okvire.
Ako je prostor premali, a potreba za širenjem velika, energija koja se želi širiti, a to joj je onemogućeno, kad dođe do ruba morat će se vratiti. Vratit će se zato što je došla do ruba dogovora. Tada će se početi stvarati kompromisi. Budući da se vratila i nije ostvarila svoju svrhu, postat će destruktivna, a s vremenom i vrlo opasna.
Najbolji primjer premalog prostora i nemogućnosti ekspanzije predstavlja nemogućnost ostvarivanja određenih želja i potreba. Npr. ako nekome većinu prostora zauzima posao, taj netko neće imati prostora za emocionalni odnos kojeg želi. Ali ako proširi svoju kutiju, stvari će se promijeniti.
Dogovore se može poništiti ili promijeniti. Upravo je to i svrha onih dogovora koji ograničavaju. Neke dogovore moguće je promijeniti te se ta promjena smatra poželjnom metodom prije nego što stvarno dođe do poništavanja dogovora. Uvijek je potrebno maksimalno se potruditi i redefinirati nešto prije nego što se u potpunosti od nečeg odmakne.
Rijetko tko to čini. Ono što se radi s takvim dogovorima je njihovo ublažavanje i kršenje, ali ne i poništavanje ili mijenjanje. Svaki dogovor je kao i svaka navika. U njega je uloženo bezbroj ponavljanja, misaonih i emocionalnih procesa koji ga jačaju. Zbog toga ga je teško poništiti, jer svako poništavanje traži proživljavanje svega s čim je taj dogovor bio punjen tijekom vremena njegovog provođenja.
Proživljavanje takvih stanja nikome nije drago. Zbog toga mnogi i rade kompromise. Suočavanje s emocijama koje traži poništavanje dogovora nije nimalo ugodno iskustvo. Ali ono je neizbježno, jer ih se treba pustiti da bi se ispraznile i uzemljile. Svako transformiranje rezultat je uzemljavanja.
Zbog vrlo bolnog proživljavanja, koje donosi suočavanje s određenim poništenim dogovorom, često dolazi do stvaranja novog dogovora u koji se prenosi sve ono od čega se bježi, a povezano je s prethodnim dogovorom. Najčešći primjer toga je izlazak iz jedne veze i skori ulazak u novu, drugu vezu. Na taj način nije ništa riješeno već je samo potisnuto i preseljeno.
Svatko živi na svoj način za koji se treba preuzeti potpuna odgovornost. Ne preuzimanje odgovornosti povezano je sa life box-om. Mnoštvo postavljenih dogovora koji su osnova boxa povezani su s odgovornošću. Oni koji ne podržavaju razvoj te trebaju biti poništeni zahtijevaju preuzimanje odgovornosti. Budući da to rijetko tko čini, dolazi do toga da životna struja određuje životni smjer.
Da bi se mijenjala realnost potrebno je poništiti dogovor i suočiti se s onim što on nosi. Bez toga nema nikakvih pomaka u stvarnosti. Poništavanje dogovora mogu podnijeti samo hrabri. Ostali će to uvijek odgađati.
Percipiranje svijeta proizlazi iz pozicije boxa u kojem se živi. Kolika je kutija, tolika je i percepcija života. Što je kutija manja, manji je i potencijal i energija i obrnuto.
Što se može učiniti po pitanju širenja životne kutije iliti prostora?
- treba se odrediti svoju bazičnu vrijednost
- definirati svoju viziju
- postaviti mjerila i vrijednosti koja će biti protivna dogovorima koji ograničavaju
- prekinuti određene dogovore
Bez svega ovoga je nemoguće širiti se u prostoru. Posjedovanje prostora zahtijeva širenje istog i kretanje po njemu.
irida
edin.kecanovic
