ZAR I PLAMEN SRCA


Dok je koracao putem, Mojsije zacu pastira koji se Bogu moljase, nudeci Mu da Ga sluzi, da Mu sobu sprema, kosu da Mu ceslja, pere Mu rublje i noge, donosi Mu hranu, i ruku Mu ljubi. Ukori Mojsije pastira zbog svetogrdja: "Bog ne treba takvih usluga od tebe." Pastir, zdvojan, razdra svoju odjecu i ode u pustinju. Te se noci Bog ukaza u snu Mojsiju, i opomenu ga ovako: "Ti si Mojega slugu odalecio od Mene. Nisam ustolicio bogopoklonstvo zbog Svojega dobra, vec zbog dobra Svojih slugu. Njihovi me slavopjevi ne uzvisuju, vec njima udeljuju cistocu i sjaj. Ne gledam na njihove rijeci, vec na njihov duh i cuvstvo. Gledam u njihova srca da vidim jesu li lijepa, zato jer je srce sustina. Ja zelim zar i plamen, zar i plamen! Rasvijetli svoju dusu vatrom ljubavi, i spali do pepela sve misli i rijeci.


(D�alal Al-Din Rumi, MASNAVI II: 1720-63, prijevod Vesna Krmpotic)