Da je postojala veza izmedu jevrejskih i egipatskih magijskih vjestina govore mnogi dokazi u knjizevnim i vjerskim djelima. Uz to, znamo da su Semiti - kao i Grci, Rimljani i drugi narodi starog svijeta – iskreno vjerovali u nadmoc egipatske magije nad cudotvorstvom drugih zemalja.
Mojsije (Musai a.s.) je, kao sto saznajemo iz Biblije i Kur’ana, ovu vjestinu savladao u Zemlji faraona. On se koristio carobnim stapom kako bi natjerivao vode da se razdvoje. Cak je poznavao i neke Rijeci Moci faraonskih zreka (cuvari tajnih znanja).
Neraskidive veze
Magijske vjestine su se oko 300. pr.n.e toliko koristile u Dolini kraljeva, da se na cijelom Srednjem istoku vjerovalo da je Egipat naseljen rasom carobnjaka. Tokom srednjeg vijeka, ova je ideja uhvatila cvrste korijene u svjesti ljudi. I za vrijeme perioda naucnog istrazivanja piramida i faraonskih spomenika, zapadnjacki okultisti su se takmicili da iz svega egipatskog izvuku misterije. Naravno, doslo je do reakcije. Jedna grupa promatraca - mnogi od njih vjerovatno s manje znanja od empiristicke skole - proglasila je egipatsku magiju kao nesto sto nema osnovu u stvarnosti. Oni su smatrali da jedino „magicno" kod Egipcana jeste njihova religija.
Istina se, kao i obicno, nalazi negdje izmedu. Kao sto je poznato, drevna magija i religija bile su neraskidivo povezane. Zbog toga vecina oblika magije imaju slicnosti s religijskim sistemima. Papirusi i natpisi na grobovima daju nam mnoge nagovjestaje da su obredi, poznati proucavateljima okultnog, bili poznati, a mozda su i nastali u Egiptu. Tu je jos i svjedocanstvo veoma opseznih sekundarnih izvora - grcki, arapski i hebrejski zapisi - koji sadrze obrede vjerovatno izvodene i medu duhovnicima misirske boginje Izide.
Da li su egipatski zreci bili cudotvorci? Jesu li uistinu posjedovali neka tajna znanja koja jos uvijek nismo u stanju ni da sagledamo?
Oni koji zele u to da vjeruju reci ce „da". I oni koji postuju jevrejske, krscanske i muslimanske svete knjige, takode ce se s tim sloziti!
Uloga Nila
Uopsteno govoreci, religijsko-magijski obredi Egipcana bili su vezani za odrzavanje napretka i bezbjednost duha u zagrobnom zivotu. Djela koja podrazumjevaju moc i uspjeh, kao sto je unistenje neprijatelja, cine malo drugaciju grupu. Ona su, izgleda, bila prirodni dio tajni koje su posjedovali posveceni duhovnici kao vrstu politicke magije. Naravno, jedan od kraljevskih ciljeva zasigurno je bio da za sebe osigura najmocniju magiju. Kasnije je, medutim, kako svjedoce desetine hiljada dragog kamenja i drugih hamajlija, magija poprimila popularni karakter. To joj je nekima donijelo i drustveni polozaj, iako je u stvarnosti postojalo nekoliko sluzbenih dvorskih kraljevskih carobnjaka.
Neophodno je imati predstavu o Egiptu da bi se covjek mogao staviti u ulogu njegovog naroda. Klima i reljef, koji su odredivali mnoge aspekte zivota u Zemlji faraona, malo su se promijenili u zadnjih 5000 godina. Nad svim ostalim, naravno, dominira Nil. Sama ta cinjenica ima sredisnje mjesto u religiji Egipta, kao i u njegovoj magiji, umjetnosti i knjizevnosti. Za prakticne ciljeve, zemlja se sastoji od duge trake obradivog zemljista. koja je zasticena planinskim lancem. Izvan ovoga nema nista osim pustinje. Sredinom protice Nila, koji uz obale ostavlja crnicu - zemlju plodnu i blagotvornu. Gotovo svako povrce koje tu raste, javlja se u magijskim obredima sto se cak i danas izvode na Srednjem istoku: hurme, akacije, sikomore, zito, zob, proso...
Nil svake godine plavi izmedu 1. i 16. jula, donoseci novi zivot. Njegovo prerastanje u poplavu do mjeseca septembra, znak je za svetkovinu. Seljaci natovareni zalihama dolaze izdaleka da bi zajedno slavili... Svestenici napustaju svoje hramove i nose bozanske statu, dok se na obalama, uz pesme, ples i muziku, odvijaju cudni ceremonijali. Na tim svetkovinama najznacajniju ulogu su imali Izidini svestenici, najbolji carobnjaci Egipta, koji su bogobojazljivo pjevali „Himne Nilu":
“Pozdravljamo te, Nile... koji rastes da bi Egiptu podario zivot... Ljudi plesu od radosti kad ti izrastas iz nepoznatog... Jedne pored drugih vidimo ljude iz Tebaide i one sa sjevera... Kad rog oglasi da se Nil podigao, pjevamo ti i pljescemo rukama uz harfu...”
Oživljavanje mrtvih
Savremeni egiptolozi tvrde da ritualne magijske vjestine datiraju iz predinastijskih, pa cak i praistorijskih vremena. Legenda kaze da je sem, sin Noe, dosao u Egipat 190 godina poslije Potopa, i vladao je zemljom jos 161 godinu. Tokom ovog perioda, tamo je cvjetala magija, a jevrejska tradicija tvrdi da je i sam Noa bio carobnjak.
U egipatskim i grckim spisima zapisane su bezbrojne price o postupcima za ozivljavanje mrtvih. Iako su Egipcani vjerovali da ce tijelo ozivjeti na drugom svijetu, ipak ima jasnih nagovjestaja da su neki od njihovih magijskih obreda bili namijenjeni ozivljavanju umrlog (lesa), a neki pisani dokumenti govore da se jedna osoba mogla ozivljavati vise puta, a ne samo jednom.
Prica se da je nekom prilikom faraon Keops (Kufu) raspravljao o magijskim cudima sa svojim sinom Herutatafom. Sin je tada obecao ocu da ce dovesti covjeka koji moze izvesti cudo ozivljavanja onih koji ne samo da su mrtvi vec im je cak – i odsjecena glava!
Taj se carobnjak zvao Teta, imao 110 godina i bio je upucen u najvece tajne poznatog svetilista Tot. Ni danas nije jasno o kakvim se tajnama radilo, ali se zna da je jedna ekspedicija, u kojoj je ucestvovao i faraonov sin, plovila niz rijeku Nil, zatim neko vrijeme pjesacila dok nije stigla do Tetinog boravista. Carobnjak je prihvatio poziv faraona i uputio se u Dolinu kraljeva.
“Je li istina da ti ozivljavas mrtve?!”- upitao je Kufu carobnjaka.
Starac je odgovorio potvrdno i zatrazio da mu donesu zivu gusku. Pred kraljem joj je odsjekao glavu i polozio je na jedno koljeno, dok je njeno tijelo polozio na drugo. Potom je Teta izgovorio Rijeci Moci. Tog casa su se glava i tijelo mrtve guske pocele da micu jedno prema drugome, sve dok se nisu spojile i tada – guska ozivi i zagrakta! Teta je ovu majstoriju ponovio i s drugom vrstom peradi, da bi na kraju to uradio i s volom.
U noćima punog Mjeseca
Uticaj egipatske magije na Grcku bio je veoma jak, jer su Grci preuzeli podosta egipatskog magijskog blaga. Da bi se koliko-toliko shvatilo o kakvoim je vrijednostima rijec, pomenimo papirus br. 75 iz Revana i naslove njegovih sadrzaja: “Magijske ceremonije velike cudotvorne snage”, “Recept za lijek zvani hermerius”; “Formula za srecu i bogatstvo”; “Nacin stvaranja snova”; zatim jos dva nacina u istu svrhu. Tu su i obredi kojim se izvodac moze savjetovati sa bozanstvom. Oni koji padaju u napade neobuzdanog gnjeva preporucuje se konkretan magijski postupak. Tu su i savjeti za pravljenje prstena koji donosi uspjeh u svakom poduhvatu, detaljno opisani postupci za izazivanje svade izmedu muza i zene, nacin spravljanja sredstva kojim se covjeku oduzima san sve do smrti, itd.
Veliki autoritet Jamblikus tvrdi da su Izidini duhovnici cesto upraznjavali magiju. On istice da su njihova zazivanja bogova nerjetko sadrzavala cak i prijetnje!
Uprkos mnogih magijskih rituala, koji su zabiljezeni u djelima kao sto je “Knjiga mrtvih” i na drugim papirusima, izgleda da je veliki broj onih koji su bili upraznjavani u starom Egiptu, prezivjelo samo kao dio slozenih obreda koje su nam ostavili - arapski, hebrejski i drugi pisci. Jedan razlog je sto se neka cuda, za koja se tvrdi da su ih izvodili egipatski mudraci, ne nalaze u njihovim sopstvenim knjigama o cinima. Isto tako je moguce da su mnogi postupci nestali zahvaljujuci Zakonu o prenosenju, koji je zabranjivao da se povjeravaju bilo kome osim pogodnim posvecenicima - a taj broj je bio ogranicen.
Mnoge religijsko-magijske vjestine su koristile hamajlije. Veoma je omiljen bio dragulj – kotrljan! Osim sto je bio simbol Boga Sunca (otuda i simbol zivota), ovaj je dragulj, kad bi se stavio u grob, navodno, posjedovao moc da ozivi mrtvaca. Jedino je trebalo da se poznaju Rijeci Moci i da se one izgovore iznad tijela.
Ovaj kult kukca-kotrljana presao je kasnije u Grcku, odakle dobijamo upute za podarivanje magijske moci ovom dragulju:
“Postavite isklesanog kukca na papir na stolu. Ispod stola mora biti cisto laneno platno. Ispod njega stavite maslinovo drvce, a na sredinu stola stavite malu Radionicu gde ce se prinijeti smola ili kiparis. Imajte pri ruci malu posudu od hrizolita u koju cete staviti mast od ljiljana ili smole ili cimeta. Uzmite prsten i stavite ga u mast, posto ste ga prethodno ocistili, i prinesite ga na zrtvu u kadionicu zajedno sa smolom. Ostavite prsten tri dana; potom ga izvadite i sklonite na sigurno mjesto. Na proslavi neka pri ruci budu ciste pogace i voce. Posto prinesete drugu zrtvu na prucu od vinove loze, tokom zrtvovanja izvadite prsten iz masti i namazite se balzamom iz nje. Morate se namazati rano ujutro i, okrecuci se prema istoku, izgovoriti sljedece rijeci:
‘Ja sam Tot, izumitelj i osnivac medicine i pisma; dodi k meni, ti, koji si pod zemljom, digni se k meni, veliki duse.’"
Ovaj se postupak moze odvijati samo u odredene dane: 7, 9, 10, 12, 14, 16, 21, 24, i 25. u mjesecu, a dragulj-kukac mora biti od smaragda!
(Iz knjige "MAGIJA ORIJENTA")