Zeleni krovovi - budućnost koju želimo...
Krovovi svakoga grada izgledaju kao pustinja koju je sam čovjek napravio, ali zaboravljamo kako je i pustinja živo stanište. U gradovima diljem svijeta zelenilo raste upravo iznad naših glava. Živi krovovi nisu novost, bili su uobičajeni na zemljanim kućama u američkoj preriji, kao i krovovi od tratine u sjevernoj Europi, a Nijemci su još 1960. uz pomoć vlade počeli razvijati moderne, zelene krovove.
Posljednjih desetljeća arhitekti, građevinari i urbanisti diljem planeta počeli su se vraćati zelenim krovovima, ali ne zbog ljepote – nego zbog praktičnosti i sposobnosti ublažavanja ekstremnih vremenskih uvjeta. Vodonepropusni omotači danas olakšavaju dizajn zelenih krovnih sustava – zadržavaju vodu, omogućuju otjecanje, podupiru rast i otporni su na širenje korijenja.
Stambeni krovovi podsjećaju nas na to kakva su ublažavajuća sila prirodni biološki sustavi. Tijekom ljeta temperature na običnim krovovima mogu doseći i do 65 °C, što pridonosi efektu toplinskog otoka. Zeleni krovovi obiluju smjesom više vrsta tla i vegetacije, što djeluje kao kao izolacija, smanjujući tako troškove grijanja i hlađenja u zgradama ispod za gotovo 20 posto.
Kad kiša padne na konvencionalni krov, ona ispire umjetne gradske stijene, te otječe u odvode nefiltrirana i ne nailazi na prepreke. Iako je hlađenje toplinskih otoka važan aspekt urbane klime, još veći efekt mogao bi se postići energetskom štednjom na velikim razinama. U tom smislu zeleni krovovi imaju ogroman potencijal. Većina kišnice koja curi s crnih krovova miješa se sa zagađivačma na ulicama i otpadnim vodama kanalizacijskog sustava. Pritom se troše veliki resursi i novac u njenom pročišćavanju. Tijekom velikih oluja zagađena voda zaobilazi potpuno sustave za filtriranje i ulijeva se direkto u rijeke.
Zeleni krov debljine 10 centimetara mogao bi zadržati skoro 4 litre vode na 30 kvadratnih centimetara. Ako bi svi krovovi u gradu bili zeleni, predstavljali bi nezamisliv potencijal u spremanju vode. Postoje tolike beneficije primjenom ovog pristupa živi krov funkcionira kao livada, apsorbira vodu, filtrira je, usporava i sprema dio za kasniju upotrebu.
Upravo se time smanjuje mogućnost poplavljivanja kanalizacije te se produžuje životni vijek odvodnog sustava i prirodi se vraća čišća voda. Zeleni krovovi pretvaraju prostor grada u poveznicu s prirodom izvan grada. Razne životinjske vrste, velike i male, zauzele su suvremene krovove i time se nekim vrstama stvara stanište koje urbanizacijom polako nestaje.
Zagovornici živih krovova tvrde da oni zadovoljavaju većinu tehničkih izazova vezanih za usađivanje biološkog sloja na vrhovima zgrada. Iako je prosječni trošak ugradnje zelenog krova dva do tri puta veći od konvencionalnog, dugoročno će biti jeftiniji upravo zbog uštede energije.
Vegetacija štiti krov od ultraljubičastog zračenja i time mu produžuje životni vijek. Održavanje ovakvog krova je jednako trošku održavanju vrta. Neiskorišteni prostori u modernim metropolama mogu postati produktivna farma zahvaljujući napretku ostvarenom u vodonepropusnosti zelenih krovova.
Razmislite o milijunima hektara neprirodnih krovova širom svijeta. A sada zamislite da se taj ogromni ljudski trag vrati natrag prirodi tako da se stvore prekrasni zeleni prostori na mjestu gdje su asfalt i šljunak.
(DobreVijesti.info/Razni izvori)
bglavac
edin.kecanovic
