Da li se miješati u karme kad vidiš nešto negativno i želiš nekog nešto upozoriti i pomoći (kad te zatraži, to je jasno, ali kad te ne zatraži?), ili učiniti kao mnogi mudraci i putnici do prosvjetljenja - biti samo promatrač?! Čini mi se da je to pitanje i savjesti, nije li?!

Često vidim agresiju i nasilje, i kod vrlo mladih, u ovo doba kali-yuge, ponekad mi zavre keltska krv pa bih posmicala odmah neke najradije. I Buddha je rekao: nasilje rađa nasilje. Ali kako se uzdržati?! Tako da misliš da je sve iluzija i da to nije istina što vidiš?! Zar ćemo postati zaista kao Zapad što nisam nikad željela, gdje se po cestama mlati, ubija, siluje, pljačka, a svi gledaju na drugu stranu? Gdje će prije siromašni dati milostinju a bogatiji prosjake ni ne gledaju? Ulaze starci i invalidi u tramvaj a mlađi ne reagiraju?