ŽIVOT UNATRAG

Jedan je čovjek padao iz aviona, padao sve brže. Sekunde su jurile pomamno, nemilosno, sablasno, sladostrasno. A kad je bio već na nekoliko pedalja od tla, sekunde su iznenada stale. I čovjek je počeo živjeti svoj život unatrag, gospodski neužurbano.
Kad je poslije odredjenoga broja godina stigao do svojega začeća, udario je glavom u opnu nevinoga mjehura, probivši ga. Taj ga je udarac preobrnuo, te je počeo otkucavati svoje vrijeme u suprotnom smjeru - kao da mu je prvi put.
Živio je tako bez sjećanja, slažući svaki nailazeći pokret na bivši - uredno i bez zabune. Život je opet bio nov i nepoznat. Sve dok nije stigao do točke pada iz aviona. Odnosno, do tri pedlja iznad tla.
Vrijeme je tada stalo kao ošinuto, preobrnuo se neumorni čovjek-spermatozoid i započeo je put unatrag, okovano, neužurbano, kao da je posljednji put.

Eto, to se zove pakao (rekoše mudri).

Pitanje: Možda je to ono nešto što oni tamo neki nazivaju
reinkarnacijom?!

Vesna Krmpotić, iz neobjavljene zbirke priča PRIČE PJEVICE

-----------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/