Životne laži

U sve ovo uvjeravaju nas od djetinjstva, a uopće nije točno...

 

 

Lada Novak Starčević

Zagrepčanka koja živi na selu u Vukomeričkim Goricama s dvoje djece, mužem i puuuno životinja - to sam ja! Još kao studentica novinarstva počinjem pisati za lokalne dnevne novine da bi u konačnici radila i na uredničkim pozicijama. Nakon 13 godina novinarstva okušala sam se u PR­u (fancy naziv za odnose s javnošću), ali sam se vratila svojoj ljubavi i onome što najbolje znam - pisanju!

Živim... pokušavam živjeti mirno, ali već po mojem životopisu je jasno da mi to svaki puta ne ide od ruke :)
Sretnom me čine... moja obitelj, dvorište puno cvijeća i naš plodni vrt.
Moja zdrava navika je... nikad nisam zapalila cigaretu!

 

Nikad ne budi previše drugačiji, ne riskiraj, ne sanjari, nikad ne budi sam... sve nam to tupe godinama. A zapravo je istina baš suprotna. Život je jedan - budi kakav želiš, riskiraj, sanjaj i nauči biti sretan sam sa sobom!

Puno toga što nas uče kroz život kao velike istine su zapravo velike laži. Najlakše je staviti sebe i druge u kalup, no život nije tako jednostavan. Mnogi nas uvjeravaju da je špranca vrlo jednostavna i jasna - djetinjstvo, škola, fakultet, posao, brak... Ako slučajno skrenemo s puta gotovo sigurno dobivamo epitet čudaka ili gubitnika. To naravno nije točno. 

 

Ovo su neke od stvari koje ne trebamo poslušati: 

• Ne odskači od okoline - Ideš u školu, završiš fakultet, zaposliš se, udaš, rodiš djecu... 'Želiš putovati nakon fakulteta? Odlučio si da ti nije do braka iako imaš 30? Kako to misliš, biti drugačiji??!' Sa svih strana nas uspoređuju. Ako nisi u kalupu ne valjaš. Moramo odmah zaboraviti na to. Prestanimo se uspoređivati sa susjedom, prijateljem, sa zamišljenom verzijom sebe. Trebamo živjeti onako kako mi želimo. Ne naši roditelji, ne naš partner ili netko treći.

• Što manje rizika, manje patnje - Ponekad stvari moraju biti loše prije nego što mogu biti dobre. Ponekad se moramo gotovo slomiti baš zato da znamo da nas baš nitko, nikada ne može slomiti. Često moramo patiti da bi došli do cilja. Zato, ne bojimo se rizika. Ponekad treba zatvoriti oči i otići u nepoznato. Samo tako možemo vidjeti potpuno nove horizonte koje možda nismo mogli ni sanjati.

• Tužno je biti sam - Tko je sam ne mora nužno biti usamljen, isto kao što i onaj u vezi ne mora nužno biti sretan. Čak je gore biti u društvu, a usamljen. Zbog uvjerenja da je loše samovati, ljudi često grčevito traže nekog bliskog, ne žele pustiti partnera iako je jasno da ih taj odnos ne zadovoljava. Prvo trebamo naučiti biti sami. Kad se prihvatimo i upoznamo, tek onda možemo uživati u vlastitom društvu.
• Sreća je ispunjenje želja - 'Kad dobijem na lotu, riješim stambeni kredit i kupim veliki auto konačno ću biti sretan'. Glupost. Biti sretan ne znači da ste riješili sve materijalne želje. Čak niti privatno ne treba biti sve savršeno za sreću. Sreća je zahvalnost za ono što imate i strpljenje prema onomu što nas tek čeka. Ne treba težiti za velikim ciljevima, dovoljno je ujutro pogledati kroz prozor uz iskren osjećaj 'kako sam sretan'.

• Boli nema ako ju ne vidimo - Nikad ne podcjenjujte tuđu bol. Neki ljudi ju bolje skrivaju od drugih. Onaj koji ne plače pred drugima ne znači da ne vrišti od tuge u svoja četiri zida. Ne osuđujte i ne prosuđujte druge. Zapamtite, ako bol ne vidimo ne znači da je nema i budite uvijek sućutni.

• Jaki nikada ne plaču - U stvarnosti najjači ljudi su oni koji osjećaju bol, prihvaćaju je i uče iz nje. Velika je hrabrost zatražiti odmor, pustiti suzu, otresti prašinu sa sebe, a zatim se vratiti natrag u ring, spremni za borbu kao da prije niste osjetili udarce.
• Sanjarenje je gubitak vremena - Ono što možemo doživjeti i vidjeti je samo mali dio onoga što je moguće. Mašta nam zato pruža nesagledive mogućnosti. Nikad ne smijemo prestati sanjati jer tako pristajemo na mrvice. A nema baš nikakvog razloga da ne želimo velike stvari za sebe.