| Hipokrita na Pantovčak |
| Možete biti zadnja hulja, ali ako znate biti uljudni, ugled vam je zajamčen. To i jest ono o čemu je pisao Pilsel. Zato, da mu je pismeniji i organiziraniji, njegov bi tekst mogao biti manifestom nezavisnosti |
 Potpisnik predlaže nekoga iz armije ovdašnjih hipokrita. Put na Pantovčak sada im je otvoren, nakon što se pokupio prostačina Drago Pilsel. Njihove bi usluge zasigurno više koristile: analitičnost, lukavost, prijetvornost, makijavelizam. Nadasve, ljubaznost. Birane riječi. Pažljivost u ophođenju. Rukavice na rukama. Društveni boljitak. Smjernost. Put u raj. I sve to zbog psovki: novinar Drago Pilsel objavio je 8. ožujka na »regionalexpress.hr« tekst »Ne pucajte u kolumniste«, u kojemu rabi izraze što ih prosječni moral smatra nepristojnima. Izazvalo je to glasan uzdah prigodnoga javnog zgražanja: navalili moralizatori spremni da zareže ili zakolutaju očima. Poznata scena: masa kamenuje krivca. Ako fina publika ne podnosi razbijene arkade, evo podnošljivije scenografije: laki komad s gospođicama koje teatralno padaju u nesvijest jer treba prikriti krađu tuđeg novca. I Pilsel se pokupio. Ali, braniti javnu pristojnost osuđujući prostačenje u polemičkome tekstu, znači braniti prostačenje što ga društvo perpetuira pod krinkom javne pristojnosti. Važno je birati riječi – za drugo ne brinite. Možete biti zadnja hulja, ali ako znate sladiti riječima, ugled vam je zajamčen. To i jest ono o čemu je pisao Pilsel. Zato, da mu je pismeniji i organiziraniji, njegov bi tekst mogao biti manifestom nezavisnosti, vrijednim uvrštavanja u tanku antologiju ovdašnje javne hrabrosti. Na primjer – Ivan Jarnjak. Ugledan, nezamjenjiv, vječan. Nadasve – uljudan. »Ne bi se štel mešat«. Ipak, malo: »Inače ne komentiram nešto što nisam pročitao«, kaže Index.hr-u. A onda – ipak komentira. »Općenito smatram da nije pristojno na bilo koji način prema javnosti ići s neprimjerenim rječnikom. To je stvar opće kulture«. Ugledni uljudnik brine, uz ostalo, o ugledu predsjednika. Baš kao u kolovozu 1995.: tada je ugledni uljudnik – ako je kome još stalo – ministrirao unutarnje poslove. Dan poslije »Oluje« tvrdio je da policija kontrolira situaciju. Nije psovao, nego bio uljudan. A iza njega, »na terenu«, u jarnjakovskome »kontroliranju situacije«, nekoliko je stotina staraca preoblikovano iz žive u neživu tvar. Jednostavno: danas ljudi, sutra leševi. Bez psovki, uljudno i ljubazno. Kosti tih leševa je Drago Pilsel – prostak i neuračunljivac koji se ima pokupiti – razvlačio po krajini, ne bi li našao ikoga tko bi razumio, prosvjedovao, posegnuo za pravdom. Našao nije nikoga. Svi ljubazni i uljudni, ali pravdu nije tražio nitko. To je samo srce hrvatskoga javnog života: ljubazno laganje. Laži, kradi, ubijaj – ali uljudno. Biraj riječi. Zgrči usnice u osmijeh. Bit će sve u redu. Što se može? Tako je to. Polako, uljudno, bez nervoze. Pobili ljude? Ma dobro, biraj riječi. Pokrali državu? Ma daj, biraj riječi. Lažu li ga lažu? Biraj riječi, čovječe! To je duh hrvatske palanke. Duh zbog kojega ovdje nema istine. Duh zbog kojega nema duhovitosti. Zbog kojega nema hrabrosti. Taj je duh ubio »Feral Tribune«. Taj se duh grustio nad svadljivošću Stjepana Mesića, tvrdeći da takav čovjek nije za predsjednika države. Takav će se duh poviti pred nasiljem i nepravdom, i pritom se još osjećati nadmoćnim: jer on je ljubazan, on je civiliziran! A prostaci neka idu, pa stoput govorili istinu! Takvo truljenje savjesti i jest omogućilo sve strave što su nam se dogodile. Jer da je bilo više psovki, bilo bi i više otpora. Da je bilo više svađe, bilo bi manje nesreće. Da je bilo više buke, bilo bi manje rušenja. Da je bilo istine, ne bi bilo laži. Uljudnost nije vrlina sama po sebi – ona je to samo u pristojnu društvu. Ali Hrvatska nije pristojno društvo. Ona je lažljivo, nepravedno društvo. Zato pilseli odlaze, zato hipokriti dolaze. |
---------------
Preuzeto iz Novog Lista http://www.novilist.hr/
lp, boro
irida
bglavac
