vrlo zanimljiv i poucan tekst....

Uvažena spisateljica Bronnie Ware nedavno je izdala knjigu pod nazivom ˝The Top Five Regrets of the Dying - A Life Transformed by the Dearly Departing˝ (u slobodnom prijevodu: ˝Pet najvećih žaljenja - život transformiran smrću voljenih˝). Ovo inspirativno djelo nastalo je kao pregled njenog života koji je ostao zauvijek promijenjen zbog žaljenja koje su proživljavali njoj bliski ljudi pred samu smrt.

Bronnie Ware godinama je radila u palijativnoj skrbi, pomažući smrtno oboljelim pacijentima i njihovim obiteljima da lakše prebrode te što ispunjenije prožive svoje posljednje zajedničke trenutke. Primijetila je kako ljudi suočeni s umiranjem proživljavaju veliki unutarnji razvoj te pred svoj kraj nađu spokoj i pomirenje.

Kroz iskustva s takvim pacijentima obogatila je svoj život i shvatila da svi nešto možemo naučiti iz žaljenja za propustima i minulim trenutcima koje proživljavaju umirući te tako promijeniti i svoj život.

1. Žalim što nisam imao/la hrabrosti živjeti na svoj način, a ne onako kako su drugi očekivali od mene

Ovo je najčešći oblik žaljenja koji nastane kad ljudi jasno pogledaju unatrag, na svoj život, i shvate koliko svojih snova i želja nisu uspjeli ostvariti. Najveći broj ljudi nije ispunio niti polovicu svojih snova i morao je umrijeti znajući da su za to najviše i sami odgovorni.　Vrlo je bitno posvetiti se i ostvariti barem jedan dio svojih sanjarija tijekom života. U trenutku kada izgubite svoje zdravlje, za većinu takvih stvari postaje prekasno.

Ove riječi izašle su iz svakog umirućeg pacijenta muškog roda za kojeg se Bronnie Ware skrbila. Propustili su mladost svoje djece i društvo svojih partnerica. Ovo kajanje spominjale su i pojedine žene, međutim kako se radilo o starijim generacijama, žene svojedobno još uvijek nisu privrijeđivale u tolikoj mjeri kao danas.

Ukoliko pojednostavite svoj stil života i donesete prave odluke, moguće je reducirati financijske izdatke i potrebu za zarađivanjem. Nakon što stvorite više vremena i prostora u svom životu, postat ćete sretniji i otvoreniji za nove prilike.
　

Mnogo ljudi zatomljuje svoje osjećaje kako bi zadržali i uspostavili uravnotežene odnose s drugima. Kao rezultat toga, uskraćuju si priliku da postanu ono za što su uistinu stvoreni i sposobni. Često se kao rezultat ogorčenosti i gnjeva povezanih sa zatomljivanjem osjećaja razvijaju razne psihosomatske bolesti, koje često završe pogubno i skrate život, a prije kraja ga učine pravim paklom.

Ne možemo, niti trebamo kontrolirati reakcije drugih. Međutim, ukoliko se obraćate ljudima iskreno i govorite ono što zbilja mislite, njihova reakcija će se poboljšati, a cijela stvar će vaš odnos ponijeti na jednu novu razinu. U svakom slučaju, ne možete izgubiti, kada sa ljudima iskreno razgovarate, bez obzira na poruke koje ćete poslati. Prije ili poslije svi shvate da se istini ne može i ne treba stajati na putu njenog ostvarenja.

4. Žalim što sam zanemario/la prijateljstva

Mnogi sve do pred kraj života nisu bili svjesni koliko su izgubili zbog zanemarivanja starih prijatelja, tada je već za neke bilo prekasno. Često se dešava da ljudi zaokupljeni vlastitim životima postepeno gube vrijedna prijateljstva. Žaljenje je u ovom slučaju uzrokovano vlastitim pogreškama što nisu ulagali dovoljno vremena i truda u prijateljstva.

U novije vrijeme užurbani stil života često vodi do zanemarivanja prijatelja. Međutim, nikakav novac niti društveni položaj ne može nadomjestiti pravog prijatelja. Suočeni sa smrću, ljudi često shvate da je samo to i bitno - ljubav i prijateljstva. Prava šteta, što većina ljudi cijelog života teži materijalnim stvarima i provedu jadan život - pun nezadovoljstva, tuge, nesreće i takvim životom uzrokovanih raznih bolesti. A, jedino što je bitno i što vrijedi - su LJUBAV I PRAVA I ISKRENA PRIJATELJSTVA, koja budu zaboravljena i stavljena u drugi ili deseti plan. A, upravo na njima se zasniva svaki sretan i zadovoljan život, bez obzira u kojim materijalnim uvjetima bio.

5. Žalim što nisam vodio/la sretniji život

Iznenađujuće, ali ovo žaljenje se pojavljuje kod velikog broja ljudi pred sam kraj života. Većina tek tada shvati da je sreća pitanje osobnog svakodnevnog izbora.

Sami biramo kako ćemo voditi svoj život i koliko ćemo mjesta ostaviti za sretne trenutke i stvari koje nas na, kraju krajeva, ispunjavaju. Nikada ne smijemo dopustiti da izgubimo volju za smijehom i onu dragocjenu dozu luckavosti u našim životima. Ljudi se sami odruču svoje osobne sreće i zadovoljstva, a onda jadni i frustrirani krive uvijek nekog drugog. Kriv je cijeli svijet i okolica, a ne oni sami - što je naravno kriva dijagnoza. Jer je naravno uvijek lakše okriviti nekog drugog nego SEBE.

　Na samrtničkoj postelji, nije vam više bitno što drugi misle o vama. Misao koja u tim momentima visi nad glavom jest; kako bi divno bilo pustiti sve i dobro se nasmijati. Tada se može nasmijati i tome, što u životu mislimo da tužni i nesretni možemo nekoga usrećiti. Nažalost kasno shvatimo, da svatko DIJELI ONO ŠTO IMA I ŠTO NOSI U SEBI. Nesretan čovjek može dijeliti samo svoju nesreću, jad, tugu i nezadovoljstvo i tako unesrećuje sve oko sebe. A, sreću drugima može podariti samo sretan, smiren u sebi pomiren čovjek. Svu ovu mudrost života mnogi nauče tek pred smrtni hroptaj. Tada se izvrte svi životni filmovi i tada se pogleda istini u oči i shvati ta istina.

Život je izbor, sami ga biramo. ZATO ODABERITE MUDRO, ODABERITE SVJESNO I NAJVAŽNIJE ISKRENO I JEDINO ISKRENO. Iskren odabir i odabir sreće, NIJE SEBIČAN ODABIR, nego najbolji odabir za svih. Onaj drugi odabir - žrtvovanje, pretvaranje, laž, zavaravanje drugih i sebe.... to su krivi i pogrešni i za svih štetni odabiri.