ZAŠTO POSTATI ČLAN ANTROPOZOFSKOG DRUŠTVA?

(Temple Lodge Publishing, 2012)

Sergej O. Prokofjev

SADRŽAJ

1. Predgovor.....................................................1
2. Antropozofsko društvo i biće Antropozofije......3
3. Nove grupne duše.........................................4.
4. Od individualne do socijalne oblasti...................5

1. Predgovor

Zašto postati član Antropozofskog društva? Ovo se pitanje često može čuti, naročito tokom posljednjih godina. U današnjem vremenu, da li je uopšte potrebno Antropozofsko društvo? Zar u antropozofiju, sa njenim praktičnim inicijativama, nije uključen značajan dio današnjeg čovječanstva, tako da njeno posebno predstavljanje u obliku organizovane zajednice možda uopšte nije ni potrebno? Ova, i slična, pitanja moraju se s najvećom ozbiljnosti uzeti u razmatranje. Jer, u svakom slučaju, budućnost Antropozofskog društva izravno ovisi o kompetentnim odgovorima na ova pitanja od strane svakog antropozofa.

    Istovremeno, ovdje ćemo se baviti sa jednim tako važnim događajem kakav je ponovno osnivanje Antropozofskog društva od strane utemeljitelja antropozofije, Rudolfa Steinera, koji je ujedinio sebe -- na Božićnom zasjedanju iz 1923/24 (uključujući njegovu vlastitu karmu) -- sa Društvom, žrtvujući mu sve tokom posljednje godine i pol svoga života. Zato se postavlja, ispunjeno zebnjom, pitanje: da li ovo od najveće važnosti djelo Rudolfa Steinera i sada postoji, u onom smislu kako ga on predade svijetu u vrijeme Božića 1923. godine?

    Kada se razgovara sa ljudima koji se zanimaju za antropozofiju o njihovim razlozima nepristupanja Antropozofskom društvu -- ili sa članovima o njihovoj namjeri da napuste Društvo -- često čujemo ova tri odgovora: Božićno zasjedanje, tokom kojeg Opšte antropozofsko društvo bijaše ustanovljeno, moramo smatrati da je -- još dok Rudolf Steiner bijaše živ, ili odmah nakon njegove smrti -- zakazalo; oni raniji, ali i sadašnji, konflikti unutar Društva predstavljaju zapreku impulsima Božićnog zasjedanja da zadobiju legitimitet; kontraverzna zbivanja u Antropozofskom društvu tokom proteklih nekoliko godina, na primjer: pitanja u vezi Statuta, završetak radova u Velikoj dvorani, ili nezadovoljstvo sa mjestom na kojem je danas izložena skulptura Reprezentanta čovječanstva.

    Sve ovo može predstavljati argumentaciju. Uz to, današnji ljudi -- osobito oni mlađi -- osjećaju narastajuću averziju prema povezivanju sa određenim oblikom života kakav je pristupanje nekom "društvu" u svojstvu člana.

    Iako se svi ovi razlozi mogu u izvjesnom smislu smatrati opravdanim i razumljivim, oni ne dotiču dubine stvarnog problema. Prije no što pojedinac dođe do konačne odluke o članstvu u Antropozofskom društvu (i, ako se čovjek smatra za antropozofa koji je blizak antropozofskom pristupu takvim pitanjima), znanje o ezoternim ciljevima i zadacima Društva (određenima od strane Rudolfa Steinera na Božićnom zasjedanju) mora postati neupitno. Drugim riječima: u vezi s pitanjem o članstvu u Antropozofskom društvu, ako se hoće donijeti duhovno utemeljena, zato istinski odgovorna, odluka, ona mora doći nakon odgovarajućeg rada na unutarnjem putu spoznaje. U tom slučaju ne dolazi u obzir generalna orijentacija. Nadasve, ono što je neophodno jeste realno, smisleno, promišljanje o ezoternim osnovama te duhovno-socijalnoj dimenziji Antropozofskog društva.

    Imajući sve ovo na umu, namjera ovog autora nije da na spoljašnji način uvjerava čitaoca da pristupi Antropozofskom društvu. Želja mu je ukazati čitaocima na određena ezoterna stajališta te eventualne podsticaje, tako da odluka s tim u vezi može proisteči na potpuno svjestan i odgovoran način, bivajući zasnovana na čvrstim unutarnjim misaonim osnovama. Jedino onda kada je odluka o članstvu u Antropozofskom društvu -- donesena iz bilo kojeg razloga od strane pojedinca -- utemeljena na takvoj osnovi, ona će, isto tako, imati svoje duhovno opravdanje.

    Nepotrebno je isticati, da pojedinac može ozbiljno biti angažovan u proučavanju antropozofije, koračajući putem unutarnjeg školovanja, ili biti aktivno uključen u neke njene praktične aktivnosti, a ipak nemati interes za golemu složenost zadataka i ciljeva koje treba ostvariti unutar Antropozofskog društva. Međutim, istovremeno, može se jasno prepoznati da pored toga što antropozofija nudi čovjeku-pojedincu -- a što on ili ona mogu ostvariti vlastitim naporom -- ona nudi nimalo manje stimulanse ljudskoj zajednici. Antropozofija nudi zadaće takve vrste s kojima se ne može suočavati neka manja grupa, već jedino velika ljudska zajednica koja, saglasno duhu vremena, pokušava sa svojim najboljim sposobnostima biti predstavnikom čovječanstva, sa svim njegovim razgranatostima i podijeljenostima, pred duhom vremena. Čovjeku koji bi htjeo postati član Antropozofskog društva posebno mora biti jasna ideja, onoliko koliko je to moguće, o tim zadaćama.

    S ovim je povezano pitanje, da li on ili ona jesu voljni i spremni zajednički raditi s drugim ljudima na ostvarivanju duhovnih i socijalnih ciljeva Društva, bivajući svjesnima činjenice da se te zadaće ne mogu ostvariti preko nastojanja pojedinca, niti radom u malim grupama.

    Ovo je razlog zašto je, s onim upravo izrečenim nadasve povezano pitanje što je formulisano na samom početku. To je pitanje postavljeno od strane ljudi -- tek upoznatih sa duhovnom naukom -- kojima se daje jasan odgovor, koji je, također, epistemološki i ezoterno utemeljen, a koji dolazi iz Antropozofskog društva. Ne iz nekakve tradicije ili običaja; ne iz želje da se nađe sklonište u zatvorenoj zajednici istomišljenika (zajednici koja štiti pojedinca od pritiskajućih svjetskih problema), već, jednostavno, što iz potpunog razumijevanja ciljeva i zadataka Društva (također, iz individualne volje za saradnjom u njihovom ostvarenju) tek dolazi pozitivan odgovor na ovo pitanje. U ovom smislu data se naredna pojašnjenja, s namjerom da se čitaocu pruži neophodna orijentacija, te moguća pomoć.

 

 

1.  Antropozofsko društvo i biće Antropozofije

Godine 1923. -- koja je prethodila Božićnom zasjedanju -- Rudolf Steiner je pokazao u mnogim svojim predavanjima da antropozofija -- u dubljem, ezoternom, smislu -- nije samo duhovno učenje, već je živo biće natčulnog svijeta.1)

    Kasnije, 25. decembra 1925. na Božićnom zasjedanju -- na dan polaganja Kamena temeljca za Opšte antropozofsko društvo -- Rudolf Steiner se direktno obraća ovom duhovnom biću, dva puta nazivajući ga po njegovom imenu, Antropozofija (umjesto uobičajeno "antropozofija"). To se zbilo tokom ukazivanja na dva zadatka od kojih jedan bijaše postavljen pred člana-pojedinca, a drugi pred Društvo kao cjelinu. Čak i danas ovi zadaci nisu izgubili na svojoj aktuelnosti, jer je ona (Antropozofija) živo biće natčulnog svijeta.

    Prema riječima Rudolfa Steinera prvi se zadatak sastoji iz "...oživljavanja... srca Antropozofijom" (GA 260, 25. decembar 1923). Ali je ovo tek onda moguće, kada joj mi dopustimo da uđe, kao duhovno biće, izravno u naša srca, kako bi bili pripremljeni za narednu, glavnu, fazu Božićnog zasjedanja, naime, polaganje njegovog Kamena temeljca u naša srca.

    Drugi je zadatak socijalne prirode. Rudolf Steiner ga ovako formuliše: "Onda ćete tu naći pravu povezanost ljudi sa Antropozofijom" (ibid.). Ovim je ukazano na dublje značenje utemeljenja Opšteg antropozofskog društva u vrijeme održavanja Božićnog zasjedanja. Promotreno ezoterno, ovo društvo ne bijaše osnovano jedino zbog ljudi već i zbog biće Antropozofije, za koje se smatra da od tada ima svoj zemaljski ovoj u njemu.

    Uzimajući ove riječi Rudolfa Steinera sasvim ozbiljno, postajemo u cijelosti svjesni da smo u Antropozofskom društvu pozvani da po prvi put služimo jedno duhovno biće iz snaga duše svijesti. To je biće koje, u sadašnjem trenutku evolucije, treba našu pomoć kako bi ostvarilo svoje zadatke povezane sa razvojem čovječanstva. Mi smo pozvani da za njega uobličimo jednu vrstu socijalnog ovoja.

    Već tokom 1923. godine Rudolf Steiner ukazuje na ova dva zadatka, iako ponešto drukčijim riječima, jer ih ubrajaše u "životne preduslove" za razvitak antropozofije na Zemlji. Prvi je zadatak ovako formulisao: "Kao takva, antropozofija je zaista nevidljivi čovjek koji se kreće okolo među vidljivim ljudima i prema kojoj... čovjek ima najveću moguću odgovornost; ona je biće koje se mora smatrati stvarnim... kao neko ko je prisutan, kome se mogu postavljati pitanja u vezi sa čovjekovim akcijama u životu, očekujući odgovor od tog bića" (GA 258, 16. juni 1923). Jer, "pripadanje antropozofije samim okolnostima koje sačinjavaju život čini da antropozofiju razumijevamo kao živo biće" (ibid.).

    U jednom drugom predavanju održanom iste godine, kojim se završava ciklus koji je Rudolf Steiner održao tokom osnivanja holandskog nacionalnog društva (nešto malo više od mjesec dana prije početka Božićnog zasjedanja), on se također osvrće na oba ova zadatka.

    Prvo ukazuje na značaj koji ima proučavanje antropozofije, kada njen sadržaj ne ulijevamo samo u glavu, već, prije svega, preuzimamo ga preko "naših srca; našeg Gemut". Jer tada "postajemo svjesni da, sa antropozofijom, neko kuca na vratnice našeg srca, govoreći: pusti me unutra, ja sam tvoja; ja sam tvoje pravo biće!" I, Rudolf Steiner nastavlja opisujući antropozofiju kao "živo kosmičko biće": "Onda, kada dopustimo antropozofiji pristup našem srcu, nakon što je Antropozofija pokucala, onda nam antropozofija predaje istinsku ljudsku ljubav preko onoga što ona sama jeste" (GA 231, 18. novembar 1923).

    Na taj način Antropozofija kuca na vratnice srca svakog antropozofa, i njezino pristupanje čovjeku nesumnjivo pripada najintimnijim, najličnijim doživljajima koje duša može imati. A kada se ovo dogodi ona postaje vrelom "istinske ljudske ljubavi u našem srcu za druge ljude" (ibid.), u značenju da antropozofija postaje najsnažnijim socijalnim impulsom neophodnim za ustanovljavanje istinske ljudske zajednice.

    Na taj način iznalazimo onaj pravi put -- na koji je ukazano gornjim riječima Rudolfa Steinera -- koji u naše vrijeme odvodi od individualnog do socijalnog; od ličnog do opšteg. Jer samo na individualan način svoja srca možemo otvoriti Antropozofiji, onda kada krenemo iz pravog razumijevanja njenog bića i njene misije unutar evolucije Zemlje. Potom, naredni korak, na drugoj strani -- obrazovanje duševnog ovoja u obliku jedne ljudske zajednice, u kojem će Antropozofija imati boraviše na Zemlji -- jeste ono što samo zajednički možemo uraditi. Tada će započeti djelovanje nove, sofijanske, grupne duše u takvoj zajednici, istovremeno se u svakom njenom članu objavljujući na potpuno individualan način.
------------------------------------------

1)  Uporediti sa GA 258, 16. i 17. juni 1923, također GA 231, 18. novembar 1923.

3. Nove grupne duše

U predavanju od 1. juna 1908. (GA 102) Rudolf Steiner spominje "nove grupne duše", naglašavajući da je vođstvo od strane ovih grupnih duša -- kao kontrast onima koje u prošlosti predvodiše čovječanstvo -- "u suglasju s potpunom slobodom i podržavanjem individualnosti ljudi". On završava ovo ukazivanje sljedećim riječima: "Što je više veza formirano (među ljudima), te osjećanje zajedništva na taj način razvijeno u potpunoj slobodi, uzvišena (duhovna) bića sve će više prilaziti ljudima, pa će na taj način i Zemlja biti brže oduhovljena" (ibid.). Iz ovoga proizilazi, da ništa manje do Zemljina budućnost izravno ovisi o harmoničnoj povezanosti načela individualne slobode sa ustanovljavanjem nove ljudske zajednice. A biće Antropozofije isto tako želi biti djelatno, kao viša grupna duša, u Opštem antropozofskom društvu utemeljenom na Božićnom zasjedanju. Na taj će način ona postati posrednikom između ljudi i gore pomenutih "novih grupnih duša", kako bi ove također mogle iznaći pristup čovječanstvu.
    Među ovim grupnim dušama, jedna od njih se u antropozofiji odnosi na bića treće Hijerarhije. Tako, Anđeli su oni koji predvode manje ljudske zajednice, ili grupe ljudi, pored zadatka predvođenja individualnih ljudskih duša. Arhanđeli su oni koji nadziru odnose unutar većih ljudskih zajednica, uključujući čitave narode. Konačno, Arhaji nastoje ostvarivati povezanost sa kolektivima ljudi koji teže prevazilaženju nacionalnih grupašenja, ne bi li ovakve tendencije direktno povezali sa zadacima i evolutivnim ciljevima određene vremenske epohe. Kada se sa ovakvog stajališta gleda na socijalnu strukturu Opšteg antropozofskog društva može se uočiti -- u uzlaznom hijerarhijskom poretku -- da je ona kao takva uobličena od strane Rudolfa Steinera.
    Već na početku svoje aktivnosti kao duhovni učitelj, on svoje napore prvenstveno usmjerava u dva pravca: predaja antropozofskog puta (unutarnjeg) školovanja individualnim ljudima, te ustanovljavanje grupa koje aktivno rade u zajedništvu za antropozofiju. U vrijeme priprema za utemeljenje novog Antropozofskog društva na Božićnom zasjedanju, Rudolf Steiner posjećuje nekoliko zemalja, tamo potičući ujedinjavanje postojećih grupa, što je, najčešće, u tim zemljama vodilo do formiranja nacionalnih Društava. Potom je -- kao treći korak u tom procesu -- pozvao sve članove i nacionalne predstavnike u Dornach, na Božić 1923, kako bi zajednički, u znaku Mihaela, ustanovili Opšte antropozofsko društvo kao svjetsko Društvo.
    Na Božićnom zasjedanju Rudolf Steiner je o ovome ovako govorio: "Dao sam impuls kako bi se formirala nacionalna Društva, na temelju čega bi na Božić bilo utemeljeno Opšte antropozofsko društvo" (GA 260, 27. decembar 1923). Iz ovoga će proisteći konkretan ezoterni zadatak za Društvo. Na nivou pojedinačnih grupa (ogranaka), nadasve na putu "obrnutog bogosluženja"2), trebala bi biti uspostavljena povezanost sa onim anđeoskim bićima što postadoše dijelom spomenutih novih grupnih duša; na nivou nacionalnih Društava sa odgovarajućim arhanđeoskim bićima, a u svjetskom Društvu povezanost sa hijerarhijom Arhaja, i to s onima među njima koji također pripadaju novim grupnim dušama, danas stojeći u naročitom odnosu sa Mihaelom kao Duhom vremena.3)
    A ona naročita perspektiva što rezultira iz saradnje sa novim grupnim dušama može biti prepoznata iz prethodno citiranih riječi Rudolfa Steinera, koje se odnose na oduhovljavanje same planete Zemlje. Jer će samo takva svjesna i svrhovita saradnja između ljudi i bića treće Hijerarhije -- kako je to predviđeno, od strane Rudolfa Steinera, u Antropozofskom društvu -- postepeno odvesti Zemlju ka cilju opisanom kao "najviši zamislivi za ljudska bića ideal čovječanske evolucije; oduhovljavanje koje ljudi ostvaruju vlastitim naporom" (GA 13).

1.     Ali, "ovaj naš rad" mora se odigravati kroz zajedničko djelovanje sa Mihaelom, te bićima treće Hijerarhije koja mu pripadaju, a koja žele danas biti djelatna u čovječanstvu kao nove grupne duše. Zato Rudolf Steiner kaže u jednom predavanju o karmi: "Ljudi moraju raditi zajedno sa bogovima, sa samim Mihaelom" (GA 240, 19. juli 1924).
2. ______________________________
   2)  Vidjeti detaljnije u GA 257, 27. februar 1923. i 3. mart 1923, kao i u knjizi ovog autora, Impuls Duhova i djelovanje Krista u socijalnom životu, poglavlje "Božićno zasjedanje -- 'obrnuti kult'", AD Marija-Sofija, 2011.
   3)  U vezi sa odnosom između novih grupnih duša i Duha vremena, Mihaela vidjeti u knjizi ovog autora, The Esoteric Significance of Spiritual Work, poglavlje "The New Group Souls", Temple Lodge, 2007.

4      Od individualne do socijalne oblasti

Ovaj glavni motiv -- ujedinjenje individualne i socijalne oblasti -- prožima čitavo Božićno zasjedanje, potvrđujući činjenicu da duhovno biće Antropozofije bijaše nevidljivo prisutno, saučestvujući u svim tamošnjim zbivanjima.

    Zato je, na Božićnom zasjedanju, Rudolf Steiner uobličio Kamen temeljac kao dvočlano djelo, sastojeći se od kosmičkog i ljudskog elementa: svjetsko-ljudske ljubavi, svjetsko-ljudskih imaginacija, i svjetsko-ljudskih misli. A, Meditacija Kamena temeljca je prema ovome uobličena u svoja prva tri dijela.

    Tako, ona započinje sa mikrokosmičkim (ljudskim) dijelovima, kojima su pridodati isti makrokosmički. Ovome je vjerovatno razlog taj, što je čovjek koji meditira (kao mikrokosmičko načelo) polazište.

    Na drugoj strani, sam Kamen temeljac potječe iz makrokosmosa, bijavši kreiran od strane Rudolfa Steinera iz najviših duhovnih snaga, kasnije predan ljudima na daljnju brigu i čuvanje.

    Ovo je naročito uočljivo u kompoziciji Meditacije, te njenom ukupnom karakteru. Jer, svaki čovjek može položiti ovaj duhovni kamen u svoje srce nakon slobodne odluke, utemeljene na dugotrajnom nastojanju za znanjem o ezoternom značenju Božićnog zasjedanja. I, kada se ovo dogodi, tada ova Meditacija postaje osnovom za novu socijalnu zajednicu kakvom Opšte antropozofsko društvo mora sve više postajati. Iz tog razloga, Rudolf Steiner naglašava -- već u vrijeme Božićnog zasjedanja, a kasnije iznova i iznova -- da ovaj Kamen temeljac, u svome postojanju kao kamen temeljac Opšteg antropozofskog društva, može jedino opstati, imajući opravdanje, u srcima ljudi: "A, iz ove tri snage -- iz Duha visina, iz Hristove snage sa periferije, te aktivnosti Oca (stvaralačke Očeve djelatnosti) što struji iz dubina -- želimo sada u našim dušama oblikovati dodekaedarni Kamen temeljac, položivši ga u tlo naših duša kako bi postao moćnim znakom u budućim temeljima našeg duševnog postojanja, da bismo -- saučestvujući u aktivnostima Antropozofskog društva -- mogli imati oslonac u ovom moćnom Kamenu temeljcu" (GA 260, 25. decembar 1923).

    Ovaj iskorak od individualne do socijalne oblasti imamo isto tako u Meditaciji Kamena temeljca. Ona započinje trostrukim pozivom čovjekovoj duši: "Ljudska dušo!", navješćujući stvaranje nove zajednice ljudi: "Da dobro bude što (mi)..." Potom se ukazuje na duhovno vrelo iz kojeg je ova molba potekla, a koje je istovremeno glavnim vrelom svih socijalno djelatnih snaga dobra u našem kosmosu:

Božanska svjetlosti

Hriste Sunce.

Prvi odjeljak u statusnim odredbama Opšteg antropozofskog društva također ukazuje na ovaj praizvor: "Antropozofsko društvo jeste asocijacija ljudi koji hoće da njeguju duševni život kako u pojedincu tako i u ljudskom društvu na osnovu istinskog znanja o duhovnom svijetu" (GA 260, 24. decembar 1923). Njegovanje duševnog života primarno je zasnovano na antropozofskom "znanju", i moguće je samo iz njega. A, ovo se odnosi podjednako kako na čovjeka pojedinca tako i na ljudsku zajednicu, čime Društvo biva pozvano da oblikuje duševni ovoj za biće Antropozofiju koja stoji iza ovog znanja.

    Ovo nam omogućava bolje razumijevanje duboko ezoternih argumenata u riječima Rudolfa Steinera, kojima on ukazuje članovima Antropozofskog društva kako bi se trebali odnositi spram "odredbi": "U smislu onoga na što smo već ukazali, ono (Antropozofsko društvo) mora postati Društvo koje će imati svoje unutarnje stavove, ne Društvo sastojeće se od odredbi. One, jednostavno, moraju, na spoljašnji način, izražavati ono što živi u dušama" (ibid.). Na jednom drugom mjestu on kaže da su odredbe "stvarno tek tekstom onoga... što čovjek želi da radi" (GA 260a, 12. august 1924). Ovo je jasno ukazivanje na to, kako odredbe Statuta Antropozofskog društva -- koje smo primili u naše duše -- mogu postati izrazom naše ljubavi za antropozofiju, čije natčulno biće mi "hoćemo" da služimo i slijedimo.

    Zato se već u svome prvom "Pismu članovima", odmah nakon Božićnog zasjedanja -- u kojem piše o daljnjem napretku (duha) ovog skupa -- Rudolf Steiner obraća onima "koji ljube antropozofiju" (GA 260a, 20. januar 1924). Ovo znači, da se obraća onima sa iskrenom voljom koji teže ujedinjenju s njom (Antropozofijom) kao stvarnim duhovnim bićem. Ovo je, također, pravi temelj aktuelnog Statuta Antropozofskog društva -- koji nastade iz duha Božićnog zasjedanja.

    Kada se razmišlja o budućoj sudbini Antropozofskog društva u svjetlu onoga što je rečeno, prepoznaćemo kao veoma važno da je od samih početaka Društvo predodređeno da služi jedno stvarno duhovno biće na temelju objedinjenosti sfere  individualnog i sfere opšteg. Na taj način, dakle, ovo biće može živjeti i biti aktivno na Zemlji među ljudima. Međutim, ovo pretpostavlja iznalaženje čovjekovog individualnog puta do ovog bića u duhovnom svijetu. Štaviše, on / ona mora kultivisati svoju povezanost sa Antropozofijom na stvaran, živ, način, onako kako je to Rudolf Steiner želio, omogućivši ovo ustanovljavanjem Antropozofskog društva na Zemlji za sve ljude dobre volje.4)
____________________________

4)  Put postajanja, za nas, antropozofije Antropozofijom detaljno je opisan u knjizi ovog autora, Nebeska Sofija i biće Antropozofije, u prvom dijelu naslovljenom "Proučavanje duhovne nauke kao susret sa živim bićem Antropozofije", Buybook, 2006. Tamo se pokušalo pokazati kako (tokom procesa proučavanja duhovne nauke) -- ako smo u stanju prevesti ovaj proces na prvi stupanj savremenog posvećenja -- mi možemo dosegnuti tačku kada doživljavamo antropozofiju kao stvarno natčulno biće kome možemo postavljati pitanja, i od koga možemo dobivati odgovore, onakve kakve trebamo da bismo ispravno procjenjivali naše sadašnje te buduće zadatke bivajući članovima Antropozofskog društva.

 

(Preveo sa engleskog S. Žalica)