"ZAOBILAZNO U STANJU JE DA OCUVA CJELINU, SAVIJENO U STANJU JE DA SE ISPRAVI, DO DNA PRAZNO, U STANJU JE DA SE NAPUNI, TKO NE PREZIRE STARO U STANJU JE NOVIM DA OVLADA, TKO NJEGUJE MALO U STANJU JE DA OSTVARI DOBIT, TKO DRZI MNOGO LAKO SE POMETE".

                                                                                                           Lao Ce

Dragi prijatelji,

I do sada smo u ovim nasim tihovanjima susretali motrista o dualitetima

kao putu do Jednote. Ni sinkronicitet nam nije stran. Lako cemo razumijeti i poruku pjesme iz "Bijele kule" za danasnje tihovanje, kada je tu taoisticka sentenca Lao Cea i vice versa. Nas mudri Dusko Radovic je jednom rekao "Prijatelji nas kvare, gledaju nam kroz prste  i opraštaju. Za uspeh u životu potrebno nam je nekoliko dobrih neprijatelja". Sad nam je kristalno jasna metafora o trnju i tabanima, o dlanu i zeravici, o smijehu i cagljima (hijenama) u pustinji:

36. ZAR BIH JA TVOJ TABAN TRNJU DAO

        Zar bih Ja tvoj taban trnju dao, i tvoj dlan zeravici, i tvoj smijeh cagljima u pustinji?

        Zar ne vjerujes da sam trnje izmislio zato, da po njemu bosi ne gazite, zar ne znas da sam zeravicu stvorio zato, da ju dlanom ne dodirujete? I caglje sam, ne uvidjas li, niz pustinju pustio, da tvoj smijeh nikada ne bude slican njihovu?

        Da, Ja sam sve ruzno i tuzno ovuda posadio, da bi vasa ljepota bila ljepsa, vasa vedrina vedrija.

"Bijela kula", knjiga 17. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa