Životni poučak Erazma Roterdamskog za djecu i odrasle

Ne koriste se ljudi oduvijek prezimena. To je prilična nov običaj u povijesti europske kulture. Nekada se uz ime osobe jednostavno nalazio pridjev grada ili mjesto odakle je netko potekao ili u kojem je umro. Tako je dječak Erazmo kad je odrastao i postao slavan dobio pridjev prema gradu u kojem se rodio – Rotterdamu pa je u našim udžbenicima poznat kao Erazmo Roterdamski.

Roterdam je poznat kao najveća europska luka. Vjerujem kako je upravo zbog lučkog prometa Nizozemska premrežena mnoštvom autocesta. Iako je autocesta, po mom sudu, mnogo, ipak je čak i do kratkih odredišta lakše stići autocestom negoli lokalnim prometnicama. Ipak, brzina kojom se vozi autocestama puno je manja nego drugdje u svijetu. Najčešće ograničenje brzine je 100 km/h, rijetko 120 km/h. Svi se pridržavaju tih ograničenja. Promet odaje dojam odmjerenosti i smirenosti. Ponekad mi se čini kako je u Nizozemskoj važno prometovati i putovati ugodno i staloženo.

Mislim ovih dana na Erazma Roterdamskog. On je svjetski putnik svoga vremena. Kad uzmem u obzir kako je rođen u 15. stoljeću i kada se sjetim samo koje je sve gradove obišao, odmah postaje jasno kako je puno toga uz ovog čovjeka neobično. Rotterdam, Pariz, London, Italija, Torino, Rim, Bologna, opet malo Rim, Venecija, Padova, opet malo Rim, pa Bruxelles, Freiburg, Basel i na kraju želi doći kući u Nizozemsku, ali umire u Švicarskoj. To je reprezentativan put i danas. Uz sva čuda tehnike teško bi se netko lako upustio u ovakva putovanja. I ne samo to. U svim tim gradovima on je imao prijatelje, poznanike, radio na sveučilištima, prevodio, pisao, raspravljao, poučavao i predavao, negdje su ga dočekivali s pljeskom, a negdje s otvorenim protivljenjem. U svakom od tih mjesta ostavio je svoj trag.

Mene fascinira njegov boravak u kući Thomasa Morea. Boraveći u njegovom domu napisao je ‘Pohvalu ludosti’. U svoj dom primamo ljude koji su nam slični ili s kojima se želimo družiti. Toma Mor kasnije će biti proglašen svetim i uz to zaštitnik političara. Erazmo je, kao i Toma ostao vjeran Katoličkoj crkvi. Uz njih nekako mi na pamet pada i sv. Pavao. Ono što je svima zajedničko je visoka obrazovanost.

Erazmo je dobio najbolje obrazovanje koje je moguće bilo tada zamisliti. Isto tako i Toma Mor. I s Pavlom je bilo jednako. Erazmo Roterdamski je bio i ostao svijetla točka humanizma. Na njegovim citatima još i danas svi mi mogli bismo štogod naučiti.

Svi ljudi žele svojoj djeci dati najbolje. Ali što je najbolje? Meni se čini kako je najbolje djeci dati kvalitetno obrazovanje. Najbolje moguće. Poticati ih na rad i upornost. Osposobljavati ih za život u globalnom svijetu. Ohrabrivati za propitivanja i samospoznaju, za zdravu kritičnost prema sebi i svijetu u kojemu žive. Otkrivati i proširivati granice znanosti kako u humanističkom, tako i u tehničkom području.

I zato me Rotterdam unatoč tome što je velika i prometna luka uvijek podsjeti na ovog velikana ljudske misli i vjernika koji se nije strašio prokazati nepravde i nepravilnosti u svojoj Crkvi, ali i vjernika koji tu Crkvu voli i s njezinim slabostima. Obrazovanje kojim je on bio bogat potiče me u mom radu upućivati djecu prema stalnom učenju i širenju vlastitih obzorja znanja na dobro društva i Crkve u kojoj žive.

Lako je samo kritizirati, a teško je učiniti ono što je činio Erazmo – svoju kritiku usmjeriti prema napretku i boljitku. To mogu samo oni koji poput njega znaju mnogo i razumiju duboko.

http://www.vjeraidjela.com/zivotni-poucak-erazma-roterdamskog-za-djecu-i-odrasle/