NA KRAJU POCETKA /zen u stripu/
--------------------------------

Predgovor /kraci prikaz/
-------------------------

... Ove price, ako se uopce mogu tako nazvati, sigurno nebi bile predmetom tolikog interesa dijelom svijeta da u sebi ne sadrze jedan univerzalni smisao koji nadilazi okvire neke posebne religije, kulture, tradicije, a pogotovu etnosa...
... Dogodovstine koje su tu pred nama crtezom i rijecju, odigravaju se stalno na rubu jednog misterioznog iskustva koje je svakako daleko od uobicajenog; receno iz jedne sasvim ljudske i naviknute perspektive: na rubu pameti...
... Zen cine one grane na budistickom stablu za koje bi se mozda opravdano moglo reci da su pri samom vrhu.
Znamo da najvise grane nisu spremne podnijeti najvise tereta. Tako ni zen nije spreman suvise se zamarati onim sto nije sama sustina budizma, vec je tvrdoglavo zaokupljen onim jednim bez cega sve ostalo gubi svoj smisao. Kako bi i moglo biti drugacije tamo gdje su ljudi poput Bodhidharme i Hui-nenga utrli put!?
Takva ogoljela atmosfera, primjerena rijecima Sutre srca koju zenisti svakodnevno recitiraju, "Oblik je
praznina, a praznina oblik...", spremna je poigravati se sa svim svetinjama iz bogate riznice budizma, sto je cini heretickom u ocima ostalih grana na tom razgranatom budistickom stablu.
Ali za zen nikad nije bilo sumnje da se upravo u njegovom krilu najbriznije njeguje sama sustina Budinog ucenja (Buda-dharma). Dapace, ono sto zen cini zenom i nije nista drugo nego upravo to sto se u
njemu prenosi duh samoga Bude...
... To znaci da je zen oduvijek drzao do toga da bude zakoniti nasljednik Budinog ucenja i pravi cuvar Njegove Istine...
... Zen poznaje samo strast za sustinskim - sve drugo
njega ostavlja hladnim. Pogledajmo samo zen-oce, Bodhidharmu i Hui-nenga: kakav nemar za sve osim onog dragulja koji Budu cini Budom! A svi veliki zen-majstori su poput njih. Ta na njih su se ogledali...
... jer zen jeste zen samo ukoliko se u njemu zaista prenosi duh samoga Bude...
... Veliki majstor zena Huang-po kaze: "Prenosenje duha spada u najtezi oblik misterioznog razumijevanja, tako da su ga zaista samo rijetki u stanju primiti."...
... Stoga razumijevanje zena mora poceti od samog Bude, kao sto mora zavrsiti u Njemu. Tko je, ili sto je Buda?...
... Ali sto je izvan zena zadovoljavajuce unutar zena nije...
... Zen se uopce ne zanima za nesto sto bi moglo biti izreceno. Zenom kuca srce Lao-tsea koji rece onu dobro znanu a uvijek zaboravljanu: "Tao koji se moze izreci nije pravi Tao." Isto tako, Buda o kojem se moze govoriti nije pravi Buda. Govoriti "o" podrazumijeva distancu koju zen ne trpi. Zen voli, krajnje bezobrazno i nepristojno, zabadati nos u samu stvar kojuu drugi uvijek drze na pristojnoj distanci. Zen ne zanima nista "o" Budi, vec iskljucivo sto je biti Buda. Stoga, jedino mjesto gdje bi se mogao potraziti odgovor na pitanje koje se u zenu stalno ima pred ocima jest "vlastito iskustvo." To iskustvo jest sama dusa zena...
... To sto su one za ljudsku naviku "na rubu pameti"
jest zato sto je ljudska navika da se bude daleko od tog iskustva. Za onog koji cuti dusu zena one su prepune smisla.
Zen je proizasao iz jednog procesa u razvoju budizma koji je logicna posljedica potrebe koja predstavlja samu bit religioznosti, potrebe za stalnim nadilazenjem, za stalnim uspinjanjem u onu sferu u kojoj duh moze konacno biti potpuno slobodan. Biti potpuno slobodan znaci, izmedju ostaloga, ne ovisiti vise ni o kakvim ucenjima i sistemima, ne zbog ravnodusnosti spram mudrosti, vec zbog nemogucnosti da se, prezrevsi sustinu svega, vise ikada bude odvojen od nje.
Biti potpuno slobodan dakle podrazumijeva jedan sustinski uvid. Koji je to uvid ili, da upotrijebim
drugu rijec, spoznaja?
... to je spoznaja ili uvid koji Mudrost cini savrsenom. Upravo se tako zovu sutre koje se bave tim sustinskim uvidom - Sutre Savrsenstva Mudrosti (Prajnaparamitra sutre)*. Medju tim sutrama posebno mjesto zauzima jedna kratka i u zenu vrlo vazna sutra,
vec spomenuta Sutra srca. U njoj se na pocetku kaze:

Sveta Avalokita, veliki Bodhisattva, utonula je u meditaciju usmjeravajuci se na Najvisu Mudrost. Pogledavsi dolje sa visine vidjela je samo pet skandha** i ustanovila da je po svojoj vlastitoj naravi svaka od njih prazna. vrativsi se iz svoje meditacije rece: "Ovdje, o Sariputra, oblik je praznina
' a praznina oblik; niti se praznina razlikuje od oblika, niti se oblik razlikuje od praznine; ono sto je oblik to je praznina, ono sto je praznina to je oblik. Isto je tako s osjecajima, opazanjima, poticajima i saznanjima."
Neka ovoliko bude navedeno samo kao ilustracija tog sustinskog uvida koji se, kao sto vidimo, zadobiva oslanjanjem na Savrsenstvo Mudrosti, a kako je receno
pri kraju sutre: "Svi oni koji se pojavljuju kao Bude
u proslosti, sadasnjosti i buducnosti, dosezu krajnje,
pravo i savrseno prosvetljenje jer su oslonjeni na Savrsenstvo Mudrosti.
Dakle, sustinski uvid koji pripada Savrsenstvu Mudrosti jest uvid koji razotkriva krajnju prirodu svega kao ispraznu, tj. Savrsenstvu Mudrosti pripada
pogled pred kojim se sve pokazuje kao isprazno, kao nista po sebi.
... Mudri Salomon, sin kralja Davida, sve je podredio Mudrosti i cini se da je dosao do iste spoznaje: "Ispraznost nad ispraznoscu, sve je ispraznost." - veli on u knjizi Propovijednika. Ali malo dalje slijede ovakve rijeci: "Omrznuh zivot, jer mi se cini mucnim sve sto se zbiva pod suncem; sve je ispraznost i pusta tlapnja." I jos: "Zato (zbog suza potlacenih...) sretnima smatram mrtve koji su vec pomrli, sretniji su od zivih koji jos zive. A od obojih
je sretniji onaj koji jos nije postao, koji nije vidio zlih djela sto se cine pod suncem."

* Prajnaparamita sutre nastale su u Indiji izmedju 100.g.p.n.e. i 600.n.e. iz pokreta Mahayane. Za razliku
od ranih budistickih spisa koji su na pali jeziku. Prajnaparamita sutre su na sanskritu i rano su bile prevedene na kineski. Sastoje se od 38 knjiga medju kojima su mnoge slavne zen-sutre: Sutra srca, Dijamantna sutra, Sutra lopoca...
** Pet grupa koje po Budi konstituiraju covjeka: 1)oblik(tijelo), 2) osjecaji, 3) opazaji, 4) poticaji(teznje), 5) saznanja.
... Budizam je cesto (pa cak i od nekih budista) bio shvacen kao nihilizam, kao jedan pesimisticki nauk po kojem je najbolje ne postojati. Ako je Buda imao zaista
nesto takvo na umu onda je budizam u neotklonjivom podrucju s drugim religijama. Onda, ili su druge religije lazne ili je budizam lazan. Jer sve druge velike religije pocivaju na pretpostavci da postoji nesto u covjeku Vrijedno i Bitno, jer je za njega spasonosno; sto je predmet religiozne ceznje, jer je istinsko Dobro; neki misterij koji se obicno naziva Bogom. Kaze se da u budizmu nema Boga, da je budizam ateisticki, da budizam negira dusu, itd. Kako bismo
onda trebali shvacati Nirvanu, krajnji budisticki cilj?
Da li mozda onako kao sto ateisti shvacaju smrt?

Buda je vise puta odgovorio da bi to bila velika zabluda. Kada je cuo za optuzbe da propovijeda nihilizam i da vodi ljude k unistenju, odgovorio je:
"Da, ja svakako ucim ljude unistenju, unistenju pozude,
bijesa i neznanja, kao i unistenju mnogih drugih zala i losih djela. U tom smislu moze se spravom reci da ja poducavam nihilizmu, da sirim svoj nauk s ciljem unistenja, i da tamo odvlacim svoje ucenike."

... Spoznaja ispraznosti svega izmice nam temelj na
kojem pociva ta svima draga ugoda zivota, na kojem pociva citava nasa svjetovna motivacija...
... Posljedica toga je da se covjek zapravo boji te spoznaje. Malo je reci za nju da je mucna, ona je zapravo zastrasujuca. Covjek kao ljudsko bice instiktivno bjezi od nje.. Ispraznost svega je upravo ono sto on najvise ne zeli vidjeti.
    Sve dok ne spozna da se nalazi tamo gdje patnja ima
glavnu rijec. Tada se stvari mijenjaju.

... Ovdje vidimo kolika je vaznost prve od cetiri plemenite istine, istine o patnji. Ona stoji na pocetku
citavog budistickog nauka kao vrata kroz koja se mora proci da bi se uopce stupilo na Budin put. Ta bi se istina mogla zvati vratima Dharme.

... "Kakva je korist covjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem? Gol je izasao iz utrobe majke svoje i tako ce gol i otici i kakav je i dosao;
nista nema od svega svojeg truda da ponese." - kaze Salomon.
Kad covjek vidi da se mora rastati od onog sto voli i sto je mukom stekao, tada se radost obrce u zalost, i
sto je radost bila veca, veca ce biti i zalost zbog gubitka toga. Buda, iako ne porice mogucnost kratkotrajne srece, citavu egzistenciju oznacava kao patnju, jer sreca tu patnju samo uvecava. Sva je ljudska sreca osudjena na to da jednom postane samo izblijedela proslost, jer sve je prolazno, sve je nepostojano(anitya).

Kao sto val za valom k zalu plovi
Tako trenuci nam svojem kraju zure;
Na mjestu starog uspinje se novi,
U slijednom trudu stalno naprijed jure.

Tako pjeva Shakespeare u jednom od svojih soneta iako
nije bio budist nego krscanin.
Mozda se iz perspektive jednog ljudskog vijeka zivot ne cini tako mucnim, ali budizam covjeka promatra u svjetlu ucenja o samsari i reinkarnaciji, gdje ga se vidi kao bice koje se neprestano vrti u jednom te istom mucnom krugu. Nirvanu zapravo treba razumijeti kao potpuno smirenje onih snaga koje nas stalno tjeraju
da se u tom krugu vrtimo. Dakle, da li je spoznaja ispraznosti svega mucna ili oslobadjajuca?
Ona je mucna sve dok se ne rijesimo dubokog uvjerenja da je moguce pronaci srecu u zivotnom procesu. Kad shvatimo da je patnja neodvojivi pratilac tog procesa, kojeg bi bolje bilo zvati smrtnim nego zivotnim procesom, onda je ona oslobadjajuca. Drugim rijecima, ona je mucna za svjetovnog covjeka, ali ukoliko smo spoznali istinitost prve Budine istine, plemenite istine o patnji, ona nam donosi radost spasenja. Ona je
mucna ukoliko mislimo da time nesto gubimo, ali ukoliko
ne gubimo nista, nego, kako je Spinoza jednom rekao, rjesavamo se sigurnog zla, tada je ona uistinu spasonosna, ili, ako vam je ta rijec draza, oslobadjajuca.
Ona je dakle i mucna i oslobadjajuca. Onaj tko, poput Salomona, Mudrost ljubi vise od svega, upoznat ce i tu
oslobadjajucu muku koju Mudrost covjeku donosi, kao sto je i Salomon upoznao, sto se moze vidjeti u knjizi
Propovijednika.
"Sve je mucno. Nitko ne moze reci da se oci nisu do sita nagledale i usi dovoljno naslusale." - kaze Salomon. Ovo raspolozenje ne treba brkati s ocajem i beznadjem. To je raspolozenje koje se u budizmu naziva stanjem odvracenosti, koje je posljedica spoznajnog uvida u osnovnu budisticku tezu: sve je prolazno, sve je podlozno patnji, sve je bez sopstva (tj. isprazno).
To je stanje koje predstavlja jednu od zadnjih stepenica na putu do Nirvane. To je stanje po kojem se razlikuje svet od svjetovnog covjeka, a samo je Put svetosti put koji vodi u Nirvanu.
Evo kakvim rijecima Buda preporucuje taj put:

Neka mudar covjek napusti put tame i njeguje
put svjetlosti,
odlazeci iz svjetovnog zivota u beskucnicki,
u osamljenost u kojoj je tesko naci
zadovoljstvo.
Neka u tome trazi radost napustajuci sve zelje,
i neka ocisti svoj duh od svake prljavstine.
Oni u cijem su duhu sedam kreposti savrsenog
probudjenja*,
koji su obestraseni i raduju se slobodi
nevezanosti,
koji su zaustavili sve svjetovne teznje,
dosezu savrsenu Nirvanu vec na ovom svijetu.

                     (Dhammapadam-6.poglavlje)

Kao sto vidimo, Budin put nije bas pogodan za svijet; trazi odricanje od svjetovnog zivota. Zato cemo u ovoj knjizi i nailaziti uglavnom na takve ljude; njeni junaci su oni koji su se odrekli svijeta i postali zen-redovnici.

* To su: 1)Paznja, 2)Razumijevanje, 3)Energija, 4)Radost, 5)Mir, 6)Koncentracija, 7)Stalozenost

Culi smo sto je o Nirvani kazao sam Buda: Nirvana je iskorijenjenost pozude, bijesa i neznanja. Ali sto se s covjekom desava kad iskorijeni ta tri otrova? Prestanak patnje. Lijepa stvar, tko je nebi pozelio! Ali sto nam se desava s prestankom patnje? Postajemo probudjeni, prosvijetljeni, oslobodjeni... Postajemo isto ono sto je i Buda bio. Ali i takav ce jednom umrijeti kao sto je i Buda umro. Cak i ako je najbolje od svega biti Buda, zar se isplati ulagati toliki napor samo da bi se jedno kratko vrijeme bilo Budom,
ako ce i njega jednom progutati mrak?
Dakle, sto se naposlijetku desava s covjekom kad udje u Nirvanu?
Kao sto je poznato, Buda je ovo pitanje ostavio neodgovorenim. Razlog tome je, kako mi se cini, dvojak.

Kao prvo, govoriti o tome znacilo bi otvoriti citavu metafizicku problematiku koju je, kao sto znamo, Buda sistematski zaobilazio kako njome ne bi svoje ucenike odvukao od osnovne svrhe plemenite osmerostruke staze - dokinuca patnje.
"Kao i uvijek, ja objasnjavam samo patnju i okoncanje patnje." - kaze Buda.
Sklizak teren metafizike idealan je za rasprave bez kraja i konca, i Buda je svoje ucenike drzao podalje od toga.
Kao drugo, treba imati na umu da je pitanje o krajnjem, o onom vrhuncu na kojem prema drugim religijama prebiva Bog, a culi smo sto kaze Lao-tse: o
tko zna ne govori. Takodjer smo culi i od mistika svih religija: krajnje je iskustvo neizrecivo, krajnja stvarnost ne da se opisati rijecima. A to je, cini mi se, i sasvim logicno.
Jer kako bi se moglo govoriti o necemu sto je izvan kategorija postojanja i nepostojanja? Sto bi se moglo reci o onome cemu se ne moze proricati niti glagol "biti" niti "ne-biti"? Pa cak i ako bismo shvacali bitak u nekom visem smislu, kao napr. Platon
koji kaze da Vrhovno Dobro uziva nad-bitak, kako bi se moglo govoriti o onom sto ne moze biti objektom jer mu bitak, pa bio to i nad-bitak, prethodi rascijepu na subjekt i objekt?
Kada je Bodhidharma pozvao svoje ucenike da mu iznesu svoju spoznaju iskonske stvarnosti, svatko je rekao nesto vrijedno, ali samo Hui-k'o, koji je svoju spoznaju izrazio sutnjom, bio pohvaljen da je spoznao bit.
U ovoj cemo knjizi cesto imati prilike vidjeti kako su zen-majstori izlazili na kraj s neizrecivoscu sustinske spoznaje. Njihove rijeci i postupci cesto su zbunjujuci, i to je postalo prepoznatljivo obiljezje zena...
...Zato je neophodno vjezbati zazen, meditaciju koja se u zenu svakodnevno obavlja. Svrha zazena je da rastereti nas um od silne aktivnosti koju stalno poduzima...
... Stoga je neophodno potrebno uvesti reda u svoj zivot i stati na Put. To je ono sto se misli pod samousavrsavanjem...
Sto god bila Nirvana jedno je sigurno: ona jest ili nas vodi k onome sto je mudro pretpostaviti svemu drugome, ili, sto je ludo ne cijeniti iznad svega drugog, i sto je velika zalost ne otkriti.
Spoznaja ispraznosti svega je vrhunsko iskustvo, jer to je spoznaja da je sve Jedno. To je spoznaja koja ukida moc iluzije nad nama. Zato to i jest spoznaja koja pripada Savrsenstvu Mudrosti. Bez nje nema prosvetljenja. Hui-neng se prosvjetlio na rijeci Prajnaparamite.
Pa kako mozemo doci do te dragocijene spoznaje?
Evo sto o tome kaze jedan od onih koji su dosli do nje,
ucitelj cuvenog Lin-chija, Huang-po:
"Ako zelite shvatiti, znajte da iznenadno razumijevanje dolazi kada se duh ocisti od sve zbrke citave svoje misaone aktivnosti."
"Kad biste mogli sprijeciti kretanje svih svojih misli i smiriti svoj misaoni proces, sve bi zablude prirodno otisle od vas."
"Savjetujem vam da ostanete u jednoj tisini i iznad svake aktivnosti. Ne obmanjujte sebe s misljenjem zasnovanim na predodzbama i ne trazite bilo gdje istinu, jer sve sto je potrebno jest suzdrzati se od stvaranja misli."
"Svaka pojava koja postoji kreacija je misljenja; stoga
samo trebam isprazniti svoj duh da otkrijem kako su sve one prazne."
Kao sto vidimo to nije spoznaja do koje bismo mogli doci umovanjem...
Kad bismo imali neposredan uvid u istinitost toga, tj. intuitivnu spoznaju za koju Spinoza kaze da je najvisi oblik spoznaje, ne bi nam trebao vise nikakav filozofski dokaz da dodjemo do te istine. Zato to i jest najvisi oblik spoznaje. Ali kao sto smo culi od Huang-poa da bi se takva spoznaja stvarnosti mogla pojaviti, potrebno je smiriti svoj duh(tj. um i srce)
i pustiti ga da se razbistri.

... Zato je ona neodvojiva od prakse samousavrsavanja.
A sustina samousavrsavanja lezi u meditaciji. Eto zasto zen-redovnici svakodnevno vjezbaju zazen Vjezba je za zen od vitalne vaznosti. Bez zazena nema zena.

Zazen ima svoj fizicki i psihicki aspekt koji stoje u medjusobnoj povezanosti. Budno pazeci na pravilan polozaj svog tijela u meditaciji, i duh se krijepi i vraca u stanje svoje izvorne cistoce. Tek kada se duh
osnazi kroz praksu meditacije stvaraju se preduvijeti za sustinsku spoznaju koja sobom donosi prosvetljenje.

Prosvetljenje znaci budjenje uspavanih snaga naseg duha, sve do konacnog probudjenja koje je identicno s Nirvanom. To je put koji stoji pred svakom dusom, i najveca je sreca znati krociti njime. To je uska staza zivota - sve drugo vodi u propast. Time ne zelim reci da je zen u neskladu s drugim religijama. Sustina zena je sustina svih religija.

No, da biste prakticirali zen nije vazno u sto vjerujete ili u sto ne vjerujete, za koga ste ili protiv koga ste. Zen moze svima pomoci... Svakoj kuci zen donosi mir.

Zen nije neka strana sekta koja se pokusava uvuci u nasu kulturu i zadobiti sto veci broj pristasa, osim ako vi sami od njega ne napravite takvo nesto. Nazalost
to nas vrlo lako moze zadesiti jer su zapadnjaci ljudi koji su se najprije posvadjali sa svojom vlastitom prosloscu, da bi polako postali ljudi bez proslosti, a to znaci bez identiteta. No zen nema namjeru da vam daje neki novi identitet...
Zen u svakom covjeku vidi Budu, bez obzira kojoj religiji, kulturi, rasi ili narodu pripada...
... Ako ne razumijete sebe onda ste daleko od zena. Uzalud vam je sto ste procitali sve o zenu. Zen vam i ne zeli dati nista drugo nego razumijevanje samog sebe...
... Ako steknete smisao za zen otkrit cete ga i izvan okvira budizma. I tek kada ga otkrijete u svojoj vlastitoj tradiciji moci cete slijediti zen-put, put ostvarenja zavjeta bodhisattve. A kada u drugim tradicijama vidite ideale vlastite, tada cete otkriti pobratimstvo lica u svemu, kako rece Tin, i nitko vam vise nece biti strancem. Bude li drugacije znajte da vas put nema veze sa zenom...
Zen nije neka nova doktrina koju trebate usvajati. Zen je naddoktriniran. Ne kaze, vjeruj u ovo ili ne vjeruj u ono. Ne zeli vas uvjeravati ni u sto, niti nas zeli huskati protiv icega...
... Kad sjedite u zazenu nema bjezanja. Meditirati znaci pustiti da sve bude tako kako jest. Istina moze
biti samo ono sto sama stvarnost kaze da jest, a zen samo ono sto oslobadja tu istinu u covjeku...
... Jedan moj prijatelj je, listajuci ove stranice, dobro primjetio: "Cini sa da je ova duhovita knjiga vrlo ozbiljna."

Slobodan Stamatovic


Napomena: Slobodan Stamatovic - rodjen 1968. g. u Splitu. Studirao filozofiju i komparativnu knjizevnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Druzbe Isusove. Diplomirao kod prof. dr. Branka Despota na temu Religija i Platonova filozofija. Zivi u Zagrebu.


Tai Ching Chung, ZEN SPEAKS CHOUTS OF NOTHINGNESS,
Helio Zaradic i Slobodan Stamatovic, ZEN u stripu,
Split, 2001./

-----------------

lp,boro

budan.blog.hr